Priznanje Bakira Izetbegovića kako je slagao u postupku revizije presude protiv Srbije nije skandal, nije ni krivično djelo, to je jednostavno način poslovanja i vladanja.
Ko su savjetnici koji su Bakira posavjetovali da izigra državu Bosnu?

Devet dana prije isteka desetogodišnjeg roka za podnošenje revizije na presudu protiv Srbije u Haaškom Tribunalu, Bakir Izetbegović kao bošnjački član bh Predsjedništva pokriven ‘nevladinim organizacijama’ (Pravda za mir Fadile Memišević, ‘Majke Srebrenice’ Munire Subašić, ‘Institut za izučavanje genocida u Sarajevu’ Rasima Muratovića), ‘stranim stručnjacima i advokatima’ te uz prisustvo Reisa ef. Kavazovića i nekoliko predsjednika političkih partija, krenuo je februara 2017. godine u suludu avanturu pokretanja postupka revizije na presudu iz 2007. godine, iako je već tada znao da pravni zastupnik države BiH Sakib Softić nema valjano ovlaštenje da predstavlja državu u postupku, o čemu ga je Sud na vrijeme obavijestio.

‘Zbog žrtava bh rata ne mogu nikako ovo propustiti’ – bilo je Bakirovo obrazloženje, uz dodatak kako ‘ima nove dokaze’ za reviziju, o čemu će se čuti.

Iako je međunarodna zajednica otvoreno upozorila Izetbegovića da ne ide u postupak gdje se unaprijed očekivao negativan ishod, iako su protivljenja sa srpske strane dolazila svakodnevno, Bakir je ostao principijelan.

Rezultat svi znamo, revizija je ‘otpala’ i prije razmatranja, u BiH se skoro godinu dana vodio pravi medijski rat na relaciji Republika Srpska-Sarajevo ili na relaciji Beograd-Sarajevo, Softić je pod prijetnjom tužbe inkasirao blizu 200.000 KMa, Fadila Memišević je pare koje je dobila od Bakira proslijedila ovom nelegalnom ‘agentu’ i onda su došle druge ‘trice i kučine’. Proslava 9. januara u Banja Luci, izbori, pa apelacije, sada su na redu NATO i APN.

Poslije pismene odluke o reviziji Fahrudin Radončić je Bakira nazvao ‘lažovom iz Vijećnice’, po mjestu održavanja ovog skupa, Nikšić iz SDPa je ‘bio zgranut jer je obmanjen’, pale su i neke tobože krivične prijave Tužilaštvu i sve je palo u zaborav sve dok prije par dana Bakir nije i javno priznao u intervjuu za tv1 da je lagao.
“S tom revizijom, znate, bilo mi je rečeno, a to je bila ozbiljna grupa pravnika, mojih savjetnika, advokata i tako dalje, koji su mi kazali da nemamo legitimaciju, ali da se na to ne treba obazirati. ‘Idemo nastaviti, nemojte uopšte spominjati u javnosti da nemamo legitimaciju za tu stvar, da nemamo agenta’. I ja sam ih poslušao. E tu ih nisam trebao poslušati i trebao sam tu stvar otvoriti javnosti i ostale bošnjačke lidere, Radončića, Nikšića i druge upoznati s tim. To je bila greška, trebao sam podijeliti odgovornost…”

I tu je kraj, nema dalje. Iako je Izetbegović sa ovakvim postupkom izigrao državu, slagao je, uvrijedio žrtve pokazujući da mu na putu svađe i trgovine ‘borbom’ sa Dodikom nema ničega svetog, nema odgovornosti.

Kad političar kaže ‘prihvatam odgovornost’ to znači da je aboliran od bilo kakve odgovornosti, na krivičnu nemojte ni pomisliti.
Ako još kao hrvatska predsjednica Kolinda ‘svali’ odgovornost na savjetnike, to dalje znači da ni oni neće odgovarati, jer i oni su dio sistema, nema smisla.
Dakle, to što smo se nadmudrivali i nadjebavali godinu i više dana a sve trpili građani, ljudi, država, to se ‘ne pika’. ‘Priznajem da sam pogriješio’. To je dovoljno.
Poslije ovakvog priznanja laži, teško će biti Bakiru išta povjerovati (fakat, njemu se nikad nije baš puno vjerovalo), uostalom to je da kažem ‘normalan’ način poslovanja balkanskih političara, ostaje činjenica da savjetnici džaba primaju lovu, a ne procesuiranjem i Bakira i savjetnika, ostaje siguran znak da pravnu sigurnost bh državljani mogu samo sanjati.
A nesigurnost osjetiti na svojoj koži.

U vrijeme ovog skandaloznog obmanjivanja javnosti savjetnici Izetbegovića su bili Elvir Čamdžić, nekadašnji savjetnik Harisa Silajdžića, Amel Suljević književnik i novinar, Irham Čečo (poginuo 2017.) Dževad Mahmutović ratni komandant brigade, Selmo Cikotić nekadašnji ministar odbrane te Turčin Muzafer Čilek.

No, nisu samo savjetnici savjetovali Bakira za Reviziju. Tu je bila upetljana i advokat Vasvija Vidović, zatim bh ambasadorica Mirsada Čolaković koja je pismo ministra Crnadka Sudu, kojim ih obavještava da Softić nema valjano punomoćje, sakrila ne proslijedivši ga kancelariji Suda pa je ministar Crnadak drugo pismo slao svojim kurirom, kao i neki ‘strani stručnjaci’ na koje se Izetbegović u priznanju poziva, no i na njihovu odgovornost zaboravite.

Jer, ako nije kriv Bakir, nije niko. A vidimo da nije, on je samo odgovoran.

photo : naslovnica “Avaza”, ilustracija, arhiv