novi trend : umotavanje u stranačke zastave i prije i poslije smrti postaje ‘naša tradicija’

 

U Tutinu, Sandžak, Srbija, ukopan je Osman Zeković, jedan od najstarijih članova SDA Sandžaka.
Vijest bi prošla neopaženo da stranački mediji nisu od uobičajene smrti napravili pravu malu senzaciju. I ne bez razloga. Umrli je, kao što se vidi na slici ukopan omotan u SDA zastavu. Kao da je na onaj Svijet otišao u komunizmu, sa partijskim srcem koje je prestalo da kuca.
Kao da nije!
Dogurali smo do ideologije neviđenih razmjera, kada nam je stranka ispred države i naroda, kada za nju i uz nju umiremo. Po onoj već poznatoj maksimi Bakira Izetbegovića, koju je podastrao javnosti Dino Konaković, objavljujući prepisku telefonom sa predsjednikom SDA. U kojoj jasno Bakir daje do znanja ko mu je preči. stranka ili narod.

“Tako to trebaš definisati. Formulacija da ti je narod preči od SDA nanosi štetu i tebi i stranci. Stranka ti drži leđa, imenuje te, brani te kao porodica. Ne možeš govoriti o rodbini loše, bagatelisati je kompletnu samo zato što je jedan od trideset rođaka loš. Bujrum na kafu iduće sedmice. Selam”.

Ovom Bakirovom tweet-u e se može samo dodati još malo ‘naše tradicije’ : za stranku se umire, sa njom se umire. Sa zastavom SDA čak je i teška crna zemlja puno lakša. A zeleni komunizam postaje ‘naša tradicija’.
Kad smo već čitav život umotani u zastave, zašto bi smrt bila drugačija?

photo :  sahrana uz SDA zastavu, Tutin, Sandžak, Srbija