Prisustvovali smo polaganju kamena temeljca za početak radova na kružnom toku zvani autoput Srbija-Bosna, zapravo za dva autoputa u jednom.

 

Nema ništa gore od bilaterala ili još gore trilaterala, ali u politici bez toga je nemoguće. Kao što znamo bilaterala je kad se dvoje dogovara a trilaterala kad treći posreduje i uređuje ove iz bilaterale. Zato jer za ‘naše’ ex-yu prilike bilaterala je skoro uvijek osuđena na propast, kod nas se često dvojica ne mogu dogovoriti dok je trilaterala podvrgnuta sumnjama i unaprijed pod paskom, jer neko treći je u to umiješan i on odlučuje umjesto nas.

Jebiga, kako god bilo, nama u BiH ne gine trilaterala, imamo je i sami u BH Predsjedništvu, u kompletnoj bh vlasti koja se bazira na tri nacionalističke stranke i tri lidera iz tri partije, za autoput Srbija-Bosna i Hercegovina, odlučila je trilaterala koja se dešava evo već nekoliko puta. U Turskoj i u Beogradu. Uz opasku da smo mi iz BiH, famozna ‘trojka’ uračunati kao jedno, dok su ostali u trilaterali bili Aleksandar Vučić predsjednik Srbije i Tayib Erdogan predsjednik Turske.

Prije godinu dana trilaterala je u Turskoj odlučila da će se Srbija spojiti autoputem sa BiH, ali kako se nije moglo drugačije, autoput je ‘ispao’ kao veeeliki kružni tok, ma čak, kao dva autoputa u jednom. Tako da ovaj projekat ne ide kao svi normalni putevi ravno i sa što manje para, već ide uokrug, ‘okolo kere pa na mala vrata’, i košta tri puta više. Zato što su Srbi insistirali da put povezuje ‘glavne’ gradove Republike Srpske a Bošnjaci ‘njihove’ glavne bh gradove i plus Sandžak, srce i dušu Bošnjaka. (Hrvati su ovdje bili mirni, njima je najvažnije da se gradi Pelješac)

Onda se brat Erdogan dosjetio : gradićemo autoput koji će sve povezati. I svi se složiše, mada kad pogledaš na kartu, majke mi, klasični kružni tok.
Elem, Turska nije žalila para jer će ona graditi i gospodariti putem, a osim toga kad su već svi zadovoljni, neka se pali buldožer.

I bi, desi se taj ‘historijski dan’, 08. oktobra ove godine, evo i bilaterale i trilaterale u Beogradu pa u Sremskoj Rači. Krenulo se. I da se zna, Srbi su uveliko odmakli u ‘papirologiji’, u eksproprijaciji, u potpisivanju ugovora sa Turskom, ‘naši’ iz BiH autoput imaju jedino na mapi. U 3D formatu, ništa drugo nije odrađeno osim dobre volje da se gradi.

Kada je Tayib najavio početak i polaganje kamena temeljca i svoj dolazak u Srbiju, mislilo se da će zbog situacije u BiH sve doći u pitanje, jer kao što smo pratili ‘naša trilaterala’ već godinu dana nije oformila vlast, svađaju se, vode bitke i ratove, budžetskim parama se igraju ‘telefonskim sjednicama’. Željko Komšić se natače sa Dodikom danima i mjesecima i udara i lijevo i desno, malo po Srbima malo više po Hrvatima koje predstavlja, Bakir Izetbegović pravi Republiku od Bosne a imao je Republiku njegov Babo Alija prije Daytona i od nje odustao, Džaferović ‘ne da ni pedlja zemlje’ dok obilazi hajr česme i islamska dovišta, frcaju prijetnje ratom, stalno se potencira Drina i Una, pa čak i Sava, Dodik i Republika Srpska kao ‘vječna­ kategorija’ su stalna prijetnja državi Bosni ‘nemogućoj i neodrživoj zemlji’, pred sam odlazak za Beograd Milorad je izjavio kako ‘oni’ idu ‘tamo’ nespremni, kako nisu usaglašeni i kako će se osramotiti pred ‘bratom’ koji dolazi sa lovom i dobrim namjerama, činilo se da će pred Vučićem i Erdoganom zakrviti još više, tako bi i bio red …

Kad li … jebiga, ništa od toga, totalno razočarenje za bh prilike i neprilike.
Komšić se pretvorio u jagnje (“To nije korist ljudi samo u jednoj zemlji nego puno znači za odnose ovih dvaju zemlja.Tako ovaj auto-put ima konkretan, a i simbolički značaj. Želim da pokažemo koliko samo malo treba povjerenja, pružene ruke, osmijeha da stvari u ovoj regiji brzo krenu na bolje.”), Džaferović je bio još suptilniji (“Auto-put Beograd – Sarajevo važno je da se što prije izgradi i da se ta dva grada što prije moguće i što kvalitetnije povežu. Ovaj današnji trenutak je zapravo trenutak izgradnje nečega što kompletan region vodi u mir, u stabilnost, u prosperitet, vodi u razvoj. Hvala Republici Turskoj, predsjedniku Erdoganu što su prepoznali da mogu da pomognu ovaj region. Republika Turska igra vrlo značajnu stabilizirajuću ulogu u cijelom regionu, pomaže koliko god može da se ljudi povežu i između sebe funkcioniraju.”), dok je Dodik nadmašio obojicu (“Ovo je vraćanje duga ovom narodu, ovom regionu, ovom kraju. Kroz istoriju nisu se gradile komunikacije koje su trebale da povežu Srbiju i Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu nego su građeni neki drugi putevi. Ovo je nekako vraćanje duga toj istoriji, toj činjenici”).

A brat Erdogan ‘vizionar’ i ‘čovjek od misije’, bratoljubac, Vučić Aleksandar mirotvorac bez granica, fanfare i hvalospjevi, ma to običan bh stomak teško može podnijeti.
Emine, hanuma brata Erdogana se izgubila  negdje na beogradskom ‘buvljaku’, kažu novine nakupovala se ‘svega i svačega’, svega što nema sirota u ‘Stambolu na Bosforu’, puni cegeri, u Sremskoj Rači prava idila nad malom rupom u zemlji i par  lopata cementa. Samo je falio još stari pedofil Bora Drljača pa da Željko zlatni ljiljan uz njegovu himnu obavijesti suprugu Sabinu da je ‘sve u redu’ , malo je zapelo na Rači, ali da ništa ne brine, uskoro on stiže preko Save ‘da joj vidi oči plave’, ništa ozbiljno samo stvar protokola. ‘Plači mala plači, ost’o sam na Rači, ne mogu ti doći, nedaju mi proći’.

Čisto protokolarne smetnje, nema nikakve opasnosti, u ovom malom sremskom selu ovog 08. oktobra se ‘pravi historija’, svuda su zastave, držanje za ruke, poljupci i zagrljaji, Sabina ne boj se, ‘sve je pod kontrolom’. Falio je malo narogušeni Bakir Izetbegović da popravi ovaj štimung, međutim on je namjerno ostao u Sarajevu da prouči koju dovu za brata Tayiba, za autoput i za početak uništavanja Kurda na sjeveru Sirije, on je sa njim dogovorio sve od ranije.

Znam, sve što je lijepo traje kratko, tako će i ovo sa ‘otvorom’ kamena temeljca biti uskoro ‘naša istorija’. Čim se ‘naša triilaterala’ vrati u BiH, slijedi nastavak bh pičvajza, ko zna kojeg po redu. Pratite medije pa će te vidjeti.
Erdogan je zdimio kući uz sve časti i počasti, u Srbiji je osim ovog susreta u Rači otvorio još pet-šest fabrika, džamiju u Sjenici u Sandžaku i odobrio pare za lokalni put Tutin Novi Pazar, sa Srbijom je ugovorio na stotine miliona eura vrijedne radove, dobili smo obećanje da će se za dvije godine ova prva dionica ovog ‘kružnog toka’ spojiti na Savi sa novim mostom. Bosni je i dalje namijenio džamije, tekije i hitnoo hvatanje ‘gullenovaca’, što prije to bolje.

A šta će dalje biti, to ne zna ni Erdogan, niko živ.
Mene strah da, čak i kad se ovaj most na Savi dovrši i kad se spoje obale, da će kao i onaj most kod Svilaja, napravljen kao mjesto spajanja i zajedništva, postati mjesto razdvajanja i razdora.
Poljupci, stisak ruku, žderačina i hvalospjevi sa Rače, ma to vam je već viđena balkanska zajebancija.

Kako ono reče Valter : ‘živi bili pa vidjeli’.

photo, gore : zagrljaji, ljubljenje i veselje u Sremskoj Rači 08.10.2019, Aleksandar Vučić, Tayib Erdogan, Šefik Džaferović, Željko Komšić i Milorad Dodik, dolje  : trasa autoputa, arhiv