Igmanski marš 2020 : opet namjerno miksanje bh istorije
I ove, kao i prethodnih godina, bh vlast uporno prekraja istoriju.
Ovogodišnji ‘Igmanski Marš’ kada je na bh planini Igman tradicionalno obilježena 78. godišnjica jedne od najznačajnijih operacija iz narodnooslobodilačke borbe u II Svjetskom ratu, organizatori su kao i prethodnih godina događaj pretvorili u namjerno miksanje bh istorije.
Na način da su uz polaganje vijenaca i cvijeća na spomen obilježje partizanima, učili dove i polagali cvijeće i na šehidska groblja, na groblja poginulih pripadnika ArBiH u zadnjem bh ratu i učeći dove poginulim partizanima.
Ma koliko se trudili da izjednače antifašizam šehida i partizana, ne ide, neće ići, nikad se to dvoje nije moglo izjednačiti, istorija je samo jedna.

A ona kaže da su partizani bili pravi i istinski antifašisti koji su u mnogim istorijskim bitkama izvojevali slobodu za državu Bosnu i Hercegovinu, sve je ostalo zapisano u svjetskim udžebnicima i enciklopedijama.
Svuda osim u bosanskim udžbenicima gdje su nekakvi šehidi (valjda poginuli pripadnici ArBiH) dobili primat u odnosu na partizane i Josipa Broza Tita.
Da nije bilo partizana i Broza ne bi bilo ni današnje Bosne i Hercegovine, da nije mladomuslimana i SDA mafije u vlasti ne bi bilo ni ovakvog podsjećanja na istorjske bitke za državu.
Podsjećamo, ovo miksanje kostiju i izjednačavanje fašista i antifašista započelo je u kuhinji hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je poprilično ‘izmiješao’ kosti ustaša i partizana a završilo u kuhinjama Srbije gdje su četnici u istom rangu sa pravim antifašistima, bosanski lonac miksanja se evo, od Alije Izetbegovića do danas ‘krčka’ i u loncima mladomuslimana gdje su ‘šehidi’ poistovijećeni sa partizanima.
Od mevluda ispred ‘Vječne Vatre’ u Sarajevu do Igmana ili ZAVNOBIHa.

Događaj svakako treba proslaviti i podsjetiti se na njega, međutim ovakvim načinom proslave ‘pojeftinjuje’ iz godine u godinu a što je zapravo i cilj anti-antifašiste Abdulaha Skake i zelene mldomuslimanske strategije za koju su partizani bili fašisti, dok je učenje dova partizanima postalo odviše degutantno i providno ali obavezno.
Čak ni činjenica da je Željko Komšić ‘pokrovitelj’ ovogodišnje manifestacije ‘Igmanski Marš’ (narod to plaća, to se samo tako kaže) ne umanjuje ovakve konstatacije, jer svi više znamo da je odavno sliku Josipa Broza u svom uredu zamijenio slikom Alije Izetbegovića i uveliku ‘šehiduje’ širom Bosne na samo njemu svojstven patriotski način, skupa sa braćom iz SDA mladomuslimanske buržoazije.

U partizanskom Igmanskom maršu u II Svjetskom ratu 500 boraca Prve proleterske brigade po snijegu i hladnoći probilo se iz opkoljenog Sarajeva do Foče uz ogromne žrtve i patnje, podsjećanju na taj događaj od prije 78 godina prisustvovalo je blizu 20.000 posjetilaca.
Šteta što je događaj na ovaj način prekrajanjem istorije oskrnavljen.
Odsustvo ‘naših’ najviših predstavnika u vlasti nije nikakva šteta ni iznenađenje. Iznenađenje je što je još uvijek spomenik partizanima na Igmanu ‘u životu’.

photo : Igmanski Marš 2020, detalj, arhiv