Relaksirani bh narod, relaksiran Visoki predstavnik za BiH i godišnji plan za NATO na engleskom zvani ‘Finta’

Poslednji ‘dogovor’ raspojasanih i bezobraznih ‘bh lidera’ oko uspostavljanja vlasti trinaest mjeseci poslije izbora o kojem se ovih dana raspreda naširoko i naveliko, nedvosmislen je dokaz ko i kako vodi državu BiH. U prisustvu ambasadora zemalja Kvinte (SAD, Velika Britanija, Francuska, Nemačka i Italija)  naši ‘lideri’ su pritisnuti, ucijenjeni i natjerani potpisali ‘dogovor’ oko konačnog deblokiranja vlasti u BiH, već skoro pola mjeseca novembra pratimo medijske analize, ‘stručna’ nagađanja i konačni efekat ovog ‘historijskog’ događaja.
Riječ je o dokumentu nazvanom ‘Program reformi’ kojeg su ‘lideri’ potpisali i koji bi trebao biti poslan u Bruxelles, u NATO kancelariju, dan nakon što se formira Vijeće ministara kojeg umjesto Denisa Zvizdića (SDA) preuzima Milan Tegeltija (SNSD) i koji zamjenjuje dosadašnji dokumet popularno nazvan ANP (godišnji plan za NATO) oko kojeg su se čitavo ovo vrijeme od oktobra prošle godine do sada vodile ‘oštre bitke’ usljed kojih vlast od izbora još nije konstituisana.

O dokumentu svi imaju svoje viđenje i svoje mišljenje, već se zna da smo ‘mi’ a ne oni ‘pobijedili’, zna se da je ‘popušio’ Dodik a ‘pobijedio’ Bakir, zna se i obratno, Željko Komšić i Šefik Džaferović se ovdje pitaju koliko i ‘moja baba’ (da citiram jednog sarajevskog ministra koji je tako okarakterisao i naljutio Fahru Radončića i njegov uticaj na vlast u Kantonu Sarajeva), međutim niko, ama baš niko osim famozne bh ‘trojke’ (Dodika, Bakira i Željka)  nije dokument ni vidio niti zna šta u njemu piše.

Obzirom da su dokument sačinili predstavnici zemalja članica Kvinte i da je sastavljen na engleskom jeziku, veliko je pitanje koliko su ga razumjeli i sami potpisnici, koji za razliku od svjetskih lidera ne znaju ni kojim jezikom govore u svojoj rođenoj zemlji kamo li da razumijeu engleski.

No, dokument ipak ima svoju ‘težinu’ jer pokazuje nešto sasvim poznato a što se uvijek prešućuje : o državi Bosni i Hercegovini ne odlučuju ni Bakir ni Dodik ni Čović a ponajmanje Komšić već ‘međunarodni faktori’ , što je dokumentu već dalo nadimak ‘Finta’, jer su ga sastavile i provešće ga u djelo zemlje Kvinte. ‘Naši lideri’ su samo pomagači, da kaže saučesnici u ovoj najnovijoj bh ‘finti’.

Da, zapravo, vladanje i upravljanje Bosnom je prava ‘finta’ i traje već evo treću deceniju. Međunarodna zajednica ne poduzima ništa osim što ‘našim liderima’ produžuje život i vlast tražeći samo svoj interes čime samo još više i javno u praksi potvrđuje načelo da nama u BiH nit trebaju izbori niti od njih osim troška novca ima ikakve koristi za običan narod.

Nikada u istoriji jedne države nije zabilježen slučaj da se jedna ovako važan dokument usvoji i protežira a da narod na kojeg se u konačnici odnosi, o njemu nema nikakvog pojma niti ištao njemu zna, međutim za BiH nikakav izuzetak. Kod nas i na ‘slučaju’ naše države je sve moguće.

Tako, dokument ostaje zaključan u kasi, ‘svi su pobjednici’, ‘svi su zadovoljni’ a niko niti je pobjednik niti ima razloga za zadovoljstvo.

Ovaj dokument će vjerovatno doživjeti sudbinu ‘Daytonskog Sporazuma’ koji je kao što znamo ‘sveto slovo’ za državu BiH a original je nestao iz kase i niko ga više nije vidio niti je ratifikovan u BH Parlamentu a sve odluke, Ustav BiH i sva konstrukcija države funkcioniše sve ove godine od 1995 novembra mjeseca na bazi ‘ovjerene kopije’ koju su na ustupili Francuzi.
Lijepo, je to ‘zabrinuti’ Visoki Predstavnik za BiH prokomentarisao, može bit’ da je u ladici kase Bh Predsjedništva ‘obični papir za kopiranje’, niko to još ne zna.

Ono što se zna da su Željko Komšić i Šefik Džaferović prezadovoljni iako se odustalo od onoga ‘nikada nećemo pristati da se vlast formira bez slanja ANP dokumenta’, Dodik je pun sebe jer je ‘spasio Republiku Srpsku od ulaska u NATO’, Bakiru je sve uvijek potaman, i on je od onoga ‘nikada nećemo pristati da formiramo vlast dok se ANP ne dostavi u Bruxelles’ evoluirao do ovoga ‘ako Srbi u Republici Srpskoj neće u NATO to će mo uvažiti’, čime je da facto i de iure odustao od ulaska u NATO savez.

U medijima ‘ori i gori’. Bosna ulazi u NATO, nema ništa od ucjenjivanja, zemlje članice Kvinte ‘pozdravljaju dogovor’, zapravo prihvataju dokument kojeg su sami izdiktirali i naredili.

Ucjenom, pristiskom, podmićivanjem, čuće se. Kad već sve zaboravimo i  kad nas usretne kakav drugi ‘historijski događaj’, za koji dan ili mjesec.

Događaj oko ‘deblokiranja vlasti zorno je pozdravio i Dragan Čović iako u ‘dogovoru’ nije učestvovao (što ne znači da ga nisu konsultovali) tako smo pored Daytonskog Sporazuma dobili još jedan ‘čudan’ a tako važan bh dokument da će se o njemu raspravljati još dosta dugo.
Jer, kao što je Čović poslije nekoliko neplodnih a relaksirajućih nabiguznih sastanaka sa SDA i Bakirom Izetbegovićem ljetos izjavio ‘kako između HDZa i SDA postoji neka kemija’, sada vidimo da kemija postoji i između njega i Željka Komšića, kao što je ima i između Dodika i Amerike i Rusije, sve je zapravo jedna veoma poznata bh kemija.

A gdje ima kemije tu je i hemija, nauka je to.
I, da se zna, ima i relaksacije. Ovaj izraz vazda bh političari koriste kad se svako malo vremena sastanu i ‘dogovore’ važan termin slijedećeg sastanka.

Bh narod je odavno iz faze hibernacije prešao u fazu relaksacije, znaju bh političari odlično svoj narod tako da poslije parafa ovog nevidljivog dokumenta slijedi sveopšta relaksacija.

Željko Komšić po džamijama Amerike je proslavljao Dan državnosti i usput se naprđivao sa Kolindom i sa svakim ko pomene BiH, Šefik Džaferović je sa bratom Erdoganom učio dijelove Kur’ana i odašiljao dove svom gaziji uz otvaranje plinovoda za Južni Balkan, Dodik je u Istočnom Sarajevu skupa sa ruskim ambasadorom likovao nad svojom pobjedom dovršavajući konačni obračun sa srspkom opozicijom koju mu je u grlo gurnuo Bakir Izetbegović, dok je Bakir skupa sa bratom Zvizdić Denisom i njegovom ženkom odlučio da se relaksira na pravom mjestu. U Saudi Arabia-i, gdje je po ko zna koji put otišao sa ženkom i hanumom Sebijom da obavi mali hadžž. Kao nekada što je to tajno obavio Zlatko Lagumdžija, doživotni državni parazit i Bakirov suradnik u svojstvu ministra vanjskih poslova države BiH.

Mali hadžž iliti umru Bakir je obavio u skladu sa svojom Deklaracijom o pravljenju bh države kao civilne i građanske države i o trošku relaksiranog bh naroda, kao što je redi zakon, usput Sebija će malo trknuti u šoping a malo više napraviti set selfi slika koje će relaksirani bh narod sa feštom i zadovoljstvom odguštati.

I već ih gušta.

Relaksirani političari zaslužuju relaksiranu naciju. Tu sreću ne treba kvariti, to treba zaliti a ne žaliti.
Bez obzira na oglase o prodaji bubrega za ljekove, bez obzira na slike iz Pazarića gdje se mentalno bolesna djeca vežu za radijatore ili na vijesti crnih hronika u kojima se sretna i relaksirana nacija baca sa tornjeva i spratova od sreće i duševnog mira.
photo : Bakir Izetbegović, Sebija, Denis Zvizdić, mali hadžž novembar 2019, arhiv