Zašto građanska Republika BiH Bakira Izetbegovića miriše na islamsku šerijatsku državicu?

Šta su nama deklaracije?
Nema sumnje, deklaracija SDA partije na zadnjem 7. Kongresu od 14. septembra ove godine, uzburkala je i regionalnu i svjetsku javnost, domaću pogotovu. Ne toliko najave predsjednika Bakira Izetbegovića kako će SDA postati ‘više bosanska’ stranka u koju će se primiti Srbi, Hrvati i Bosanci, koji su bošnjaci islamske vjeroispovijesti, najviše prašine je digla deklaracija o ustrojstvu države BiH, koja BiH vidi kao ‘demokratska, regionalizovana, pravna i socijalna država pod nazivom Republika BiH, s tri nivoa vlasti državnim, regionalnim i lokalnim, dok bi Sarajevo postalo politički, administrativni, kulturni i ekonomski centar BiH..’

Srbi i Hrvati su ovu najavu u deklaraciji vidjeli kao najavu centralizacije Bosne pod većinskim Bošnjacima, građanski koncept SDA je ocijenjen kao ‘puzajući šerijat’ i plan da se ukine Republika Srpska, da nestane Herceg-Bosna, deklaracija je ocijenjena kao napad na Dayton i daytonsko uređenje BiH, kao raspakivanje ustava zasnovanog na Daytonskom Sporazumu..

Oštre reakcije stižu svaki dan iz štabova Srba i Hrvata, deklaraciju su negativnom ocijenili i OHR i američka ambasada, Dodik je najavio oštre reakcije ka otcjepljenju Republike Srpske. Bakir Izetbegović i mediji pod njegovom kontrolom se čudom čude da je ovoliko pažnje uzela deklaracija, koju su već, kako kaže u modifikovanom izdanju nudili do sada već tri puta a niko nije ovako reagovao, smatrajući da se protivnici ovog dokumenta samo ‘vade’ na njega, a u stvari prave krizu u državi i produbljuju postojeću.

Iako je u Deklaraciji navedeno da će se ove ucrtane promjene države odvijati postupno i uz postojeće propise, što je tačno i drugačije ne može, na prvi mah se čini da je ‘prašina’ bespotrebna totalno. Na desetine sličnih ‘deklaracija’ donose i druge političke partije, osim toga, ovaj dokument SDA stranke nudi nešto što je demokratsko pravilo u evropskim državama kada su u pitanju modeli građanske države.

Međutim, da li je baš to tako benigno kao što se želi predstaviti, i koliko nama uopšte znače deklaracije? Kad već one nikoga pravno ne obavezuju? I kad ih, čak i kad imaju pravnu konstrukciju u sebi, slabo ili nikako provode i njeni donosioci i oni na koje se odnose?

U zemlji Bosni, kakva je po svojoj strukturi i uređenju i uz Dayton kao takav, itekako je opasno poigravati se ovakvim dokumentima. Posebno u situaciji kad ni nakon 11 mjeseci od izbora vlast nije uspostavljena dok jedni druge optužuju za opstrukcije, ili kad se deklaracijama zadire u promjene državnog i društvenog sistema. Pa ipak vlasti, i još više političke partije, svako malo vremena ‘udaraju’ deklaracijama.

Kad već ne mogu određene probleme uokviriti u zakonske propise i sistem države, ‘hvataju’ se deklaracija.

Koje su po svojoj formi zapravo izjave, prglasi (od latinske rječi declaratio) a koje se donose u formi svečane izjave i koje vrlo često ne obavezuju čak ni njene donosioce ili potpisnice, iako tretiraju važne probleme. Sjetimo se deklaracija UNa o ljudskim pravima ili recimo o zaštićenim zonama u ratu, deklaracija evropskih organa o Srebrenici, deklaracija o samostalnosti Sandžaka, ‘mali milion’ je deklaracija donešen a da nikoga nije glava zabolila što se ne provode.

Pa ipak, svi se ‘šicaju’ ovim dokumentima, Izetbegović i SDA nisu ni prve ni zadnje koje u posrnulim postupcima svoje vladavine potežu za deklaracijama. Sjetimo se 2015, i stranka Milorada Dodika je donijela deklaraciju kojom proklamuje entitet Republiku Srpsku trajnom kategorijom a državu Bosnu i Hercegovinu nametnutom državom. Međutim, kao što rekosmo, u situaciji u kakvoj se nalazi država BiH, deklaracija SDA je dobila posebnu ‘težinu’, i, iako će Bakir Izetbegović ostati ‘začuđen’ zašto se toliko dernjave diže uz ovaj partijski dokument sa kongresa, ima razloga i rezona, iako, da ponovimo, od zacrtanog u deklaraciji do ostvarenja cilja, dug je, često i nedostižan put.

Treća sreća ili nesreća i spašavanje Dodika
Naime, ako je istina, a jeste, da je ovo već treći put da SDA sličnom ili istom deklaracijom ‘uređuje’ državu svojim partijskim dokumentom, logično se postavlja pitanje zašto to čini SDA upravo sada? Treći put uzastopno?

Jednostavno iz razloga jer je SDA na čelu sa Izetbegovićem  mlađim, kao stvorena za bh političku svađu i stvaranje kriznih momenata.

U situaciji kad SDA ne može oformiti vlast, kad je nizom neracionalnih i propalih poteza uz želju da po svaku cijenu zadrži vlast koju ima već preko dvadeset godina, SDAu nije ostalo ništa drugo nego da se ‘naprđuje’ sa Miloradom Dodikom, kojeg pokušava na sve načine ‘istisnuti’ iz vlasti koju je osvojio na izborima a u stvari ga ovim putem samo još više učvršćuje u državnoj fotelji.

‘Jer ruši državu Bosnu i Hercegovinu’, obrazloženje je iz ove stranke.

Iako je Izetbegović već nebrojeni broj puta svojim lošim potezima doveo državu BiH pred kolaps, deklaracijom pokušava oprati svoje poteze i zamazati oči i biračima i svjetskoj javnosti. Prisjetimo se samo nekih ‘mudrih’ akcija ove stranke.

U akcijama vlasti da se usvoji evropska agenda jula 2016. godine, Bakir je sa Dodikom u kafani ‘Barka’ potpisao sporazum po koje se nijedan važniji dokument ili odluka na putu ka Evropi ne može donijeti bez saglasnosti entiteta, dakle Republike Srpske. Kad je trebalo birati delegate za državni Dom naroda, u Republici Srpskoj poslije oktobra prošle godine, SDA delegat i podpredsjednik Bratić je u Skupštini Republike Srpske glasao za Dodikove kandidate umjesto za kandidate koalicionih partnera iz reda SDS stranke, tako da je time dao mogućnosti da Dodik blokira svaku odluku u ovom najvažnijem Domu bh Parlamenta. Reviziju protiv države Srbije u tužbi za ratni zločin kod suda u Haagu je namjerno podnio februara 2017. godine u zadnji dan desetogodišnjeg roka za reviziju, unaprijed znajući da nema pravnog osnova za takav postupak. Ima toga koliko hoćeš, moglo bi se nabrajati.

Iako ne voli ‘izjednačavanje strana u postupku’, Bakir je ovakvi potezima sam sebe ‘izjednačio’. I više od toga. Jer, uvijek su njegovi potezi dolazili ili dolaze uz izbore, kad mu izmiče vlast i država ispod ruku, i posebno, u trenucima kad ‘škripa’ Miloradu Dodiku i njegovoj stanici. Bakirove apelacije o 9. januaru ili o nazivu Republike Srpske su uz ostale pobrojane poteze, kao i ova deklaracija, samo još više sčvrsnule stav Srba u bh vlasti naspram njegove politike. I ujedinile ih. I ojačale Dodika.

Tako je ‘prošlo’ i sa ovom deklaracijom. U situaciji kad je Dodik nemoćan jer se vlast poslije izbora ne uspostavlja, Bakir mu je velikodušno ponudio deklaraciju, da ga ojača. Čime je ojačao i Čovića i HDZ. Vidite, svi su Srbi a i Hrvati listom protiv njegove deklaracije, cilj je postignut. A on znači, održati Milorada Dodika na vlasti jer bez njega nema ni Bakira. A nema ni Čovića.

I Alija je volio deklaracije
Koliko je Bakir jasan i iskren u svojim namjerama da je deklaracija ‘čista kao suza’, kad govori i traži demokratsku i građansku državu te povrat u nazivu imena ‘republika’ i reorganizaciju države na regionalnom principu, a koliko je to samo njegov način da do neostvarenog ratnog cilja i davnašnje želje  dođe na mirnodopski način konstruisanjem muslimanske države kroz formu ‘građanske’, pokazuju dva primjera iz ratne tajne arhive bh države koja je ponudio javnosti niko drugi nego Sefer Halilović, prvi bh ratni vojni komandant.

Primjer prvi, Zaključci Izvršnog odbora SDA od 25. jula 1993, drugi primjer je Deklaracija Alije  Izetbegovića i Franje Tuđmana od septembra 1993.

U prvom dokumentu se nakon sjednice SDA odbora u zaključcima navodi , između ostalog (zaključak br. 2) – ‘zastupati tezu cjelovite BiH u međunarodnim priznatim granicama, dok se u zaključku br. 3 govori – ‘obezbjediti dio BiH u kojem bi bila zaštićena prava i interesi muslimanskog naroda prevashodno, i da taj dio čini ekonomsku i saobraćajnu cjelinu’.

Ovu ‘deklaraciju’ je donio SDA i Otac Bakira Izetbegovića, SDA dakle, i vidi se da je prevashodni cilj zapravo još onda u glavi njegovog Oca bila podjela BiH na ‘muslimanski dio’ BiH i ostatak, dakle ono što je ratom dosegnuto, pa se s pravom postavlja sumnja u Bakirovu iskrenost kada sad, skoro trideset godina kasnije govori o ‘jedinstvenoj državi BiH’. Jer, važno je napomenuti, Bakir permanentno ističe da su planovi i ciljevi SDA i države BiH koju vodi ‘planovi Alije Izetbegovića i Islamske Deklaracije’.

Tipično ‘Alijevski’, jedno zastupati javno, drugo raditi tajno. Jedno do podne, drugo poslijepodne.
U drugom dokumentu, koji se, zanimljivo, zove također ‘deklaracijom’, kojeg su potpisali Alija i Franjo, u tački br. 5 stoji da treba osnovati “radne skupine radi teritorijalnog razgrančenja između dvije Republike (Herceg-Bosna i Bosanska tzv.republika op.) u predviđenoj Uniji BiH’.

Dakle, i ovdje je na djelu podjela Bosne a ne njena ‘jedinstvenost i cjelovitost’ za koju se zalaže tobože Bakir Izetbegović.

Bakiru Izetbegoviću se može vjerovati jedino kad šuti jer je tada sigurno da govori istinu, drugačije nikako.
Dodamo li njegovoj ‘deklaraciji’ Dayton i BH Ustav na bazi Daytona, uporedimo li sadržaj i jednog i drugog dokumenta, vidjet će mo da je deklaracija SDA u sadšnjim okolnostima nemoguća misija, ma kako slatko zvučalo. Osim što je odlično sredstvo za galamu, krizu i svađu potrebnu samo bračnim političkim partnerima Bakiru i Dodiku. Jer, i Daytonom i bh Ustavom, Bosna i Hercegovina je potpisom Oca Alije izgubila atribut imena ‘republika’ u svom nazivu, Republika Srpska ga je dobila. ali i za ovo Bakir ima suludi odgovor.

‘BiH je po supstanci republika, bez obzira što to nema u njenom nazivu i nije monarhija po uređenju, šta je tu sporno?’

Jašta, ja sam po supstanci pilot a po suštini nemam ni vozačku dozvolu. Sporna je SDA i Bakir u čijim rukama je i država BiH, samo to je sporno, sve ostalo je jasno kao dan. Jer, on je ‘po supstanci’ vjernik kao i otac mu koji planira islamsku šerijatsku državu a ‘po suštini’ baštini građansku Republiku Bosnu i Hercegovinu sa bosanstvom i Bosancima koje je olešio i ukinuo. Monarhiju, na čelu sa diktatorima iz džamija i SDA partije.

Na isti način i istim sredstvima kao što je to učinio i radio i Alija Izetbegović sa Tuđmanom i Karadžićem, danas to svjesno i planski odrađuje Bakir sa Miloradom Dodikom i Čovićem.
Bit će još deklaracija.

photo : dokument-deklaracija Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana od septembra 1993. godine, BNN.ba Sefera Halilovića, arhiv