Azra Dedić (1994), evropski zlatni prvak ID judoa

 

Ona, Azra, nije samo prvak po osvojenom zlatu na evropskom prvenstvu u ID judo kategorii do 70 kilograma, za što je na njenim grudima zasjala medalja prošlog vikenda u Kelnu. Ona je prvak po rođenju, po zaposlenju, po svom uzvišenom imenu i čistoj ljudskoj duši.
Iako sa Down sindromom, ona se borila i izborila za posao i zaposlenje, među prvima u BiH ako ne i prva.
Već dvanaest godina se bavi ovim sportom i niže uspjehe, država, vlast, kako god nazvali tu administrativnu parazitsku tvorevinu to ne prepoznaje. Ne ‘haje’.

Putuje o svom trošku, svoje slobodno radno vrijeme troši na strunjačama i uz nesebičnu pomoć roditelja i trenera ne odustaje. Hoće više i bolje.
A kud ćeš više od zlata, i prošle godine je osvojila zlato u Italiji, osim krajiških medija i nešto malo ‘centralnih’ u Sarajevu javnost nije puno ili išta o njoj saznala. Ovo joj je, dakle, druga zlatna medalja.

Gdje je sad država, bar sada kad su ‘sve karte na sonu’, kad se sve vidi. I ko je ‘pravi ambasador države BiH’?
Čudni su putevi sportaša a i oni Božji, neka se zna.
Nemam ništa protiv sportskih uspjeha Amela Tuke ali njegova medalja ne sija ništa više od Azrine, čak mislim da se odsjaj ne može ni porediti, pa ipak, Tuku su ‘isprimali’ od portira do vrha u njegovom džematu, Opštini ili BH Predsjedništvu. I nagradili ‘samo tako’.
Znamo i zašto. Vahabije su na cijeni u BiH. I kvazi patriote, kao oni u vlasti.  ‘Na cijeni’ je intervju kad u njemu obavezno naglasiš da od ličnih stvari kad polaziš na takmičenje nikad ‘ne zaboraviš Kur’an’, ili kad na pola intervjua odlučiš sve ostaviti i ‘otići klanjati u džamiju’, kao što to fino zna pojasniti Tuka. Ili kad obavezno ‘padaš na sedždu’ poslije svake utrke, to se cijeni i to daje opis tvoga ‘sportskog ambasadorovanja’. Ili kad se vjenčaš šerijatski a to mediji razvlače danima kao simbol prepoznavanja ‘naših vrijednosti’.
Ništa od toga Azra ne zna niti hoće istaknuti, zato baš i nije ‘pravi primjer bh ambasadora’ po mjeri vlasti.

Vraga nije, ona je veći as i veći sportaš i od Tuke i sličnih tuka i tučića.

Ona to fino i dječinski pojašnjava ovako.
“Presretna sam na medalji koju sam osvojila. Šta reći, osim – cilj je ispunjen,  idemo dalje! Nastavljam sa svojim treninzima i borbom za dalje”.

Kud ćeš jednostavnije i friškije. I ljudskije i bolje, nema bolje.
Zato je Azra neponovljiva.
I stotinu puta je bolje, kod takvog poimanja sporta i patriotizma da je ‘ne primaju’. Ima ko će je primiti.
Narod. Narod najbolje zna i umije. I razumije.
Sve čestitke i Azri i njenom treneru Bečić Fikretu.

Čestitke i načelniku Bihaća Fazlić Šuhretu te efendiji Šepić Senadu i njegovoj partiji ‘Nezavisni Blok’ što su ‘vidjeli’ Azru te obećali pomoć, jedini oni u ime i ispred ‘državne vlasti’. Pa makar i slagali.
Mi, obični građani znamo ko nas neće slagati.
photo : prvak Evrope Azra Dedić i trener Fikret Karačić, arhiv