Utica NY:  u Bosni traže hapšenje ‘gullenovaca’, u Americi su kandidati za opštinsku vlast

 

Izborna jesenja groznica, kao u Bosni Tite mi (kao u Sjedinjenim Bosanskim Državama), trese naše ‘Malo Misto’, grad Utica NY na sjeveroistoku Amerike. Stiže novembar kada biramo načelnika, poslanike u opštinskim klupama, ma svašta ponešto.

Sadašnji načelnik Palmieri ‘juriša’ na svoj treći uzastopni mandat i uz to ‘ne ispušta’ Bosance i Bošnjake iz ruku, Bosanci i Bošnjaci skupa i u istom stroju traže ‘treću sreću’ na mjestu council at large, ma šta god to značilo, a znači sigurnu i dobro plaćenu stolicu u opštinskoj ‘delegatskoj’ vlasti. Do sada smo imali u nekoliko izbornih ciklusa kandidate Alena Pelesića i Nedžada zv. Ned Smajića inače sina popularnog lole i bekrije hadžije Bajre Smajića, nije nam se posrećilo (Smajić je bio najbliže ovoj stolici po broju glasova ali su ga Demokrate ‘pomele’ u insceniranom sudskom postupku kako bi fotelju dobio stari ‘kapitalac’ našeg grada Vascera), ove godine čak dvoje ‘naših’ hoće u politiku po živu glavu.
Za North Utica kandidovao se sin poznatog kafedžije našeg grada Mirsen Durmišević, za East Utica Hanka Grabovica rođena Bićo. Oboje iz Palmieri-eve stranke Demokrata, ‘naši’ su uvijek uz njih jer ‘oni vole Bosnu i Bosance’, tako glasi preporuka lobista iz džematskih odobra servirana iz Sarajeva.

Oboje su ‘gullenovci’ (po Fethullah Gullen-u, hodži kojeg Turska traži od Amerike kao teroristu), radnici jedne od 200 škola ovog tuskog imama po Americi, koja se u našem gradu zove Utica Academy of Science, a radi se o ugovornoj privatnoj ‘charter’ školi koja okuplja uglavnom muslimansku populaciju đaka.

Hanka Bićo a kasnije Grabovica je čini se upornija od Durmiševića, vazda se slika i obilazi sve važnije događaje u gradu Utica NY (najviše ruča po restoranima), već je polijepila i svoje reklamne panoe po parkovima i cestama i ispred kuća zemljaka, krenula je i u otvorenu promociju. Sa sloganom sličnim nekadašnjem načelniku Roefaro-u ljubimcu Bošnjaka i džemata : ‘zajedno možemo u promjene’.

Biće veselo. Kod kuće u Bosni po nalogu Turske i Erdogana ‘gledaju’ kako da uhapse ono malo ‘gullenovaca’ što se razbaškarilo u Sarajevu jer nije lako ‘izaći iz hatora’ bratu Erdoganu, ovdje u Americi se ‘naši’ pripremaju da ‘gullenovce’ smjeste u opštinske vlasti. Hanka obećava ‘kule i gradove’ samo me izaberite, dok se iz šturih opisa na njenom face profilu vidi da učiteljica Hanka ‘tek uči’. O svemu. Svaki događaja joj počinje i završava sa ‘I learn today’, naučila sam danas…

Prva promocija Hankina bješe prije par dana kod Miće Mirsada Velića, poznatog kafedžije u našem gradu u njegovom restoran-baru ‘Europa Food (Spelling za kontinent je pogrešan i vlasnikov, nije moj, op. Cross), a gdje bi drugo i bila, kod nas se ovdje sve odvija ili u kafanama ili u džamijama, od ‘naših tradicionalnih veselica’ do kontakta sa opštinskm vlastima, i ništa tu nije neobično osim par ‘sitnica’. A one govore da su naši ‘reprezenti’ pred opštinskim vlastima uvijek i isključivo vlasnici kafana ili hodže iz džemata, opštinske vlastih ih ‘paze i maze’ uz svake izbore, načelnik Palmieri nije nikakav izuzetak i uskoro ga možemo očekivati u ‘gradskoj džamiji’, u crkvi konvertovanoj u džamiju, na kakvoj žurci ili miroljubivom događaju, čudi me da se nije ukazao i kod Miće uz Hanku.

Druga ‘nevažna stvar’ je u činjenici da se uz svake izbore utički načelnici ‘ogrebu’ o glasove Bosanaca (Bošnjaka) i ‘poprave’ sitnu glasačku mašineriju načelnika (ovdje se postane načelnikom sa par hiljada glasova a grad ima 60.000 stanovnika, međutim izlaznost na izbore je poražavajuća kao i kod kuće u Bosni, pa je svaki od 6.000 bosanske izbjegličke populacije zgodna prilika za glasanje), za uzvrat Demokrate velikodušno ponude bh kandidatu simboličnu funkciju u Opšini i pristup privilegijama za kandidata i njegove jarane. Kakav ‘grant’, bespovratni kredit ili kuća ili kakav ‘bilding’ po povoljnoj cijeni, priupitajte Nedžada Smajića ili Fahru Garića oni će moći to bolje pojasniti.

Treća ‘sitnica’ je da nas kod opštinskih vlasti uvijek ‘titulišu’ kao ‘Bosnian community’ (Bosanska Zajednica koja je ukinuta još prije dvadeset godina ali je džemat ilegalno održava i sa njom manipuliše) a u stvari se radi o džematskim odborima i džamijama (ovdje postoje četiri naše džamije u prečniku od dvije milje), tako da i na ovoj promociji kod Miće u ‘Europa’ restoranu ovaj vjerski aspekt nije zanemarljiv.

Naime, prema obavljenim slikama kod Miće a za Hanku je ‘plaho’ malo ljudi, desetak najviše, ne računajući rodbinu i prijatelje vlasnika restorana, što nije dobar pokazatelj za Hanku, ali ono što ‘para i oči i uši’ jeste ‘jedinstvo’ kada je u pitanju restoranski i bismilllah biznis. Cijena ulaznice za vidjeti i podržati Hanku od 25 dolara po osobi kako je ‘narezano’ se ne računa niti polemiše, za te pare mogao si večerati i čak uslikati se sa Hankom, by selfie i bez Nedima Mujića, čudi me da se ovaj utički fotograf stručnjak i lovac na duboke dekolte razreze i proreze nije ovdje pojavio a trebao je. Tu nema razlike, jer kao gost kod Hanke je primjećen Ale Libić, inače aktivni član odbora crkve konvertovane u džamiju, i par članova odobora ove ‘Sakibove džamije’ kodnog imena Bosnian Islamic Association of Utica NY, iako se zna da je Mićo vlasnik restorana više ‘navezan’ uz komšiju iz Vejinca turbo-hadžiju Bajru Smajića, vlasnika džemata West Bosnian Islamic Association of Utica NY, popularnije poznatog kao ‘Bajrina džamija’.
Prisustvo Ale Libića u ovoj promidžbi je siguran znak da je glavna logistička baza za Grabovica Hanku ‘Sakibov džemat’ tj. crkva konvertovan u džamiju, dok je odsustvo na ovom skupu hadžije Bajre Smajića još dokaz više da je Hanka zapravo džamijski reprezent. Iako će u medijima ‘ispasti’ kako je ona predstavnik ‘bosanske zajednice’.

Kako je zet Miće Velića Ervin Čović član odbora ‘Sakibovog džemata’ a Ale Libić kao što rekosmo aktivan član ove vjerske zajednice i Mićin komšija u zavičaju, onda ima logike da Hanka svoju promociju otpočne baš kod Miće. Da se ‘vlasi ne dosjete’ kako je Hanka kandidat crkve konvertovane u džamiju. Već jednostavno ‘naš kandidat’. Prilog više ovakvoj tvrdnji je i taj da je Libić Ale u izboru novog odbora toga džermata februara ove godine bio i jedan od članova izborne komisije tog džemata, kada je upravo Mićin zet izabran u odbor, dok je kandidat za džematski odbor Hanka Grabovica ‘otpala’ jer nije imala dovoljan broj glasova.

Dakle, hajmo se rezimirati. Hanka Grabovica je prvo imala izborni ciklus za Školski Odbor grada Utica NY i ‘nije prošla’, a nakon toga je pokušala ući u džematski odbor crkve konvertovane u džamiju gdje je također dobila zanemarljiv broj glasova a što je svojim potpisom potvrdio i spomenuti Ale Libić, sada je evo reklamira aktivni predstavnik tog istog džemata za opštinsku stolicu.

Ako mene pitate da li je Hanka pravi izbor za nas sa prostora BiH izbjeglice, odmah ću reći da nije, ali naravno, ovdje se pitaju džemati i kafedžije, obične građanine gdje i sebe ubrajam ne ‘fermaju’. Zato jer ničim do sada nije pokazala da bi, u slučaju izbora bila ‘predstavnik svih ljudi iz Bosne’ već bi predstavljala džemat koji ju je delegirao i svoje interese. U javnosti, bilo bi, i biće ako bude izabrana, da je ona tu došla ‘ispred Bosanske Zajednice’, sa čime lažu džematlije i njihovi predstavnici punih dvadeset godina i Bosansku Zajednicu i američke vlasti. Koje se, uzput, baš i ne zamaraju sa tim, njima su važni glasovi.
Hanka nije bosanski izbor ne samo zbog njenog rada u Gullenovoj školi već i najviše po tome što je kao i većina Bošnjaka opsjednuta religijom i islamom. I bošnjakovanjem bez granica. Ostala je upamćena kao ‘naš’ predstavnik u sportu kada je, nakon što joj je Sulejman Latić, majstor karatea dao crni pojas, osnovala svoju karate školu i među prvima na takmičenje odvela kandidate (djevojke) pokrivene hidžabom, kao i po predstavljanju Bosne na tipično vjerski način u svim situacijama i prilikama.

Sada ‘vazi’ o bratstvu i jedinstvu i kao i svaki novopečeni političar pokušava ući u opštinsku vlast, iako bi joj po vokaciji i po opredjeljenju bilo najbolje da je ‘ušla’ u džamijski odbor. Hoću reći, više joj odgovara funkcija mualime nego stolica council at large.

PS. Ima ovdje u čitavoj ovoj priči još nešto što nije ‘za odbaciti’, a tiče se nas. Znam ja nas … Naime, da smo mi Bosanci kao što se volimo predstavljati (iako po uputama i Ustavu iz Bosne nema Bosanaca već postoje samo Bošnjaci, tek se u zadnje vrijeme Bakir Izetbegović otrijeznio pa se poziva na Ćaću Aliju kako bi ‘svi trebali biti više Bosanci’), mi bi lako mogli imati ne samo poslanika u Opštini već i načelnika.
Na način da svi iskreno zajedno i dogovorno izađemo na glasanje sa pravim kandidatom i glasamo, kada bi uspjeh bio zagarantovan. I uz uslov da odvojimo džamiju i našeg reprezenta u vlasti. Međutim, međutim, mi nismo u stanju imati jednu jedinstvenu džamiju a glasanje je za nas zabava za šankom ili po saffovima i džamijama. Dok se po džamiji i džematima legitimišemo, to je naš identitet. Kako je ovdje biračka apstinencija jedno od najvećih problema u izbornom sistemu, da smo zajedno, lako bi mogli dobiti željenog kandidata. Kako smo podijeljeni po nacionalnosti tako i po džematima, što znači i pred Bogom, čisto sumnjam da će bilo Hanka ili bilo ko drugi ostvariti svoj američki san glasovima Amerikanaca.

photo, lijevo : Hanka Grabovica i Mirsad Mićo Velić, desno – Ale Libić i Hanka, arhiv