Ima l iko da odgovori: da li je Abdulah Mehdi, turista ili ratni avanturista?

Već dvije godine ‘kuburimo’ sa emigrantima, uzimamo lovu od Evropske Unije, otvaramo i zatvarmo nove kampove, ali problem nije riješen, rješenje nije ni na vidiku. Statistike govore kako je već BiH dato 34 miliona eura, KMa, ko će znati, za te pare su vlasti mogle izgraditi nov-novcijat kamp za desetak hiljada ovih mučenika na bilo kojoj ledini i učiniti im približno uslovne emigrantske dane, međutim čarobnom metodologijom naše vlastele i uz blagoslov međunarodnih organa pare su nestale, na narodu je ostalo da emigrante hrani i zbrinjava i da se sa njima pati.
A ima ih tek nekoliko hiljada.
I, kad se govori o emigrantima, uvijek se ističe da se radi o ‘izbjeglicama iz Sirije’, iako je populacija daleko šarolikija, pa kad je već tako, zašto ove nesretnike ne bi pomogao i spasio njihov zemljak.

Sirijac Abdulah Mehdi, dok se o njegovim jadnicima po poljima i livadama širom Bosne ‘ponosne’ raspreda iz dana u dan i dok oni u pokušajima da se domognu Evrope ginu k’o golubovi ili nestaju u planinskim vrletima i rijekama, po Sarajevu kupuje nekretnine i pravi svoje malo sirijsko carstvo.
Prije nekoliko godina je kupio Poslovni centar Kumrovec u naselju Otoka a zatim to pretvorio u Capital Tower, poslovnu zgradu za biznis, biznis se rascvjetao. Onda je, kad je vidio kako to u BiH ‘hoda’ otpočeo gradnju hotela ‘Cone’ na Bjelašnici sa 77 apartmana i 80 soba te ušao u investiciju vrijednu 30 miliona KMa, no ni tu nije kraj. Prije par dana kupio je Dom Penzionera u Nedžarićima kod Sarajeva uplativši 10% od ugovorene prodajne cijene od oko 10 miliona KMa.
Firma ovog Sirijca ‘Capital Holding’, evo vidi se, radi ‘punom parom’, suvlasnik njegove firme je navodno jedan Arapin.
BH mediji od Mehdija napraviše pravo ‘čudo’. ‘Došao u Sarajevo kao turista, ‘prepoznao naše potencijale’ pa odlučio investirati’. I uspio, ej!

Taman tako. Odlično. Jer, nikad se ne zna kad će koji ‘turista’ sa Bliskog Istoka, a ima ih koliko hoćeš u BiH, odlučiti da ‘prepozna naše potencijale’. I onda brže bolje za bagatelu kupiti hotel ili plac u centru glanog grada ili na kakvoj prestižnoj turističkoj lokaciji. Po posebnom režimu i posebnoj cijeni, naše su to simpatije. Posebno kad se rasprodaje ono što je ostalo iz ‘onog mračnog sistema’, dakle državno, tuđe, pa se krčmi i ‘rukom i nogom’. Agencija za prodaju sa vještacima procijeni petnaest miliona KMa, ‘niko neće da kupi u par navrata’ pa onda ide ‘taknuto-mahnuto’. Po slobodnoj pogodbi.
No, ima toga još. Recimo, kako to može ‘turista’ samo doći i postati vlasnikom nekretnina u BiH kad postoji Zakon koji kaže da stranci ne mogu postati vlasnicima nekretnina? Pa dobiti urbanističku, pa građevinsku, ekološku ili bilo koju drugu dozvolu ­za koje dozvole naši rođeni ginu i čekaju godinama, ta čovjek je turista, zaboga ?

Pitati Dragana Mektića ili inspektore je bez veze jer oni ionako ne znaju kako je moguće da preko 400 arapskih firmi u BiH posluje nelegalno, a Mektić je izjavio je da će se to ‘ispitati’ još prije dvije godine. ‘Istraga je u toku’.
Biće prije da je Mehdi neobičan turista. Avanturista, čak. Koji je čari BiH spoznao u bh ratu, pa onda kad se rat završio ostao. I sada, samo koristi ‘ratne zasluge’ a mi mislimo da su ga opčinili ‘golubovi sa Baščaršije’.

Plus, iako je Sirijac, iako nam je ‘puna Bosna sirijskih izbjeglica’, ne poteže za novčanik da pomogne svojima. Ima l’ iko da odgovori zašto? Osim Dragana Mektića, ministra sigurnosti.
Mehdi inače nije jedini ‘turista’ koji je u BiH ‘prepoznao naše potencijale’.
Al Shiddi, ‘kontroverzni biznismen’ Saudi Arabia-e i po tvrdnji ‘Avaza’ bliski prijatelj Bakira Izetbegovića je također isto uočio pa silni resorti, arapska naselja, hoteli ili biznis zgrade niču širom Sarajeva i okolice, čovjek čak upravlja i našim nebom, vlasnik je bh avio-kompanije ‘FlyBosnia’. Dobro, ovo sa avionima mu ‘ ne ide od ruke’, kažu ostaće i bez onog drugog aviona, onaj prvi je van upotrebe odmah poslije razvoza hadžija ove godine u Mekku, duguje silne pare sarajevskom aerodromu, nije plaćao takse a možda ni gorivo, ko zna. Biće prije da je to zbog ‘razlaza’ sa bivšom bh ‘počasnom’ konzulicom u Australiji Đemilom Gabriel i njenim bogatunom i bankarom (Chris Gabriel) direktorom te avio-kompanije.
Ali je zato vikend-naselje gdje se ugnijezdio i siromah Bakir Izetbegović na Poljinama ostalo, ostao je i centar Sarajeva.

Ni on, kao i Mehdi, ili onaj šeik što po Derventi ovih dana dijeli zlatne satove, pametne telefone za jedan rukoljub ni da mrdnu prstom da pomognu ‘svojima’. A svi ‘prepoznaju naše bh potencijale’.

Tite mi, kao da emigranti nisu dio tog našeg bogatstva i potencijala.

Kada bi Dragan Mektić ministar radio svoj posao, ili bolje, kad bi ga mogao raditi onako kako želi i treba, ovim ‘turistima’ bi se učas ‘dohakalo’. Samo im preispitati porijeklo love i ispitati vezu sa vlašću.
Uz to, obavezno bi se moralo pročačkati po donacijama datim BiH u ratu i poslije, pa da onda vidiš ‘naše potencijale’. Naime, javna je tajna da su donacije koje se mjere u milijardama ‘nestale’ i da je ovakav način ‘turizma’ odlična prilika da se ‘pojave’.
Ali jok! Nema od toga ništa, mi smo demokratska zemlja, svako ko voli našu zemlju je dobrodošao.
I ostao. A ‘potencijala’ za prepoznati još ima, Tito je toga dosta ostavio za ‘razvoj bh turizma’.

photo : sarjevski turista Sirijac Abdulah Mehdi ispred svog biznis centra, arhiv