Na Uni granicu mi čuva Abdić Hamdija Tigar, na Drini Naser Orić, u Sarajevu Željko Komšić skupa sa Bakirom Izetbegovićem i Miloradom Dodikom, dok vani, u dijaspori o meni brine ‘akademik’ Hižaslav Musafa Cerić sa džematima i hodžama, iz Skoplja pripomaže akademik Ferid Muhić car nargile, na Sjeveru Evrope državu čuva džamijski vrabac i umalo poslanik efendije Senada Šepića Muhamed Mahmutović, ljubitelj vehabija i zagovornik tajnih ‘tihih likvidacija’ …

 

Kaže moj drug Muradif da sam ga načisto iznevjerio, ‘ne pratim ga na fejsu’, došlo mu veli, da me ‘skine’ sa liste prijatelja.
– Onda me ubaci na listu neprijatelja- velim mu – jebo te ‘fejs’, u tu kanalizaciju ne piša više ni njen tvorac Mark Zuckerberg.

“Ne piša govno” – veli Muradif, što bi na bosanskom značilo da curi na sve strane i dodaje.
“Ma neću te brisati”, kaže Muradif, “nego te baš, ama baš nema, čovječe daj probudi se. Uspavao si se, nit’ se daš vidjeti na dženazi, nit’ u kafani, ma čak nisi bio ni na našem ‘dernjek druženju’ patriotsko-finansijskom Teferiču ove godine”.

Ignorišem druga Muradifa, umjesto odgovora naručujem dupli ‘Heineken’ naše omiljeno piće u našoj omiljenoj Lokaciji. ‘Pravim’ se mutav i blesav kao što i jesam. Isto čini i vlasnik Lokacije dok nam jednom rukom gura pivu a drugom mlati prve jesenje muhe na šanku.
I reklamira najnovija ‘organska’ jaja od prijatelja sa sela, ‘ostalo još dva-tri pakovanja’ veli. Kokoške luđe od pijevca, jaja frcaju na sve strane.

Nit’ me briga za jajima, nit me briga za Muradifom koji dvije trećine svog slobodnog vremena provodi na kompjuteru, uz ‘našu domaću muziku’ dok on surfa, ostalu trećinu valjda spava, ili odrađuje u šikti za strojem. A sve sakupljajući ‘prijatelje’ i ‘odgovarajući’ na silne poruke ‘prijatelja’, sve dok mu se kompjuter ne zaglavi, kada poteže za kabl i isključuje ga, tako on resetira svoje čudo od tehnike.

– Na dženazi me nećeš vidjeti jer se smrtovnice plaho ne lijepe ovdje u Lokaciji, vlasnik se nije pojavio na listi donatora za džemate pa ga bojkotuju, u druge kafane ne idem.
Jebiga, ovdje u ‘Našem Malom Mistu’ se u bobu zna ko gdje pripada, čaki u smrti. Dok saznam ko je umro, on je već uveliko zatrpan i hladan.

– A i ne trčim po birtijama, ostarilo se a njih ima mali milion, nego da ti pravo kažem što bi rek’o naš hodža ‘nema se ni potrebe’, zato me nema. Da ima, bilo bi me. A i Teferić k’o Teferič, ništa tu nema više da se vidi ili nauči, to smo apsolvirali, doktorirali. Jeba k’o jeba, zna se ko je organizator, zna se ko je slijedeći domaćin, jedino se ne zna koliko je ko jamio. Majke mi, kao u BH Predsjedništvu, sve se zna unaprijed a ništa nije nikom jasno.

“Pusti ti politiku Memo, govorim o našim običnim stvarima, zato te pitam. Jebiga, ako si već tako osamljen, šta radiš, čime se baviš, mislim, čovjek mora imati neke planove..?”

– Aaa to, to te kopka, pa Muradife druže, kod kuće sam uglavnom i svo vrijeme provodim zabrinut kao Visoki Predstavnik u BiH kojeg zovu još i Niskim Predstavnikom, brinem se o krucijalnim stvarima, šta će biti sa našom Jedinstvenom i Suverenom i Jedinom Nam državom Bosnom, to me brine i sa tim sam okupiran. Jer, čovjek bez države je kao riba bez bicikla, to se zna.”

– Jašta, budala i dijaspore nikad neće nestati – veli Muradif, – ja o tome uopšte ne razmišljam, boli me ona stvar, ima ko o tome da se brine. Moje je da odradim šiktu, da platim vazifu i da se pojavim u narodu. Osim toga, ako već pratiš toliko vijesti, valjda si naučio da smo stoposto bezbjedni, džaba ovi poglavari iz državnog vrha i džamijskih munara prde, sve je ‘pod kontrolom’. Oni to rade zbog, kako ti veliš ‘potrebe’

“Kuku meni crni Muradife, kakvom kontrolom, vidiš li da u zemlji gori, raja nema šta jesti, na sve strane pršte vapaji za donacijama, nekima fali bubreg, nekom pluća a nekom obična ljudska krv i nasušni hljeb, ništa se ne radi, Dodik navalio k’o mutav da nam otme dio Bosne i da je spoji sa majčicom Srbijom, naši Bakir i ostali nedaju nijedan pedalj turskog teritorija, gazijski ginu iz minte u minutu, Reis naš dični Kavazović se također bori junački, gine na svakoj hutbi za siromasima, ma ti ništa ne kontaš.., Željko Komšić ne da habnuti i da njega nije bog zna šta bi ‘s nas bilo’, a ti govoriš o nekoj bezbjednosti”

– Kontam ja, ti si se izgubio. Mene što se tiče spavam k’o zaklan.
– Gluho bilo Muradife, nemoj te riječi koristiti, možeš li ikako drugačije zaspati nego zaklan?
“Mogu, mogu, ali baš tako, to mi dođe najbolje za opisati, rahat sam kao kurban kod ‘tetke Zilhe’, majke mi, Tite mi, zato jer znam da se ništa neće desiti i da ništa nije tako kako govore..”

– Pa, da, velim mu, ti se ravnaš po onoj mudrosti mudraca Alije pred bh rat ‘spavajte mirno, rata neće biti’ a vidio si da ga je bilo ihahahaaa … Spavali zaklani …

– Aa, to je sad drugo, Memo, onda smo bili da kažem bez koncepcije i neorganizovani, sad je sve drugačije. Imamo Oružane snage 3700 vojnika od čega 4300 oficira burazere, haubice imamo, dronove, ramazanske topove, dva helikoptera, od dvjesto’iljada boraca krajem rata sada imamo još najmanje 200.000 pa ti vidi. Imamo probosanske-probošnjačke snage koje o tome brinu za dobru platu, imamo Reisa i ‘krovnu’ organizaciju Islamsku Zajednicu dpr, društvo pojedinačnog Reisa …

– Muradife, imali smo i prije skoro sve to, pa ..
“Ma nema tu pa, nemoj mi to pa…”
– Jesili čuo šta kaže Bakir, naš prvi u čuvara države, Sin Velikog Oca, jes’ čuo a?

Nisam ni stigao odgovoriti a Muradif nastavlja.
– Ima crvena linija ispod koje se neće proći a ona kaže da je politika umijeće vladanja državom sa Biroa za nezaposlene a biti zaposlen u državi. I imati stranku iznad države. A linija je od Bh Predsjedništva prema Poljinama i spaja se sve do Istambola. I majka Turska koja se pita je tu. Imamo dvije vlasti, to nema nijedna država što znači da smo duplo bezbjedniji. Stara i nova, nego  kako. Šta me briga što Dodik naprđuje kad mu se svaki put fino odgovori i onda se zna gdje smo a on se nasikira. Uostalom, šta ima povezivati sa Srbijom kad to funkcioniše od Daytona do današnjih dana a svi se prave slijepi.

Gledao sam ga dok je brisao pjenu sa brade poslije cuga debelog kao u žednog insana u pustinji, on je nastavljao.

– Memo, ti baš ništa ne shvataš. Majke mi, kao da si pao sa Marsa.
“Nisam pao sa Marsa, ja sam napravljen od gline, kaže moj bivši Reis Cerić Hižaslav’, dok se javlja sa prestižnih destinacija gdje brani Bosnu do zadnje kapi zemzem vodice. A moja ženka je (po Hižaslavu) satkana od ‘krivog rebra’.

I da znaš, nismo postali od majmuna, evolucija je išla i ide obrnuto. Od ljudi su nastali majmuni. Znam ja da Bakir o nama brine, ali Muradife, dok je Reis tamburao o sirotinji uz Bajramsku hutbu, iza njega su sve one naše glavonje iz državnog vrha, nisam vidio nijednog siromaha ili nekakvog šehidskog nasljednika…

– Memo, pusti tu propagandu, ne nasjedaj molim te k’o Boga. Šta će mu siromasi iza leđa, kad je siromah bio od koristi de mi pojasni i kad su siromasi dobili i vodili državu, pusti te šuplje. Njihovo je da za državu daju život a za vlast glasove i porez. U bogastvu je snaga, znaš i sam. No, nije samo to u pitanju, država je osigurana stoposto. Eno, neki dan si valjda čuo našeg gaziju Hamdiju Abdić Tigra u Bihaću, na konjičkim trkama kad ga je zijaretio i Naser Orić, ljubitelj trkanja sa konjima još iz opkoljene Srebrenice, jesi l’ vidio šta čovjek kaže. On čuva Bosnu na Uni, a Naser na Drini ..

“Znam Muradife, to je onaj što je oslobodio i Bosnu i Hrvatsku pa nam ostalo svega 23% države Bosne, onaj Tigar, i onaj gazija što je čuvao Srebrenicu pa smo dobili Potočare, znam ja to ali …

– Nema ali, nisu samo oni garant našeg mira. Ima tu i klizni NATO …
“Čekaj malo kakav klizni ?
– Pa fino, redukovani, polahko ali sigurno, može biti bidne a može bit i da ne bidne… Jer nikad se ne zna kad će NATO udariti. Udarao je on i kad mi nismo se svađali jesmo li ili nismo njegovi. Pa ima onaj Mahmutović Muhamed, onaj rodoljub, književnik i patriota sa dna kace.. Pa strani ‘čimbenici’ ambasadori, koji su tu, pa Evropska Unija je sa nama, hej…

“Onaj džamijski vrabac Mahmutović što sa vehabijama prijeti nekakvom organizacijom u zemlji i u dijaspori i zagovara neke ‘tihe likvidacije’ za one koji ne vole Bosnu i Bošnjake..
– Ma da, sunce naše i naša dika, jezik mu se teroristički pozlatio, amin! Sve bih ja to po kratkom postupku,  ali ne samo to, o Bosni brine i akademik iz Skoplja Ferid Muhić, pa svi džemati dijaspore, čovječe mi smo kao u kavezu, sigurno ušuškani, okolo je omotač od Islamske Zajednice, nema šta tražit’ Dodik sa Vučićem i ostalim Hrvatima iz susjedstva..

“Muradife, taj Mahmutović samo hvata jadne nane koje traže svoju poginulu djecu pričama kako poginuli lete kao njegovi vrapci iz knjiga i kako će se vratiti, i lomi pare..
– Neka lomi, i treba da se naplati, kad čuva Bosnu, šta ti radiš, samo kukaš i vidiš crno, ima li šta kod tebe bijelo..

“Imaju ahmedije one su bijele ali i one su već pocrnile od pljačke i bezobrazluka. Nego, nije mi jasno kako se Bosna tako može braniti iz Skoplja, kao što to čini onaj akademik pušač nargile i bivši komunjara Muhić ili da se brani na Kavkazu ili u Švedskoj kao što je brane tamo Cerić i onaj naš ‘vehabijski Breivik’ Mahmutović, reketaš i džematlija..”

– E, jebiga Memo, tebi baš ni hodža više ne može pomoći. Pa vidiš li ćorav ne bio kako se Amerika brani na Dalekom Nam i Bliskom Istoku, i to samo tako, zato se granice države čuvaju u Beogradu i Zagrebu, sunce moje Željko Komšić zna odlično šta radi, one se čuvaju i u Švedskoj, zna naš Muhamedaga kako to ‘hoda’, pa kad svemu tome dodaš čuvarluk Tigra ili Nasera, nema nikakvog razloga za zabrinutost, ma čak ni one vrste kakvu ima Niski Predstavnik za našu BiH. Memo, pusti neka stvari idu svojim tokom. Vidio si da je sve prošlost, ej, čak je i velikokladuški konj sa vrlo sumnjivim imenom Aleksandar dobio pehar Alije Izetbegovića, čovječe, osvijesti se, i to je znak da su granice u Krajini bedem živi…

Cugao sam i zašutio.

Možda je moj drug Muradif u pravu. Širom Bosne su Teferiči, Čevljanovići, islamske veselice, u dijaspori opštenarodno veselje gdje god se okreneš, možda ja to sve gledam drugačijim očima. Statistika kaže da smo stabilni, snažni, novine su pune priča o robijašima i starletama, zatvor samo što nije proradio, političari, kako ono reče Fahro Radončić, ‘relaksiraju’ stvari u našim mozgovima, čak se i kćerka Fikreta Abdića drugarica Ljilja osvrće na slobode i prava građana na žurke i veselice, kao temelj Laburista u sretnom i zdravom životu, zbilja, pripremajući se za zimske veselice raznih fela, sve je pod kontrolom..

Naša omiljena Lokacija mi najednom došla tijesna, pretijesna.
– Idem kući – samo sam prozborio Muradifu – idem malo odspavati. Odmah!
“A račun, hej ?”
Nisam ga uopšte čuo niti saslušao.
Možda mi se posreći pa utonem u san. K’o zaklan. Moj drug Muradif stvarno ima stila.

photo ilustracija – čuvari države Bosne : Hamdija Abdić Tigar i Naser Orić, akademik Ferid Muhić sa nargilom, Senad Šepić i Muhamed Mahmutović, dva Reisa, Željko Komšić, arhiv Cross