Šta je nama 25. novembar i ‘Zavnobih’, zašto (se) lažemo?

 

Nema druge, ‘naši’ političari ne mogu a da ne ogade sve čega se dotaknu. Ama svega.
Tako je i sa praznicima i sa prazničnim čestitanjima, izuzetak nije ni Nova Godina.

Evo, 25. novembar ‘dan državnosti BiH’, svake godine otvara iste rane, stare ne zacjeljuju. Bošnjaci se ubiše od veličanja i slave ‘ZAVNOBIH’ ali samo u onim dijelovima države BiH koje kontrolišu, Srbi i Hrvati rade ‘punom parom’, nema odmora ni prazničenja.

Milorad Dodik će onako šeretski i uličarski dobaciti ‘kakva država takav i dan državnosti’, Bakir Izetbegović će rado dočekati ‘nabačenu’, pa uzvratiti : ‘svaki pedalj ove zemlje je zajednički, ništa u BiH nije srpsko, osim naziva Republika Srpska, a ne znam hoće li i to ostati…’
Iz dijaspore, iz Amerike, gdje je otišao na poziv i o trošku džematske islamske organizacije oglasio se obavezno Željko Komšić sa prijetnjom pride : čim dođem u Bosnu, ja ću prema Srbiji poduzeti … , ne može ‘zlatni ljiljan bez začikivanja, naprđivanja i svađe’, to mu dođe kao terapija.
Šefik Džaferović pak samo obilazi mezarluke, uči dove i ponavlja ono što Bakir prozbori…

U ‘borbu’ za državu i njen praznik ufurale su i bijele ahmedije, bez njih bi ugođaj bio bez pamćenja, posebno valja sa suzama isčitati kolumne najvećeg ‘kjafira’ Mustafe ef. Cerića, joj to se mora odplakati majke mi, nema druge. Načisto se običnom čovjeku zgadi i gledati i slušati. A najvažniji praznik države, ej !

Koji, da se usput spomene, uopšte nije zakonom o praznicima definisan kao državni praznik, već se slavi na osnovu nekadašnjeg zakona o praznicima nekadašnje Republike BiH, u kontinuitetu propisa koje je Dayton preuzeo a BH Parlament nije nikada ratifikovao niti donio drugačiji zakon. S tog aspekta Dodik je u pravu, BiH nema Zakona o praznicima, međutim, i da ga ima, a neće ga ni imati sa ovakvim stavovima Dodika, opet bi ZAVNOBIH bio sporan. Jer govori o kontinuitetu državnosti BiH a što je Dodiku noćna mora i medicinska dijagnoza.
A Bakir? Šefik? Ili Željko?
Njima je ‘Zavnobih’ i Mrkonjić Grad pravi mali ‘švedski stol’, odakle kao Dodik iz Daytonskog Sporazuma, uzimaju šta im dogovara.
Kako?
Lijepo, ovako. Za Bakira Mrkonjić Grad ne postoji, on ne želi ni izgovoriti ime ‘tog četnika’ Mrkonjića po kojem je grad dobio ime, za njega je ‘Zavnobih’ održan u malom bh gradiću Varcar Vakufu.
Gradonačelnik Sarajeva mladomuslimanski izdanak Abdulah Skaka, osvjedočeni fašista, ne libi se u povodu 25. novembra reći ovako.
‘Želim čestitati sugrađankama i sugrađanima Dan državnosti BiH. Na taj dan potvrđena je  viševjekovna državnost BiH. Mi u Sarajevu istinski živimo tekovine 25. novembra i čuvamo naslijeđe ZAVNOBiH-a’.
Možete misliti. Tako zbori Skaka, majstor za sunećenje Bošnjaka u ‘poznatoj brijačnici sunetarnici’ i autor poznate izjave o antifašizmu i partizanima, kada je u povodu 6. aprila dana oslobođenja Sarajeva 2017. godine izjavio kako je tada, 1945. godine pobijeđen antifašizam. I to ne jednom, to je u različitim varijacijama ponovio tri puta.

Tako se po Skaki ‘istinski žive tekovine ‘Zavnobih-a’, dok Bakir i Šefik to upražnjavaju učeći dove na grobu Alije Izetbegovića na Kovačima, uporno izjednačavajući ‘Oca Bošnjačke nacije’ sa antifašistima i partizanima, Mrkonjić Grad sa Kovačima, pretvarajući privatni posjet očevom grobu u državni praznik, očekujući valjda da im na Kovačima društvo prave Dodik i Čović.

Mogli bi ovo veličanje i srcedrapateljsko svojatanje Mrkonjić Grada posmatrati i ovako. Da li iko zna kad je Bakir Izetbegović zadnji put bio u Mrkonjić Gradu, da li zna kako tamo otpada vlažni malter sa zidova ubijajući istorijske eksponate državnosti na koje se poziva dok on u Sarajevu i okolici pravi neke nove spomenike a priziva ‘Zavnobih’?

Da li zna da se originalni dokument sa Rezolucijom i čuvenom tačkom 5 u kojoj se precizira da narodi Bosne i Hercegovine “hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska, i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba i Muslimana i Hrvata”- sada može mirno čitati ovako : Bosna nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, ona je Njihova. Njegova, Bakirova, Miloradova, Draganova, džaba im !

Kad su to partizanima učili dove, kad se to tekbiralo ispred Vječne Vatre, kad je to bilo davno vrijeme da partizanska groblja budu odlagališta smeća, a nama usta puna 25. novembra 1943, ej barabe!
Plus, gdje je u Sarajevu ulica Vojislava Kecmanovića Đede. Liječnika rodom od Prijedora, učesnika NOB-a, predsjednika ZAVNOBiH-a, prvog predsjednika NR Bosne i Hercegovine, člana AVNOJ-a, člana ratne vlade Bosne i Hercegovine, predsjednika Prezidijuma Narodne skupštine NR Bosne i Hercegovine, kad vam je toliko Mrkonjić Grad i ‘Zavnobih’ mio i drag, a braćo Bošnjaci?
Nema je, zamijenio ga je Nusret Šišić Dedo, nekakav ‘pronalazač improvizovanog’ bh oružja iz zadnjeg rata.

Eto, toliko se pazi na ‘državnost’ da je Đedo nestao listom jer se zna kako se gleda na partizane, prestanite kinjiti zbog toga Dodika kad lažete i sami. Izvjesna Aziza Šaćirbay iliti Šaćirbegović, majka Alijinog ministra i ambasadora Muhameda a supruga mladomuslimana Nedžiba Šaćirbeya dobila je svoju ulicu a predsjednik ‘Zavnobih-a’ zbrisan u naletu mladomuslimanštine i bh novopatriotizma. I ne samo on, po Bošnjačkoj formuli : partizan + Srbin =fašista, nestalo je najmanje pola naziva imena antifašista heroja po sarajevskim ulicama i sokacima, od ukupno 400 koliko ih je zamijenjeno nazivima ustaških činovnika, mladih muslimana i begova i hodžica.
Tek da se malo prisjetimo ‘važnosti’ Mrkonjić Grada i ‘naše državnosti’ .
Ovom nadrdanom praznovanju državnosti treba dodati još par nesuvislih činjenica koje zagađuju ovaj zaista previše važan datum bh istorije. To su slike bezobraznog i hinjavog svojatanja države od strane Islamske Zajednice BiH, posebno potencirano po dijaspori, čime se i de facto i de iure Bakirov ‘pedalj’ zajedničke ‘jedine’, ‘jedinstvene’, ‘suverene’ i ‘voljene nam’ države smanjuje od praznika do praznika.

A to mu je, meni izgleda i cilj.
photo : zgrada ZAVNOBIHa u Mrkonjić Gradu, arhiv