Muke sa političkim strankama – Ide li jezik pravo ili ukrivo: Vučić u Novom Sadu 2019. a Fikret Abdić u Velikoj Kladuši 1990.

Na obilježavanju 11. godišnjice od osnivanja Srpske Napredne Stranke (SNS), predsjednik te stranke i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić jučer je u Novom Sadu u dvorani SPENSa održao ‘vatren’ govor, i onako sav zanesen kakav i sam jeste, i sebe i čitavo svoje članstvo, strpao u Srpsku Radikalnu Stranku Vojislava Šešelja. U SRS umjesto u SNS.
“Najvažnije je da svi ljudi razumiju, da ni ja ni vi koji ste u Srpskoj radikalnoj… uh… šta ćete” rekao je, malo zastao i popravio naočare pa nastavio.
“Od prošlosti ne možete da pobjegnete i bolje je da štoseve pravim sam na svoj račun”, a onda je nastavio još energičnije govoriti, zbog čega je nagradjen gromoglasnim apalauzom pune dvorane ovog spotrtskog centra popunjenog njegovim članstvom i pristalicama.
Stari Latini bi rekli ‘lapsus linguae, lapsus calami’, ili ti ‘greška u jeziku, greška u koracima’.

I mediji su prepuni naslova tipa ‘Vučić napravio lapsus’, a što je samo djelimično tačno. Greška je samo u jeziku, u koracima nema puno lutanja, nije odviše pogriješio. Naime, tačno prije 11. godina on se iz krila vojvode Vojislava Šešelja i njegove stranke vinuo u novu stranku koju je osnovao i evo ga, punih 11 godina upravlja Srbijom, dok mu Šešelj, kojeg se ‘odrekao’ pripomaže. I nije mu mrzak, inače bi ga odavno maknuo sa srpske političke scene.

Dakle, misao ide u krivo a jezik pravo, uostalom, aplauz hiljade prisutnih je to potvrdio, može Vučić tvrditi koliko hoće da se radi o ‘štosevima’, suviše je prošlosti u njegovoj sadašnjosti da bi se to moglo izokrenuti na vic.
Međutim, politika je kao što saznajemo svaki dan baš onako ‘vickasta’a mi Balkanci volimo šegu i jebu da to nije normalno.
Sličan ‘lapsus’ je napravio i Fikret Abdić 15. septembra 1990. godine u Velikoj Kladuši, na čuvenom predizbornom skupu prvih bh ‘demokratskih izbora’ kada je izašavši za govornicu nakon također zapaljivog i vatrenog govora izjavio u stilu zakletve ‘svečano izjavljujem da pristupam SDS … ovaj SDA Stranci Demokratske Akcije’ a što je okupljena raja to pozdravila kao i kod Vučića gromoglasnim aplauzom.

I to samo tako, jer na barama Velike Kladuše je bio nezapamćeni politički ‘hrkljuš’ od naroda. Tu se naime okupilo najmanje 200.000 ljudi, neke procjene govore da je bilo i duplo prisutnih, bio je prisutan i Alija Izetbegović, a od autobusa sa kojima je raja dovožena širom Bosne, najviše iz Sandžaka, nije se moglo proći gradom.
I Fikret Abdić će reći da je u pitanju lapsus, ali od tada pa i sada, ova ‘greška u jeziku’ ga je pratila i pratiće ga do smrti, obzirom na sva kasnija dešavanja i na ‘greške u koracima’ u njegovom političkom životu i na dešavanjima u Krajini pred i tokom bh rata.
No, za razliku od Vučića koji je bio Radikal, Abdić ovaj svoj ‘lapsus’ nije nikada pojasnio a nije bio nikada ni član SDS stranke, čak ni u knjigama koje je objavljivao (‘SDA, hoće može, zna, ‘Od idola do ratnog zločinca i natrag’), SDA je nakon njegovog razlaza sa Alijom i SDA strankom to ipak odlično ‘oprihodovala’ a i danas to koristi. Uz svaku vijest o njemu ide obavezno i slika Radovana Karadžića predsjednika SDS partije, partnerom SDA stranke i onda i danas.
Kao što nije nikada ni pojasnio svoje razloge zašto je od svih ondašnjih građanskih partija koje su se otimale bukvalno o njega, izabrao nacionalističku vjersku organizaciju i Aliju.

SDA tvrdi da je Alija do Fikreta došao preko advokata Faruka Balijagića koji je Abdića zastupao u mjeničnoj aferi ‘Agrokomerc’ a Balijagića da je za kontakt ove dvojice pripremio Adil Zulfikarpašić, bogataš i filantrop iz Švicarske koji je također bio na ovom skupu sa Alijom.

Istina, stidljivo se proteže tvrdnja kako je Alija za uzvrat Abdiću obećao revitalizaciju i povrat ‘Agrokomerca’ i da je to bila cijena Fikretove odluke, SDA tvrdi da ‘Fikret nije tražio ništa‘ već da SDA stranci pristupa ‘jer to narod Krajine od njega očekuje’, dok  se dalje tvrdi u dokumentima SDA da je Zulfikarpašić obećavao revitalizaciju ‘Agrokomerca’ i ‘ukidanje SDB koja je Abdića zatvorila’ ali o tome nema pouzdanih podatka budući da je Zulfikarpašić tu tajnu odnio u grob, a kao što znamo odmah poslije skupa u Velikoj Kladuši i on se razišao sa Alijom i oformio sa Muhamedom Filipovićem Tunjom ‘Muslimansku Bošnjačku organizaciju’.
Priče iz SDA arhive kažu kako su se Zulfikarpašić i Alija Izetbegović odmah poslije skupa u Velikoj Kladuši posvađali jer je Zulfikarpašić imao silne primjedbe na ‘ikonografiju’  posjetilaca (sve je zaista toga dana u Velikoj Kladuši izgledalo po volji SDA i Alije Izetbegovića i ­više je ovaj uvozni skup izgledao kao vjersko nego kao političko okupljanje, od fesova, sablji, konjanika do zelenih bikova na traktorima i tekbiranja raspojasanih Sandžaklija), kažu jedva su pomirili Aliju i Adila, što je palo u zadatak Abdiću, međutim po dolasku u Sarajevo, Zulfikarpašić je osnovao svoju stranku i ostavio i Aliju i SDA. Fikret će učiniti to isto, odmah na Prvom Kongresu SDA (novembra 1991)  u Sarajevu, vidjelo se to po objavljenim slikama, kada je ušao Alija u salu svi su ustali samo je Abdić mirno sjedio.

Ono što se zna sigurno to je da je pristupanje Abdića stranci SDA zasmetalo Hakiji Pozdercu kojeg je Abdić u euforiji nazvao u Beograd i saopštio mu svoju odluku. Poznati Krajišnik je bio rezolutan i ljut, a što je i saopštio Abdiću rekavši da mu je to najveća greška, očekivao je kao i većina Krajišnika da Abdić pristupi nekoj građanskoj opciji političkih partija koje su oblijetale i molile Fikreta da im se pridruži. Počev od SDP partije do Markovićević ‘Reformista’ ili ‘Liberala’ tadašnjeg mladog Kadića.
‘Lapsus’ Aleksandra Vučića neće ništa ‘koštati’ srpskog predsjednika, naprotiv, međutim lapsus Abdića je i danas, kao i onda, koštao i to samo tako. I ne samo njega.

Iako, treba ponoviti to još jednom, SDS partija Radovana Karadžića je i onda bila partner i suvlasnik države BiH i SDA stranke. I dan-danas je tako.

photo : gore – Aleksandar Vučić i Vojislav Šešelj na sastanku u Beogradu 1999. godine, ispod- izborni plakat sa Alijom Izetbegovićem i Abdić Fikretom 1990, arhiv