Ništa zato, rušićemo džamije, škole se ionako same od sebe urušavaju!
Kanton Sarajevo je donio propis kojeg po svoj prilici neće moći provesti u praksi, a za to su, vjerovali ili ne, krive škole i džamije. Naime, na inicijativu zastupnika Seada Milavice, Skupština Kantona Sarajevo je skoro jednoglasno donijela odluku da kockarnice moraju biti udaljene od škola i vjerskih objekata najmanje 1,000 metara, dakle najmanje 1 kilometar. Zbog velikog broja maloljetnika u kockarnicama i sve učestalijeg devijantnog ponašanja te prekršaja javnog reda i mira i ovisnosti.

Propis je za svaku pohvalu, ali kakve su (ne)prilike u praksi se neće uopšte moći primjeniti. Bivša SDA vlast je to odmah izanalizirala i ‘napala’, kao i sve što ova ‘nova’ vlast pokušava da ostvari ili učini.

U tim kritikama i napadima, ovaj put bivša vlast je, ipak, nijela na vidjelo notornu činjenicu koja ovaj zakon u startu obesmišljava. Naime, prateći odredbe ovog novog propisa, sve buduće kockarnice bi bile faktički ‘van grada’ jer u gradu je nemoguće naći prostor u krugu od 1,000 metara a da nema na tom mjestu džamije, mesdžida, mejtefa ili škole. ‘Stručnjaci’ iz tursko-bošnjačkog portala ‘Stav’ su lijepo uzeli kartu Grada, šestar  i metar, pa udarili u kružnice. Nema šanse, kažu.

Osim toga, tvrde da je ovaj zakon ne provodiv jer je u suprotnosti sa Zakonom o igrama na sreću, koji je u odnosu na odluku Skupštine Grada ‘glavni’ zakon, a po njemu ta udaljenost iznosi najmanje 100 metara. Ovakav propis donešen je na insistiranje Islamske Zajednice BiH, iako je to servirano pod ‘vjerske objekte’, budući da su džamije najbučnije u osudi kockarnica, međutim sada kad je propis ‘na sonu’ Islamska Zajednica je na mukama. Napravila je toliko džamija ili vjerskih objekata da je nemoguće naći prostor od 1,000 metara a da nije ‘pokriven’ sa njihovim bogomoljama.

Crkava i škola nema toliko na tako malom prostoru pa jedino ostaje gluho bilo, da se ruši džamija da bi se otvorila kockarnica. Šalu na stranu, i ovaj, kao i većina drugih propisa samo su pravna zajebancija građanske inteligencije.

Jer, Zakon o igrama na sreću je kao i svi drugi propisi samo jedno od niza političkih sredstava i ucjena među političkim partijama a donešen je tek da se stvori privid rada poslanika. Promijeniti ga, znači mijenjati vlasničku hijerahriju u raspodjeli državnih ‘resursa’. Osim toga, zna se da su skoro sve, ako ne velika većina kockarnica pod ‘šapom’ HDZa i Hrvata, Bošnjaci ‘drže’ Lutriju BiH i nešto ostatka kockarnica i kladionica.

Prije će se vlasnici i stranke usaglasiti oko (ne)ulaska u NATO nego će ispustiti ovaj ‘zlatni rudnik’ i ‘kravu muzaru’. Kojih se ne odriče ni Islamska Zajednica BiH, jer prima donacije od istih, a ne bi trebala niti smjela.

Zato, Islamska Zajednica BiH i ostali ‘dušebrižnici’ za omladinom i devijacijama i pošastima, o tome su morali brinuti ranije, kad su udarali temelje, gdje god su stigli. I još udaraju i betoniraju. Jer, broj džamija  u BiH je udvostručen poslije rata (1912 samo džamija, od toga 550 islamskih objekata je na prostoru Sarajeva).

Kockarskih uplatnih mjesta ima 3200 u BiH i po tome smo prvi u Evropi, što znači da još ima prostora za matematiku.

Naravno, ima bezbolno i jednostavno rješenje da se to uredi na pravilan način, ali kao što rekosmo ne ide to tako u BiH. A to znači, jednostavno oporezovati kladionice kako je red i običaj u svom demokratskim zemljama i one će se same zatvoriti ili će se njihov broj smanjiti. Ovako, dok se ljudi kockaju i zarazno troše novce a vlasnici ne plaćaju porez, još će mo se naslušati bedastoća i neprovodivih zakona, to je tek početak.
Rušenje džamija ne dolazi u obzir, naravno, jer islamske ‘potrebe’ su ogromne, ostalo je još parkova i prostora u gradu a para ne fali, dok su džamije za predsjednika Skupštine KS hadžiju Dina Konakovića ‘džamije važne kao fabrike’. One su naši ‘svijetionici’, ‘naši orijentiri’, u stvari mjesta za pranje i sticanje love kao i kockarnice, makar zjapile nove i prazne.
Zato nam ne gine geometrija : šestar, karta i kružnica.

photo : Sarajevo panorama, dio, arhiv