Gdje smo stali? Kod laburističkog Teferiča!

 

Na zvaničnoj web stranici stranke Laburista BiH, 14. ovog mjeseca, osvanuo je tekst-kolumna predsjednice stranke i predsjednice Opštinskog Vijeća Ljilje Elvire Abdić, sa velikim naslovom i još većim upitnikom na kraju.

“Gdje smo stali­?” – pita se Ljilja i pita sve nas, dok analizira slobodu govora, misli, izbora, slobodu u svakom pogledu.
Pa još, pita se, gdje se izgubilo ono ‘nešto naše’ što nas je krasilo i izdvajalo od drugih, gdje smo nestali? Puno pitanja a do odgovora je teško.

Pokušajmo pomoći Ljilji Elviri Abdić. Nismo nigdje ‘nestali’, tu smo godinama. Samo nas počesto teško prepoznati.
A gdje smo stali? Pa na to to je bar lako odgovoriti.

Stali smo tačno kod Teferiča i Harisa Džinovića. Je li tako, kod Kladuške kapije, tu smo stali? To, osjećanja, druženja, janjci, lova, slikanje, veselje, opštenarodni drmež, eto predsjednice tu smo baš stali. Kladuška kapija, Oj Krajino, i tako to i t. sl.
Prije Džinovića bio je Šaban Šaulić. Između, tu se svašta izdešavalo, nisi valjda zaboravila. Znam, teško je sve popamtiti ali kreni samo od rubrika na zvaničnoj stranici pa iščitaj. Od ‘gore nadolje’. Kladuško ljeto. Silne ‘sofre’, bajramluci, turniri za maloljetnike, turniri za starce-veterane, olimpijada, puzijada, kupusijada, konjske i druge utrke, turniri za one u gradu i za one druge, ‘seljake’, one ‘ruralne’ što smo samo za njih autobuse naguravali, a onda tek laburistička druženja i natjecanja, pa afž laburistička druženja, pa osmomartovska laburistička podsjećanja, pa klisanje, konopci i natezanje sa njima, pa ojkanje i podvriskivanje, pa komušanje, pa Kajtin grah..

Bilo je svega i čovjek se u ovakvoj i ovako silnoj ponudi ne može svega ni sjetiti, ali bilo je, nije da nije.

Možda i previše ‘za opuštanje’, za ‘sve naše ljubavi i običaje’, ‘općenarodni život i veselje’, ali sasvim u skladu sa programskim ciljevima i zadacima Stranke i Opštine.
Da pojasnimo.
Postulati i ciljevi stranke su jasni. ‘Razvoj tržišne privrede i zaštita državne i privatne svojine’. ‘Vladavina prava i afirmacija pravne sigurnosti’, ‘Decentralizacija i ravnomjeran regionalni razvoj’, ‘Zaštita i uapređenje ljudskih prava i temeljnih sloboda’, ‘Socijalna pravda i društvena solidarnost’, ‘Zaštita prava manjina’, ‘Zaštita i unapređenje životne sredine’, i ono najvažnije : ‘Uspostava društva čije će institucije, u funkcionalnom smislu služiti građanima’.
Pa sad vidi gdje smo stali i šta nam valja dalje. Kao što rekoh, zastali smo, samo mali predah napravili kod ‘funkcionalnog smisla druženja sa Harisom u funkciji građana’ i Teferiča, sad valja nastaviti shodno našim ‘osnovnim ciljevima’, pravima na slobodu i vremenskim prilikama. Nema stajanja.
Nema odmora dok traje obnova naših sloboda i razmišljanja na putu do naše svjetlosti, usprkos svima onima ‘što štuju mrak, tugu i očaj’. Oni se znaju, svi ih znaju. Par novinara, jedan publicista i poneki pokvareni političar van naše stranke. Nebitni.
Mi idemo dalje. Ništa nas ne može zaustaviti osim ‘ideala’, a oni su sada neupitni. Tačno onako kako je to u poemi ‘Svetli grobovi’ ovjekovječio Jovaj Jovanović  Zmaj. ‘
“A ko behu oni divi koji su te napred zvali, koji su te ojačali, koji su ti krila dali?” – “To bejahu ideali!
Da, da. Bez njih ništa, sa njima je sve moguće.
“Gde ja stadoh – ti ćeš poći!”/ “Što ne mogoh – ti ćeš moći!”/ “Kud ja nisam – ti ćeš doći!” / “Što ja počeh – ti produži!”/ “Još smo dužni – ti oduži!”.

photo screen: web stranica Laburisti BiH, arhiv Cross