Slika poslije potpisivanja Sporazuma (Principi za fornmiranje vlasti) uz ovaj svjetski praznik govori više od riječi : Bakir Izetbegović ne uživa u seksu, Wigemark, Dodik i Čović totalno ‘otkačili’.

 

Prvog novembra 1995. u vojnoj američkoj bazi Wright-Patterson u državi Ohio, grad Dayton sačinjen je Mirovni sporazum za BiH, kasnije je isti potpisan u Parizu 14.12. iste godine.

Šta je nama Dayton, koliko ga ima i da li ga uopšte, da prostite, ima, manje više svi znamo. Uglavnom ne znamo ništa.

Šta je nama zvanična državna vlast, zašto je nema ni devet mjeseci poslije izbora, kako se BiH kao u lovačko društvo očas uvede a odmah zatim i izbaci iz NATO Saveza, APN mapa i programa, i to je manje više, uglavnom više, također poznato.

Da su u okvirivanju naše sudbine poprilično, debelo i sa velikim zadovoljstvom uključeni ‘međunarodni predstavnici’, slike poslije potpisa na ‘važnim dokumentima’ zorno svjedoče.

Dayton je, kao što znamo donio mir u državi i na Balkanu ali joj je ujedno navukao ludačku košulju, međutim, to je sve što o njemu znamo, njegova originalna verzija još nije pronađena niti je ovaj dokument usvojen u Parlamentu BiH, a važniji je od Ustava. Na njega se pozivaju svi, od direktorice vrtića do poslanika u najvišim državnim organima BiH, citiraju ga i ‘međunarodni faktori’.

Na sličan način, jučer je, 06. augusta, u BiH potpisan još jedan ‘historijski sporazum’ u trinaest tačaka, potpisali su ga Bakir Izetbegović, Milorad Dodik i Dragan Čović, dakle ‘lideri’ nacionalnih torova-stranaka-teritorija, u prisustvu EU ambasadora Lars Gunnar Wigemark-a, agenta međunarodne zajednice u odlasku.

Šta sadrži ovaj ‘papir’ koji je javno obznanjen, hoće li se ispoštovati, ide li BiH ka NATOu i njegovim planovima, kad će se uspostaviti vlast, Vijeće ministara i federalnii organi, iako sve u njemu piše, niko ne zna! A sve tamo piše.

Pročitajte taj dokument pa će te shvatiti da niko ništa ne zna, da je sve moguće i nemoguće, a EU oduševljena. Napisati planove uspostave vlasti, raspored stolica i posebno uogu države BiH u NATO Savezu i obratno na nekoliko stranica i u nekoliko tačaka, a ne reći ništa konkretno tako da poslije čitanja ne znaš ni manje ni više od onog što si znao ranije, nije mala stvar. Ipak, tako je napisano, da možeš analizirati kao hadis iz Svete Knjige, onako kako ti odgovara. Zato imamo pravu poplavu tumačenja koja još više stvar čini tajnovitom i blesavom, a država u pitanju.

Ko je pobijedio, izgubio, popušio, ko je pokoren a ko nagrađen, još se neće dugo znati, ali kao što biva u Bosni Veseloj, svi su ‘pobjedili’. Svi su uspjeli i svi zadovoljni, podijeljene su i ministarske fotelje, utvrđeni i nekakvi rokovi ‘za poštivanje zakona’ (sve do sada smo se zaHebavali i nismo poštivali zakone, haj’mo sad iznova).

Koga god od ove troglave trojke preupitaš da tačno odgovori šta je sa planovim godišnjim oko ulaska u NATO, APN prvog izvještaja i njegovog slanja u Bruxelles, nećeš dobiti konkretan odgovor. A nacija, svaka posebno proslavlja Svjetski Dan orgazma. I uživa. Tako to ‘hoda’ u zemlji u kojoj se trojica, u najmanju ruku sumnjivih tipova, ‘pitaju’ za sudbbinu čitave države.

Međutim, zaboravimo Sporazum, i jedan i drugi, pogledajmo samo slike, one često govore više od ‘papira’. Dayton nam je donio nasmiješene face Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, te naprčenu i nadasve izgubljenu i namrgođenu – onu druga i jarana Alije Izetbegovića.

Ko biva, ‘potpis’o sam, jebiga, ali mi se ne dopada, šta li?’. Ovaj Sporazum o konstituisanju vasti u BiH od jučer daje iste impresije. Ruke trojice kriminalaca musketira su pobjedonosno poklopljene sa ‘majstorom za akcize’ – šapama jarana Wigemark-a, Dodik i Čović ‘veseli k’o na Bajram’, Bakir sprčen i narogušen, slika i prilika Babe Alije iz Dayton-a. Jebiga, a ovamo ‘pobjednik’, ‘neda ispod crvene linije’, i sve tako i u istom stilu.

Kako je ova slika iz Sarajeva nastala uz Svjetski Dan orgazma (odavno ne čuh veću svjetsku glupost, ali šta ćeš, svaki Dan u godini je za nešto Svjetski, ovaj je ama baš bjelosvjetski, ne zna čovjek kako da ga proslavi, masturbiranjem u kupatilu ili kako već?), ocjenjujući izraze lica dalo bi se zaključiti da na slici najmanje uživa Bakir.

Orgazam je ogledalo užitka u seksu, ali face nisu baš najbolji odraz duševnog stanja osobe iz orgazma (ima nas različitih, bolje je da zaboravimo ovaj Svjetski Dan), ali nacijo, ipak, stvari sa ovim ‘historijskim dokumentom’ nisu kako valja za Bakira. Ni za Bošnjake.

Makar se Dodik i Čović pretvarali da uživaju. I makar znali da je Bakirova faca uvijek ista. I kad govori o agendama, o borcima i žrtvama, o akcizama ili kad priča o svojoj ljubi hanuma-Sebiji. Prava slika i prilike rođenog Ćaće.
Kažem, nikad se ne zna, ali uz ovaj dan, mogao je Bakir vala razvući osmijeh, šta bi ga koštalo, on nas ionako zaHebava u ostatku čitave godine. Pa čak i one najfrigidnije trebe, u trenucima opuštanja prave se da im je fino iako nisu ni blizu kraja i zadovoljstva, čak i porniću, pa se ukažu vesele i razdragane da ti pamet stane. Mogao je stoga vala i Bakir, bar jednom u životu odglumiti orgazam uz ovaj Svjetski Praznik, 06. August. Pored već tako ‘historijskog papira’.

Ništa ga ne bi koštalo, nikad ga ni ne košta.
Jer, nije svaki dan Dan orgazma, je li tako?

Mene je ova historijska slika sa Bakirovom facom i bez orgazma podsjetila na vic o Hasi, Fati i njihovom seksu iz vica. Tite mi!

Ono, kad se Fata žalila da nije zadovoljna seksom pa predložila Hasi da malo okušaju ‘nešto drugačije’.
Kao, Fata leži na sred sobe a Hase skače sa ormara. Jednom, drugi put, pa treći put, Fata opet nezadovoljna, Hase svaki put promaši Fatu pa padne na pod, sav se izubijao. Kad mu je dopizdilo, upita Fatu.

– Šta je, opet ne valja?

“Jebi ga Hase, kako će valjat’, samo ti uživaš”.
Tako je meni  izgledao i Alija poslije potpisivanja Dayon-a. I Bakir jučer.

photo : Gore Milošević i Tuđman, Alija Izetbegović u sredini, Dayton 1995, dolje -Sporazum o konstitusanju vlasti, Sarajevo 2019, 06. augusta, Bakir Izetbegović u sredini, lijevo Dodik Milorad i Wigemark, desno Dragan Čović, arhiv Cross