‘Nadrealisti’ bi rekli : u zemlji ničeg’ novoga

 

Ako išta u Bosni Veseloj može čovjeku razgaliti dušu, srce i sve druge bolesne organe, to su ‘naši’ bajni političari, ‘naši predstavnici u vlasti’.
Da njih nema, situacija u državi bi bila turobna, siva, crna i prokleta. Sa njima, sve je ‘pod kontrolom’ i u najboljem redu.
Ne rade ništa ove barabe već skoro tri decenije ali su tu, upravljaju državom i našim sudbinama i potpomognuti ‘međunarodnim čimbenicima’ u BiH idu dalje u ‘nove pobjede’.
Kad im se ‘ćefne’ sastanu se, kad im se ‘ćefne’ rastanu se, svaki susret je ‘historijski’.
Vlast još nije formirana i od oktobarskih prošlih izbora, plate primaju i ‘stari’ i ‘novi’ izabranici naših srca i naših izbornih penkala, a oni puni optimizma i vjere u ‘svoju’ državu optimistički jezde i krčme sve što se dade raskrčmiti od države i onog preostalog bogatstva iz ‘onog mračnog komunističkog sistema’.
I stalno su u medijima, jer kao i država, imediji su njihovi.
I stalno se ‘kao svađaju’ i opet iznova nasmijani sjedaju zajedno za hastale u birtijama najavljujući ‘nove susrete’ dok međunarodna zajednica sa oduševljenjem ohrabruje njihovo kolektivno ludilo kojem nema kraja.
Niti znaš ko je s kim u koaliciji ili partnerstvu, niti znaš da li se poštuje Dayton niti šta dogovaraju, idemo li u NATO ili smo već tamo, ni ko je stranački a ko ‘nezavisni’ kandidat u vlasti, niti ko je koje nacionalnosti, ne znaš gdje počinje država a završava vjera i religija, ništa im ne možeš vjerovati jedino što možeš sa sigurnošću prihvatiti istinitim to je da te lole i bekrije na našoj grbači istinu zbore samo kad se svađaju. Tada sve izađe navidjelo, ali opet ‘za džaba’. Svako ima svakoga ‘u šaci’, svako svakom zna ‘nogu zapeti’ jer su kao i svaka mafija u svemu zajedno, osim u državnim poslovima i servisu ‘svom narodu’.
U njihovim poslaničkim klupama ‘ne prolaze’ pravi i potrebni zakoni, nekadašnja obećanja, korisne inicijative, ali kad treba koga uhljebiti, postaviti u ministarsku fotelju, kad treba povećati akcize, prodati ili uništiti firmu za potrebe jarana budućeg ili sadašnjeg  biznismena, uhrpati poreze i naplatiti danak od sirotinje, tu su jedinstveni i složni. Kad treba uvećati svoje megalomanske benefite, plate, nekakve paušale, otpremnine ili odbiti smanjiti svoje privilegije, njihovom zajedništvu nema kraja. Kad treba podržati jedna drugoga, ovi moderni pljačkaši musketari nemaju ni stida ni granica.

Jednostavno, to se u lopovskoj i korupcionaškoj državi tako radi.
Bezbrižno i sa osmijehom, bez straha i od Boga na kojeg su svi naslonjeni, sa svojim tužiocima, sudijama i policijom, oni se jednostavno ismijavaju našoj nemoći i svojoj premoći.

Sistem kojeg je ustanovio još umrli Alija Izetbegović skupa sa Karadžićem i ‘predstavnikom iz reda Hrvata’ po kojem su za državu bolji ‘podobni’ od ‘sposobnih’, razrađen je do savršenstva, donešeni zakoni od kojih se mnogi ne mogu nikako ni promijeniti (jer za to treba saglasnost sva tri ‘konstitutivna naroda’), aparat u kojem su svi prethodno bili pod paskom kriminala i Suda a onda uzeli državne fotelje, razveseljava tako ostatke bh građana, seljaka i nekakvih intelektualaca do besvijesti dok se samo probrana elita bogati a raju prehranjuje dijaspora i ‘sadaka’, ljudi skaču sa nebodera u provalije, gomilaju se ne razjašnjena ubistva, prodaju se bubrezi i krvna zrnca od izbora do izbora, djeca umiru i stanovništvo mahom piči iz ‘jedine i jedinstvene’ na sve strane.
No, statistike kažu sasvim drugačije, statistike pišu oni koji se sa nama zajebavaju. Mi smo država u napretku, gradi se na sve strane, penzije su nam bogovske iako samo jedan od tih državnih ‘geliptera’ na dnevnicama ukupi godišnje penzije jadnika penzionera, u Bosnu dolaze najnovija auta, na računima bh građana su milijarde na štednji, raja je puna ko šipak.

Džamije se grade nesmanjenom žestinom, crkve obnavljaju, vjerske organizacije su u dubokom talu sa vlastodržcima, Bosna živi u svojoj zakopanoj prošlosti bez trunka budućnosti, zaražena oreolom žrtve i krvnika na čemu sve počiva i sve se završava.

I svima potaman, takvu naciju ne treba žaliti, treba je ohrabriti da što prije završi u kolektivnoj ludnici poluotvorenog tipa, kakva nam je i sama država.

Nedavno je član Bh Predsjedništva Komšić, ‘zlatni ljiljan’ i glasnogovornik SDA partije nasmijao debelo svekoliku javnost izjavom ‘kako smo mi snažan partner’ NATOu, Americi i bogzna kome još ne, ali ovog moralnog kepeca niko više ne uzima ozbiljnim osim Bakira Izetbegovića i njegove pijane ‘analize’ i ‘odgovori’ susjedima su roba u domenu dobrog vica.
Bar neka nije sve tako crno. I ova od jučer vijest je svakako u našim najboljim vickastim trenucima, ova kako se ‘Bosna obavezala da neće prisvajati dijelove svemira i da neće koristiti nuklearno oružje’ u korištenju svemira, Mjeseca i drugih planeta.
Baš je to cool i zgodno, na stranu što je šega dozlaboga, a svi ‘naši predstavnici’ su se u Parlamentu složili i jedinstveno donijeli ovakav sporazum i potpisali ugovor.
Sa kim, to ni oni ne znaju, kao što ih je najmanje briga što se u centru Sarajeva još istresaju drva za šporete, važno je da ‘mi’ nećemo prisvajati dijelove Svemira.
Naš narod, ‘naša sila nebeska’ je shvatila šta znači ovakav ugovor, vickastija od toga je samo činjenica da je luđi od ‘naših predstavnika’ onaj ko je ovakav ugovor njima ponudio da ga potpišu. Kakav crni Svemir, kakvi crni nulearni potencijali, vjeruje se da će se već koliko sutra Milorad Dodik oglasiti sa zahtjevom da se na Marsu ili Mjesecu izdvoji 49% ‘njegove teritorije’ inače eto novog referenduma o otcjepljenju Svemira, i eto novog belaja u vlasti u Sarajevu.
Ma vickasto do one stvari, velim vam, nije isključeno da se i Mujo iz narodne pjesme odrekne potkivanja ‘konja na Mjesecu’ dok se ne utvrdi šta nama a šta njima pripada.

Kad su se već ‘potkivanja’ odrekli i Milan Tegeltija iz VSTV i svi ostali u međunarodnim faktorima, jednostavno čovjeku nemogu ništa. Po Bh zakonima ne može mu ništa ni Parlament, njegova utvrda u pravosuđu je jača od bungalova u Zanzibaru gdje se on brčka sa hanumom u ove zimske bh dane, dok bh Parlament može samo da mu zavidi razmatrajući njegove izvještaje o radu.

A takvih je bh zakona koliko hoćeš.

Po bh zakonima i Fahrudin Radončić umjesto u prdekani osvane u fotelji ministra sigurnosti, tamo ga je ‘spustio’ Bakir, upravo onako kako je i obećao još onomad dok su se on i Fahro igrali politike, isti onaj Sandžaklija ‘koji nikad nije prešao džamijski prag’ kako su to tvrdili ‘bakirovci’ ali je zato među prvima u rušenju vlasti u Sarajevu, i to ne samo zbog dozvole i lokacije za novi toranj/neboder već zbog babe nekog neopreznog poslanika u skupštini Kantona Sarajevo. Koji je ustvrdio kako se Fahro pita koliko i njegova umrla baba, eto mu ga sad.
U zemlji Veseloj na svaki minut bivši Reis a sadašnji munafik i kriminalac izbaci po jednu ‘kolumnu’ o kamilama i beduinima i našoj premoći, istini i čistoći, u zemlji Veseloj i Jedinstvenoj ne zna se ko je vlast a ko opozicija, tu je najveća firma Islamska Zajednica BiH pa ovako jedinstve stav u pogledu Svemira, Marsa i Mjeseca ne znači ništa drugo nego da smo mi Bošnjaci, Bosanci, Teletabisi za prave vickasti narod,
Iz vica o Muji i Hasi. ‘Oni šti su glupi’, dakako.

photo:  ilustracija, montmontaža Cross, arhiv