Fina i poučna bh skazka: Kako je Indijac milijarder Mittal uz pomoć bh vlasti namagarčio i radnike i bh javnost, oštetio bh firmu za desetine miliona KMa, uhapšen pa pušten na slobodu uz kauciju a onda umjesto sebe, na čelo firme postavio kćerku

Recept bh vlasti sa ‘državnim firmama’ je jasan i svima poznat. ‘Prestruktuiranje’, ‘privatizacija’, ‘dokapitalizacija’, ‘poboljšanje i povećanje proizvodnje’ i onda slijede odviše poznate scene i priče. Radnici na ulici, radnici štrajkuju, nema plaća, nema penzionog staža. Ali nema ni krivične odgovornosti ni suđenja.

Koksara u Lukavcu je jedna od najelegantnijih, i otpočinje od 2003. godine kada je Indijskom milijarderu Pramod Mittal-u vlada poklonila koksaru u Lukavcu.
Global Ispat Koksna Industrija Lukavac ili popularnije GIKIL tako je postala dio kompanije indijskog magnata GSHLa kojoj je povjerena na upravljanje. U nastavku događaja ‘ispalo’ je da je ovaj prenos ovlasti bio samo ‘ugovornog’ tj. fiktivnog tipa a ne suštinski, jer nikakvih vlasničkih uplata nije ni bilo, što će kasnije godinama bh Tužilaštvo isticati kao ‘nemogućnost’ da djeluje, ne zna se ko je zapravo vlasnik.

Ali se pouzdano zna ko je uzimao pare i gotove proizvode prodavao na svjetskoj sceni i zna se da se bh javnost permanentno bombardovala više od 15 godina sa problemima u ovoj ‘državnoj firmi’ koja je najednom postala ‘strana’ investicija, da su radnici ojađeni i opljačkani, da su vazda u štrajkovima i na tv ekranima. Kompanija se 2006. spojila s kompanijom Arcelor čineći novog svjetskog lidera Arcelor-Mittal. U Bosni i Hercegovini, Mittal Steel većinski je vlasnik Željezare Zenica i Rudnika Ljubija kod Prijedora, a Pramod Mittal investirao je u GIKIL

U međuvremenu, iz GIKILa je svakodnevno izvlačen čisti novac i uplaćivan na račune u Velikoj Britaniji ili Indiji, gdje su vlasnici milijarderi gomilali lovu, ‘afera’ je ‘pukla’ jula ove godine kada uz tv hapšenje iza rešetaka završava Pramod Mittal, ‘većinski vlasnik’ GIKILa sa dva suradnika, Indijca, inače brat milijardera Lakshmija Mittela, petog najbogatijeg čovjeka na Planeti.
Revnosno tuzlansko tužilaštvo je odredilo pritvor ovom bogatunu i suradnicima i činilo se da će konačno pravda ‘doći po svoje’, iako ruku na srce ova ‘televizijska hapšenja’ nisu nikakvo bh čudo. Istraga je na brzinu objelodanila da su uhapšeni u periodu od desetak godina iz bh kompanije ‘izvukli’ i oprali 21 milion KMa, te su pored pritvora poduzete i ostale mjere zabrane prema uhapšenima.
No, nakon samo pet dana pritvora, bogataši su se našli na slobodi, što je opet još jedno od bh ‘čudesa’, jer za ovo krivično djelo je zaprijećena kazna zatvora do 40 godina.

Advokatica Vasvija Vidović je uvijek tamo gdje je velika lova, bilo da se radi o Haagu, o Naseru Oriću ili o bh ili stranim tajkunima, a Bogu fala’ i bh pravosuđe je tu kad ustreba, i eto, dobili smo epilog ove ‘afere’ na naš način. Našlo se rješenje da se pritvoreni Indijci puste na slobodu uz kauciju od 1,5 miliona eura (milion eura za glavnog, ostalo je zalog za njegove pomagače), dok je u Sporazumu o puštanju na slobodu navedeno da se osumnjičeni obavezuju da na račun Suda uplate 21 milion KMa na ‘ime obeštećenja’ firme. Kaucija je uplaćena zasigurno, dok se odštetni zahtjev samo navodi kao ‘sporazum’, nema potvrde o uplati, no čak i da je i ta ‘odšteta’ uplaćena, ostaje u zraku pitanje koliko su ovi milijarderi zaista opljačkali iz bh firme kad onako olako pristaju uplatiti ovoliku sumu, no to više nije  ni bitno.

Zato, jer čim su izišli iz zatvora, indijski milijarderi sa britanskim pasošima su zgladili iz BiH, niko od sudija ili tužilaca se nije ‘sjetio’ da im izrekne ili predloži dodatne mjere zabrane ‘oduzimanja putne isprave’. ‘Ako pobjegnu, izdaćemo međunarodnu potjernicu’, pametno su pojasnili naši dečki iz pravosuđa u Tuzli.

Dobro, evo, zna se da su isti dan nakon puštanja ‘osumnjičeni’ sjeli na avion i pravac za London, ali nema nikakve potjernice, suđenje više niko ne spominje. Taman posla, nisu to kradljivci državne šume 2 kubna metra ili seoski provalnici kojima se izriču i druge ‘mjere zabrane’, to su glavni likovi naše bh pravosudne priče koja ima debelu pozadinu u bh vlasti, nama se sada ovih dana lansira nastavak, da nam se popravi raspoloženje i vjera u vlast.
A nastavak kaže da je prije par dana na čelo GIKILa, ojađene koksare krave muzare, umjesto uhapšenog pa puštenog Mittal Pramod-a, imenovana njegova kćerka Shristi Mittal. Sjah’o ‘Kurta’ pa uzjašila ‘Murta’, iako je u sporazumu o puštanju na slobododu navedeno da Mittal nemože više upravljati GIKIL-om.

Klinac ne može, kad može, idemo ispočetka u nove pljačke, jer nema nikave sumnje da će ovom kompanijom preko kćerke upravljati bivši uhapšenik Pramod, niko, a posebno bogati se ne odriču tako lako love na siguran način.
Nova ‘direktorica’ nema ama baš nikakvog iskustva u vođenju i upravljanju firmi, poznata je jedino po tome što je na svoju svadbu spiskala, odnosno njen tata, čitavih 60 miliona dolara, o čemu smo također bili obaviješteni kad se to desilo.

Inače, porodicu Mittal još zovu i kraljevima čelika, u Indiji, svojoj rođenoj zemlji su pod krivičnim prijetnjama i istragama za pranje novca i utaje poreza, ‘našem’ Pramod Mittal-u je, kažu novinske vijesti, njegov brat koji je bogatiji od njega već nekoliko puta ‘pomagao da prebrodi finansijske teškoće’.
Jašta, preko GIKILa valjda. Ili Željezare Zenica ili rudnika Ljubija?!
Na kraju, da li je ovdje uopšte kraj priče o ovakvim slatkim aferama u BiH?
Naime, nije bh vlast tako ‘bez veze’ u stvaranju bh države donijela za sebe i veoma važne propise, kao što su oni recimo, da nema vanrednih izbora, jer u BiH je još na snazi Zakon po kojem vlasništvo nad  ovakvim kompanijama ostaje tajna, vlasnika zna jedino banka i niko drugi, i sve dok se ne desi ‘afera’ ne znamo ko je ‘većinski’ a ko ‘manjinski’ vlasnik. EU traži da se ovaj propis promjeni ali u silnim ‘agendama’ bh vlast izmjene ovih propisa uvijek i obavezno ‘zaboravi’.

Zato, koliko sutra ili prekosutra moći će mo pročitati kako je u nekoj drugoj kompaniji vlasnik Vijetnamac, Sirijac ili neki Arapin, možda čak i Turčin, kad već pare iz firme nestanu a radnici osvanu ispred zaključanih kapija.
Samo Onaj Gore, a možda ni on ne zna, i bh vlast zanju koliko su i kako ‘poklonili’ kompanija u ovoj bh tranziciji koja traje više nego ijedna tranzicija na Kugli zemaljskoj. Priča o familiji Mittal i našem pravosudnom sistemu je stoga obična mala skaska sa sretnim završetkom.

photo : Pramod Mittal i kćerka Shristi Mittal, arhiv