Utica NY : Nova kuhinja, nove mejtefske stolice i ‘par-time’ privatni hodža

 

Maja ove godine navršile su se tri godinice od ‘utemeljenja’ prve ‘autonomaške’ džamije u gradu Utica NY, jedne od četiri bh džamije u ovom gradiću izbjeglica, biznismena, rasadniku kafana, građevinskih ‘construction’ i kamiondžijskih firmi, međutim ništa se specijalno novog nije desilo u ovom periodu.

Džamija pod imenom West Bosnian Islamic Center of Utica NY na 763 Bleecker Street istina tamo postoji, međutim kao da je i nema. Džamija nema hodžu, nema organe upravljanja niti uredna dokumenta o registraciji, nema djecu u mejtefu, nema odraslih vjernika posjetilaca, pa se s pravom možemo u ovoj Dolini Indijanaca (Mohawk Valley) pitati kao nekad u autonomiji ‘Čija je ovo zemlja, čija je ovo džamija?’

Odgovor je – Bajrina. I zemlja i džamija, kolokvijalno ona se tako u narodu i zove.

Napravljena po ideji bivšeg lole i bekrije a kasnije hadžije Bajre Smajića stoji prkosno i u inat zarotirana ni prema Istoku ni prema Zapadu, ne dovršena, bez munare, kao kakva meksikanska ‘hacijenda’, ni ‘nalik’ na projekat naručen kod jedne bihaćke firme, koji uzgred, nije ni plaćen po dogovoru, Bajro se predomislio.

Umjesto hodže, tamo u privatnom aranžmanu svrati ‘par-time’ privatni hodža koji, iako nije za to kvalifikovan, obavi uz naknadu regularni ritual petkom, uz kakav muslimanski praznik tamo navrate ‘naše hanume i hanumice’ sa kupljenim burecima ili domaćom jufkom, te lokalni biznismeni željni slika za ‘fejs’ kada Bajro osvježi svoje ‘blokove’ i džamijsku kasu.

Zašto smo se ono borili, da li se iko sjeća? Da se ‘konačno razdvoje kruške od jabuka’, ‘autonomaši’ od ‘korpusovaca, kako je Bajro hadžija i otpočeo svoju priču o ‘našoj džamiji’.
Ma jok!
Sve je počelo 2015. svađom sa Sakibom Duračkom predsjednikom odbora u bh džamiji kodnog imena Bosnian Islamic Center of Utica NY, u crkvi konvertovanoj u džamiju, kada se Duračak umjesto ka Bajri kao glavnom izvođaču radova na ‘našem islamskom groblju’ okrenuo drugom vlasniku bagera i prikolica pa BajrA kao član Sakibovog odbora odlučio prevrnuti ‘ćurak naopako’. Pa svoju parcelu na kojoj je kuća sagorjela u požaru odlučio pretumbati u zemljište za džamiju.

Sve ostalo je naša slatka istorija o kojoj je prvu naručenu reportažu objavio Esad Šabanagić u ‘rePrezentu’ a onda prenio i ‘Avaz’ 19.08.2015. Pod naslovom ‘Krajišnici sa efendijom Fadilom Felićem grade džamiju u New Yorku’. Ovako.
‘Dok muškarci obavljaju fizičke i zidarske poslove, žene, s druge strane, svaki dan kuhaju razna bosanska i krajiška jela za radnike. Miris baklave i bureka, te  sloge i zajedništva brojnih Krajišnika svakodnevno se širi ulicama Utice u New Yorku. (Avaz.ba)
So sweet, zar ne ! Miris bureka i sloge. Hahaha, da ti stomak pukne od bureka i smijeha.
Pa dobro, nije sve tako ni crno. Džamija je napravljena uz dozvolu koja glasi na ime Bajre Smajića, kasnije će se to ‘zabašuriti’ tobože prenosom vlasništva na ‘vakuf’, akcije su padale, janjci su se prevrtali i pekli, slike na ‘fejsu’ su punile naše kompjutere i pametne telefone, hanume podvriskivale od težine tepsija i halve, kasnije je Bajro američkim vlastima sa svojim odborašima prijavio hodžu Felića kao teroristu te je hodža završio ni kriv ni dužan u prdekani 46 dana odakle je deportovan za BiH.

Bajro je uz pomoć Demokrata i sina u toj stranci Nedžada isposlovao dozvolu za gradnju i upotrebu, i krenuo sa akcijama. ‘Papire’ je tako podesio da ga niko nemože smijeniti jer sve dok bar jedna član odbora glasa za njega on opstaje, kasnije smo vidjeli u svoj atar je privukao i građevinskog radnika sa firmom  ‘Golden Hammer’ Kajtezović Huseina zv. Dugi koji je zastupao Felića i sakupljao lovu za njegove advokate i koji je svu lovu ugurao Bajri u kasu a zauzvrat donatorima dao cerifikate Bajrine džamije da olakšaju svoj porez (taxu), privukao je osim svoje i ove firme još neke koji su uz ovu džamiju načisto živnuli jer vazda se nešto oko džamije radi. Poslije su uslijedile akcije ograde za džamiju pa kupovina zeljišta za ‘naše groblje’ pardon mezarluke i to je uglavnom to.

Nekoliko pokušaja da se Bajro svrgne sa vlasti propale su načisto jer su pokretači takvih akcija na istoj talasnoj dužini i širini kao i sami BajrA i sada, na kraju svake balade tako i ove, imamo džamiju bez hodže, bez djece u mejtefu a sa novim stolicama za islamske đake, sa novcijatom kuhinjom i bez munare, a što je bio ‘Bajrin glavni cilj’, da se čujemo sa zvučnika.

Dakle, imao privatnu džamiju koju je Bajro jednom čak iz inata i zaključao dok se ‘varakao’ sa hodžom Felićem, imamo džamiju u kojoj je kratko stolovao i efendija Kazaferović Bajrin teški oponent a kasnije njegov a ne Božji sluga, međutim i njega je BAjra otkačio pa sada imamo Božju kuću koja zapravo i ne služi Božjoj svrsi već privatnim biznismima okolo Bajre, ali srca su nam puna i prepuna.

Jer ‘imamo svoju džamiju’. Od koje se može fino profitirati, posebno ako si ‘construction’ firma i ako si u Bajrinoj milosti.
Drugo nam ništa ni ne treba, zar ne!
Osim odboraša i Bajre, ovdje u ovu Božju kuću mogu svratiti i lokalni američki političari uz izbore a na ‘naše groblje’ koje u bobu liči na isto takvo ‘naše’ groblje kod Sakiba Duračka, gdje se već održavaju dernjeci uz grah, sač i ražnjeve sa pecanom, može se svratiti svaki dan, kud ćeš više.

Zaboravili smo prvi donatorski check iz Chicago IL od 3,000 dolara oko kojeg su otpočele prve svađe u ‘našoj džamiji’, poslije je došao račun od 800 dolara za Bajrin truck i pumpu a što je opravio parama iz džamijske kase, kasnije je opet problem nastao sa čekom ‘Carbone’ na 5,000 dolara, međutim sve je to čista ništica, nula, naspram činjenice da imamo ‘našu džamiju’.

Koju, kad god hoće Bajro može zaključati, zatvoriti, ako hoće i prodati. Jer, je naša, dakako.
Jer smo svoji na svome, hoću reći tvoji na mome.

Ako vas kojim slučajem put nanese Bleecker ulicom i ako osjetite miris bureka i sloge, znajte da ste na pravom mjestu. Ako slučajno umrete, sorry, znajte da će te za razliku od drugih naših džamija, biti položeni na ‘mejtaš’ postolje na ‘našem groblju’ a ne na ‘ladnu i mokru zemlju. To što će vam dove proučiti ne hodža već neko drugi najmanje je važno. Ionako ste mrtvi.

photo : ‘temelj’ Bajrine džamije-West Bosnian Islamic Center of Utica NY, INC, maj 2016. Govori hadži Bajro Smajić, do njega Mevludin Hadžić voditelj programa, arhiv