SDA multietičnost je naučno dokazana, samo je treba pravilno prepoznati

 

Glavna sjednica glavnog odbora SDA braće, stranke akcije demokratske, održana je 27. jula, jednog od najznačajnijig praznika za BiH. Koji, iako tako važan, nije uopšte primjećen niti na sjednici niti u njihovim zaključcima. A svi znamo, šta je Bosni 27. juli, mislim šta bi joj trebao značiti ovaj datum, Dan Ustanka u BiH 1941. kada se krenulo prema temeljima državnosti države Bosne i u obračun sa fašistima i njihovim slugama.
Da se na ovaj datum nije osvrnuo Milorad Dodik uputivši sarkastično čestitke građanima BiH (jer tamo nema građana a ni Dodikovo ‘maslo’ sa ovim praznikom ‘nije odavno za Ramazana’), i da nije bilo nešto malo ostataka bivših partizana, ovog datuma se niko ne bi sjetio.

Ali, zato će mo se uz ovaj datum sjećati sjednice glavnog odbora SDA zelene buržoazije.

Zato jer je ova sjednica uvertira u osvajanje još jednog mandata Bakiru Izetbegoviću u stranci, siromahu ‘sa Biroa’, gdje se, kako već znamo nalazi od oktobra prošle godine, ako bi se zajebavali.

A zajebavamo se, šta bi drugo.

Bakir, kao i pred svake izbore, pred najavljeni Kongres SDA stranke u septembru ove godine, traži ‘još samo jedan mandat’ u stranci, a što mu omogućuje da ostane ne na Birou kako je hinjio i lagao, već na čelu države, odlično znamo da državom upravljaju tri nacionalističke stranke i trojica predvodnika.

Zapravo on ne traži, on već najavljuje da će biti izabran, dok su se sa govornice smjenjivali mikrofoni najavljujući ‘čišćenje’, ‘podmlađivanje’ i Bogzna kakvo još peglanje u stranci.

Najviše se ‘puca’ na promjenu Statuta stranke, gdje se, kako rekoše u svojim medijima, SDA namjerava riješiti (ako se statut usvoji na Kongresu) dugogodišnjih ‘predsjednika’, ‘dopredsjednika’ i silnih stranačkih i kadrovskih mandata, uz ograničenje da se stranačke funkcije mogu obdržati najviše 12 godina.

Osim, ako im to ne dozvoli Bakir, budući i sadašnji predsjednik, kojem je to pravo dato po predloženom novom Statutu. Satut je tako ovim ‘izmjenama’ u startu iskritikovan kao ne ‘skraćivanje’ već proširenje funkcije predsjednika, međutim, gebelsovskom transparentnom laži, već smo prihvatili kako će od septembra mnogi u SDA ostati bez stolica, Bakir kad kaže to je ‘amin’!

Sjednica glavnog odbora je potvrdila tezu Dragana Čovića, predvodnika ‘iz reda Hrvata’ da se sva zajebancija oko formiranja bh vlasti u BiH odlaže do Kongresa SDA, međutim moja teza je inače da se izbori ne trebaju nikako održavati, samo džaba bacamo lovu. Ponovit ću je opet.

Uštedili bi dvadesetak miliona svake dvije godine i imali bi vlast odmah, ako bi se izbori obavili u kancelarijama stranaka, aklamacijom i prijedlogom ‘predvodnika’. Jer, ionako nam se isto piše. Narod izabere jedne, u stolicama drugi. I još gore i grđe : izbori prošli u oktobru a mi još nemamo ‘novu’ vlast’, vlastrodržci jebivjeteri se nadmudruju i kalkulišu, ali država ‘radi’. Važne odluke oko plata, privilegija, budžeta i putovanja se donose ‘privremeno’ i telefonom, ostale odluke ‘ne mogu jer nemamo formiranu vlast’. EU i međunarodni jebivjetri podmazuju, Niski Predstavnik za BiH zabrinut, nikad zabrinutiji.

A da vidimo, šta nam to braća SDA donesoše kao zaljučke.
Osuđuju puštanje nekakvog filma na TV Sarajevo u dan 11. jula, iako je zahvalnost za taj film 2016. dala čak i Islamska Zajednica BiH, zapravo samo formalizuju bošnjačke napade na novoizbarnu v.d. predsjednicu Kristinu Ljevak (ono, “ode Edita, dođe Kristina, ode Hajrudin dođe Vlastimir…, sabrana djela SDA bule i poslanice Amre Ćosović koja je fašističkim postom na ‘fejsu’ komentarisala smjene u firmama u Sarajevu), prozivaju Milorada Dodika i Dragana Čovića za neformiranje vlasti, ‘potvrđuju svoju opredjeljenost ka putu u EU, osuđuju zaključak skupštine Republike Srpske u vezi Pelješkog mosta’ (ono Dodikovo : ugrožen interes Republike Srpske na Pelješcu), podržavaju Muniru Subašić i ‘Majki’ u njihovoj borbi za istinu i pravdu i za žrtve (Munira, kupuj karte za Bruxelles, za Evropu biće para), hoće više nebošnjaka u SDA koja ‘neće napustiti bošnjački karakter ali će biti malo više bosanska’, hoće poštivanje zakona i Ustava BiH i …to je to.

Između redova, čim Bakir potvrdi mandat, na ‘redu su’ Peđa Kojović i Dino hadžija Konaković, uz pomoć braće Željka i Fahre akoBogda slijedi juriš na ‘najvažniji Kanton u BiH’, na Kanton Sarajevo i na vladu ‘koju podržavaju neke strane ambasade’. Ni riječi o korupciji i borbi protiv nje, ni slova o mukama raje i građana, o otimanju imovine, gradskih centara, lokacija, o tenderima ni za živu i mrtvu glavu, o zdravstvu, o nestalim parama o akcizama, o kreditima, o diplomama. Tegeltiju nisu zaboravili osuditi, potkivanje tuđih konja i magaradi se osuđuje, rođene potkovice ne žuljaju.

E, ali od svih zaključaka, mene je najviše nasmijao ovaj oko multietičnosti SDA stranke, majke mi, Tite mi, još mi se štuca od smijeha. Jer je na fonu Bakirovog zaključka ‘kako moramo postati malo više Bosanci a manje Bošnjaci’, mudrosti koju je navodno izvalio njegov Ćaća Alija Izetbegović, nakon što je Bosance izbrisao sa lične karte BiH, izmišljenom nacijom Bošnjaka.

U stilu ‘nećemo se odreći Bošnjaštva ali Bosanstvo izbija u prvi plan’, nešto uobičajeno za njega ‘može i ovako i onako’, mogli smo zaključiti kako je SDA prava evropska demokratska stranka. Mustafa ef. Cerić ‘Hižaslav’, bivši Reis a sadašnji trbuhozborac efendije Kavazovića i Bakira Izetbegovića je odavno na ovom ‘fonu’, u njegovim patetičnim fašizoidnim kolumnama koje piše i ležeći i stojeći obavezno se pored pominjaja Bošnjaka dodaju Bosanci, ugođaj oko ovog igranja sa nacijom je zadovoljavajući. Iako suviše providno i totalno kasno, Bosanaca nema ni u Ustavu ni u Zakonima BiH.
Kako to Bakir namjerava izvesti, baš me živo zanima, imam predstavu ali nepotpunu.

On, Bakir, smatra ako je u stranci imao dvojicu Srba, da je time evropski i multietični karakter već zadovoljen. Jedan Desnica Radivojević koji je dugo godina ‘bojio’ ovu zelenu parazitsku stranku je nestao, ostao mu je još Čedomir Lukić, bar koliko je javnosti poznato, a stranka broji na hiljade članova.

Radivojević će ostazi upamćen kao nekadašnji ministar urbanizma u Kantonu Sarajevo koji je nedavno uhapšen u akciji ‘Farmer’, u vezi krađe traktora i ostale humane pomoći iz Kine za povratnike i izbjeglice, bio je čak jedanput i kandidat SDA za načelnika Srebrenice, međutim od 2012 nije više u SDA, Bakiru je ostao samo Čedomir Lukić, postavljen na istom mjestu gdje je bio ranije Desnica Radivojević, ministar je prostornog građenja i okoliša Kantona Sarajevo i gdje je ratovao Bakir Izetbegović, ujedno je ‘bog te malov’o i predsjednik Glavnog Odbora SDA.
I to je to, nema više Srba u SDA.

A koliko je Čedomir Lukić autohtoni Bošnjak potvrđuje i ova činjenica. Više se, kad se proslavljau slavne bitke, presude Sudova i odluke Tužilaštava, ili kad se obilaze silni spomenici ili održavaju sjećanja, neće evropski skandirati ‘Tekbir-Allahu Ekber, odsada pa nadalje i ubuduće ima da se kliče : ‘TekbiR-ČedomiR.

Tek da se osjeti multietična i evropska atmosfera u SDA bulumenti.
Koja će se pamtiti dugo, dugo, kao i ona Alijina, Bakirovog Oca, kad su mu spočitavali da je očistio ArBiH od nemuslimana, a on naglasio. ‘Nije tačno, evo, na Igmanu u ovoj akciji je poginuo neki PEDŽA, neznam odkud vam to’.

Naravno, Alija se od silnih Srba i Hrvata nije uopšte mogao sjetiti da mladić koji je poginuo ima ime i prezime (zvao se Peđa Stijačić) ali je i za Aliju i za državu BiH ostao tamo ‘neki’ Pedža, dokaz bratstva i jedinstva. Sa tvrdo ‘DŽ’.

Čedomir će, pak, kad ode u penziju, ostati upamćen onako kako ga SDA članovi zovu tajno, gazijskim nadimkom. ‘Četo’. Malo više Srbin a malo manje Bošnjak. Malo više ulijevo u odnosu na Desnicu. Baš onako europski, kako je Bakir zamislio.

photo : Čedomir Lukić, drugi s lijeva, arhiv Cross