Srebrenička blamaža u par slika

 

Blamažu sa Srebrenicom, genocidom i srebreničkim žrtvama godinama provodi ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić, ‘akademik’ iz Novog Pazara i bivši Reis, preko firme u vlasništvu svoje sestre i hanume Azre, ali o tome nije fino pisati ni pričati. Jer, odmah ‘uvrijediš žrtve’, tako kaže ‘majka svih majki’ Munira Subašić, raspoređivačica humanitarnih rezervi u ratnoj Srebrenici, poslije rata ‘majka’ sa ličnom kartom u Sarajevu i, kao i Cerić, ‘svjetski putnik’.
Cerić, je, prema tvrdnjam bivšeg načelnika Srebrenice Ćamila Durakovića na srebreničkom cvijetiću zgrnuo ogromnu lovu. Autorsko pravo prodaje i distribucije ovog simbola srebreničkog genocida još je na Sudu, ali ‘Hižaslav’ sa porodičnom firmom rasprodaje i mrtve i žive punom parom. Kaže Duraković 5 KMa po cvijetiću, a znalo je biti posjetilaca i do 15.000′. Pa pomnoži. I udari dovu.
Bilo je i pokušaja printanja majica preko SDA magnata u benzinskim pumpama ‘Hifa Oil’ ali se poslije te bruke sve povuklo, nestalo ‘branda Srebrenica’ sa pultova ove pumpe.
No, da blamaža i trgovina mrtvim dušama i žrtvama nije svojstvena samo SDA mafiji i Islamskoj Zajednici BiH, govore i ove naknadne sličice novijeg datuma.

 

Slika prva :  Emir bazdi na alkohol, Arapi odustali od donacije
Prije par dana Memorijalni Centar Potočari posjetila je delegacije ‘Svjetske muslimanske lige’ koju je predvodio njihov sekretar Muhammad bin Abdul Karim bin Abdulaziz Al-Issa (u nastavku teksta Issa, iz sasvim ptraktičnih razloga). Položio Arapin cvjeće, razgovarao sa novim direktorom Centra u Potočarima Emirom Suljagićem, planirao čak milion dolara donacije, ali kažu, odustao.

Razlog : direktor Centra Suljagić je bazdio na alkohol, nije trebalo ‘puhanje’ i vađenje krvi. Oštre nosnice ‘brata’ su nanjušile alkohol u zvaničnom protokolu.

Iako su ove obećavajuće donacije sumnjive i bespotrebne (navodno milion dolara donacije je namjenski obećano, za odlazak na hadžž porodicama žrtava), čak ni od njih nema ništa, a za sve je kriva piva ili whiskey, ili obična srebrenička ‘brlja’.
Ne zna ‘brat’ Arapin da kod nas ime Emir odmah asocira na alkohol, pa ako glumac i ministar SDA Emir Hadžihafizbegović može cugati chivas, zašto onda ne bi i Emir Suljagić mogao malo tuknuti.

Inače, Suljagić je svoje porijeklo iz Srebrenice odlično oprihodovao knjigom poslije rata, poslije je postao ministrom u vladi Zlatka Lagumdžije kada je predložio ‘kontrolu’ ocjena vjeronauke u bh školama a odmah je uslijedio vehabijski metak u pismu i najava zelene revolucije ‘Hižaslava’ i Reisa Cerića i Emir je dao otkaz i ‘došao tobe’. Poslije je kratko bio sa Željkom Komšićem a onda sa bošnjačkim jastrebom u ‘Građanskom Savezu’ Reufom Bajrovićem, da bi nakon prijevoda knjige o bh mislimanima u II Svjetskom ratu posjetio Reisa Kavazovića i eto, ga na mjestu direktora Centra u Potočarima.
Priča ‘brata’ Arapina ima smisla. Mnogo godina ranije Emir Suljagić je prijavljen kako je pijan pretukao suprugu. No, ova pijana okolnost neće umanjiti njegove ‘zasluge’, SDA to zna prepoznati. Kad je Hadžihafizbegović poslije ‘šote’ sa flašom whiskey’a mogao postati ministar, za  očekivati je i da Suljagić uz ove fine mirise uznapreduje. U ‘građanskoj partiji’.

Poslednje vijesti kažu da ideja Suljagića da svi u BiH pomognu Potočare, nakon čega je uputio preko 600 pisama na državne organe nije urodila plodom. Kaže Emir, samo se nekoliko državnih organa i institucija javilo da dadne pomoć.

Ništa zato, znamo mi vlast u bošnjačkoj BiH, neka se Emir okrene Vučiću i Dodiku. Da, da, oni četnikuju, ali zvanični podaci kažu da kad obećaju pare za Srebrenicu, onda to i uplate.

Inače, ovaj ‘brat’ Issa je osim Srebrenice posjetio i zvanični Beograd a što je naljutilo ‘majku’ Muniru. Zato što je ‘prvo otišao u Beograd a onda u Srebrenicu’. Osjetljiva majka Munira, drugi put ima prvo da se uslika sa njom, pa onda neka putuje gdje hoće. Ako uopše i navrati ponovo.
Znam ja da ‘braća’ Arapi cugaju i ljušte drogu na svojim žurkama, znam i da muslimani vole da su zagrijani ali druže Suljagiću, trebao si bar kad polažeš cvijeće na Potočarima ‘uzeti avdest’. Ili tutnuti mint bombonicu u usta. Ovako, ode ti milionče ispred pijanog nosa.

slika druga :  mogu turisti ali ne mogu žrtve genocida
U Velikoj Britaniji djeluje ‘nevladina udruga’ Remembering Srebrenica koja u prigodnim prilikama i počesto organizuje sesije i sjećanja na srebrenički genocid, uz tribine i govore poznatih ličnosti.

Ove godine ‘izbor’ je pao na Harisa Silajdžića, bivšeg bh premijera i predsjednika stranke za BiH, koji se polako ali sigurno pred smrt vraća u politiku. Jednom u politici, do smrti u politici.
I ‘Hare’ se pojavio 11. februra ove godine i održao govor, mediji su to prenijeli i popratili patriotski i nadahnuto.
Ali, ovih dana, medijima su se obratila dvojica preživjelih boraca Srebreničkog genocida i borci ArBiH Mujo Delić i Huso Bektić koji žive u Britaniji sa tekstom ‘Jesu li turisti važniji od preživjelih boraca Srebrenice’, kritikujući organizatora.
Naime, iako su bili u sali, njih se niko nije sjetio niti je koga zanimalo šta oni imaju reći. Govorili su o Srebrenici samo oni koji tamo nisu ni ratovali ni živjeli. ‘Važniji su im turisti od nas’, vape borci iz Srebrenice.

E, moj Huso i Mujo, kako to niste do sada skontali. U bh vlasti su oni koji su ratovali po Munchenu i Stuthgartu, Haris Silajdžić je jedan od većih ‘turista’ i svoju turističku ulogu odavno upražnjava. Pa još uvrijeme kad je bio premijer i na vlasti odbio je održati govor u Chicago IL u jednom udruženju Prijedorčana, također žrtava bh rata, jer mu nisu uplatili 2.500 dolara tarifu za njegov pojavljivanje na večeri, toliko je tražio i ‘Hižaslav’ Cerić koji je sa njim odbio govoranciju, nije bilo uplate za turistički patriotizam.

Turizam ima svoju cijenu, zato ‘sabur’, neki drugi put.
Srebrenički ‘turizam’ je posebno (o)cijenjen.
slika treća : mašanllah koliko nas ima
Svake godine u povodu 11. jula Srebrenica dolazi u medije, do tada tamo se samo bošnjački ‘predstavnici u vlasti’ svađaju za stolice i privilegije i naprđuju svoju važnost. Srbi za to vrijeme četnikuju.
I uvijek je ‘tabu’ tema na stolu : a koliko će ove godine biti sahranjeno tabuta.
I, raja, svake godine je taj broj manji budući da se identifikacijom orktriva određena kvota poginulih i ubijenih, tako da je normalno da jednog dana broj ubijenih i identifikovanih se podudare. Tada neće biti ukopavanja i masovnih dženaza, šta onda?
Naravno, dok je broj identifikovanih bio velik, SDA i Islamska Zajednica BiH su svjesno ‘raspoređivale’ broj identifikovanih, ‘čuvajući’ određeni brj za iduću godinu, kako bi 11. juli bio što masovniji i što udarniji. Tako su samo primjera radi, namjerno godinama sakrivali utvrđeni identitet ratnog komandanta Žepe Avde Palića, optužujući za to vrijeme Srbe da neće da otkriju gdje je Palić sahranjen nakon ubistva, da bi ga nakon toga konačno identifikovali i sahranili.
No, došlo je vrijeme da je broj identifikovanih znatno smanjen pa se organizatori ‘boje’ da neće biti dovoljno za ‘ovaj 11. juli’. Zvuči morbidno ali to je tako.
Iako smo svjesni da je proces identifikacije nastradalih u ovom neviđenom genocidu veoma težak i zahtijevan, usljed više razloga (žrtve su razbacivane u više grobnica, nedovoljno DNK uzoraka, novac za obavljanje ovog teškog posla…), da bi komemoracija bla što masovnija i vidljivija, bošnjačke vlasti su odlučile da ove godine u Potočare ukopaju i 82 žrtve koje nisu identifikovane, obznanile su da će ukupan broj ukopanih biti ‘oko 200’.

Čista bespotrebna blamaža Amora Mašovića, glavnog i odgovornog za nestale. Iako se potomci i rođaci nepotpuno identifikovanih dijelova žrtava sa tim ne slažu, organizatori se bezobrazno ne osvrću na to već hoće i ovih 82 neidentifikovanih da ukopaju tamo. Da bi ih, kako kažu kasnije ‘ekshumirali kad se proces identifikacije okonča’.

Ukopavati žrtve za koje nije utvrđeno kako su i gdje nastradale te nije utvrđen njihov identitet da bi ih jednog dana ponovo otkopavali, govori nam samo da vlasti žele pompu i medijsku pažnju, žrtve su im sasvim druga briga, ali nikad se ne odustaje od one ratne ‘mašanlah vidi koliko nas ima’.

Tužno, žalosno i bezobrazno. Pojeftinjuju Potočari, kao što je ukopavanjem najvećih kriminalaca na šehidskom groblju Kovači davno pojeftinio i šehidski značaj onih koji su zaista poginuli na pravom putu.
Kao kad su onomad Biljana Plavšić u posjeti ranjenicima srpskim vojnicima ili Fazila Abdić u posjeti ranjenim ‘autonomašima’ u Vojniću u bolnici cvrkutale ‘ah, vidi koliko vas je, baš smo iznenađene’. Pozitivno, dakako.

photo : Emir Suljagić direktor Centra Potočari (na slici sa šalom oko vrata) sa sekretarom Svjetske muslimanske Lige (Al-Issa), arhiv