‘Radončićev zakon’ nije kaznio već nagradio bh borce na Sirijskom ratištu.
Zašto BiH traži izručenje Adis Abaza iz Zenice kad ga je prije par godina ‘pustila’ na slobodu
?

 

Kad je 1999. godine u teroristički postavljenoj bombi pod auto ubijen Jozo Leutar, zamjenik ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH (počinilac ili počinioci još su nepoznati), prvi bh mudrac predsjednik Alija Izetbegović izbacio je u dahu odviše poznatu maksimu koja ni do danas nije promijenjena.
Ubili su ga “ili hrvatski ekstremisti ili naše domaće budale” odvalio je Alija a mi zapamtili. Nacionalistička percepcija stvarnosti se od tada pa do sada u pravilu ‘vrednuje’ na isti ili sličan način.
Svaki kriminal koji “mi” napravimo prema “njima” je slučajan gest neodgovornog pojedinca, iracionalan ispad nekakve budale. Sa druge strane, ono što “oni” naprave “nama” rezultat je pomno promišljenog plana, pripremanog i finaliziranog godinama i decenijama.

Zapravo, ovaj zaključak nacionaliste Izetbegovića osmišljen je u njegovoj glavi još pred početak i u toku bh rata, u ‘slučaju’ Leutar je samo finaliziran, kada su u pitanju bh vehabije (salefije) poprimio je još jednu dodatnu notu ‘normalnog državnog vjerskog nacionalizma’, u konačnoj verziji čak i patriotizma.
Po kojoj, ‘naši’ zločinci, barabe ali i teroristi se moraji zaštititi po svaku cijenu, a cijena je ogromna.
Kada je davne 2007. godine radikalni terorista zadojen religijom iz džamije u Americi u gradu Salt Lake City Sulejman Talović onako, ‘iz čista mira’ pucao po američkom ‘šoperu’ ubivši dvoje nevinih posjetilaca Centra, bh ambasadorica u USA Bisera Turković je, kao što je red i zakon, opravdanje našla u postratnom sindromu i Srebrenici, štiteći džemat i džamiju i ‘našu domaću budalu’, koju su sa srećom roknuli prilikom hapšenja.

Po istom receptu mi izvrsno branimo ‘naš’ terorizam. Bivši Reis ‘Hižaslav’ Cerić, jedan od glavnih za planirani uvoz ove pošasti i hamelja sa Bliskog Istoka u toku rata, do zadnje kapi terorističke krvi i nevinih žrtava, branio je svaki teroristički napad vehabija, ‘originalnih muslimana’ , čak i kada su na poklon dostavljali otkinute glave ‘naših din-dušmana’ neprijatelja, ni sadašnji Reis Kavazović nije daleko od Cerićevog ogledala, nije bio ni kad nije bio Reis.

Sve se svodilo na ‘osuđujemo sve zločine’ i na ono odviše poznato ‘islam je religija mira’, ‘to nema veze nikakve sa islamom’, a bombe i mačete na sve strane u ime Allaha i pod crnom zastavom sa sabljom.

Kad je napaljeni vehabije Mevlid Jašarević 2013. godine pravo iz vehabijskog sela sa kalašnjikovim, bradom i kratkim pantalonama rafalima prošarao fasadu američke ambasade, dobio je ono famozno ‘osuđujemo’, ali postao je i popriličan junak i gazija, o njemu je snimljen i dokumentarni film ‘Napadanje’ izvjesnog Admira Crvčanina iz Sandžaka. Film koji se čak i djeci prikazuje u školama, moliću fino, jer u pitanju je ‘nepromišljeni gest jetima Jašarevića’, neka se djeca uče. ‘S namerom dođoh u veliki grad’, zapjevao je Mevlid i da nije pucao po američkoj ambasadi, ne bi ni dana ugledao ‘ćorke’, ‘naš jetim’ bi postao gazija i uzor drugima, filmski junak za pamćenje. Ovako, 13 godina mu je na raspolaganju da ‘dođe tobe’.

Amerikanci nisu oprostili ni Huseinu Bilalu Bosniću, poznatom jebcu i gaziji iz Bužima, vlasniku tri-četiri ženke i na desetine budućih ‘jetima’ i ‘gazija’, ali previše je opjevavao u svojim sevdalinkama Ameriku i previše je love primao i slao za ISIS, kao i omladince iz BiH sa kratkim gaćama u jeku američke najveće akcije protiv ‘Islamske države’ tako da je jednostavno morao biti malo umiren.

No, koliko je BiH uspješna u borbi protiv pomagača ‘Islamskoj državi’ govori i podatak da je Bilal već jednom nogom na slobodi, mogao bi već krajem ove godine na uslovni otpust, iako je osuđen na sedam godina zatvora. Njegov advokat, specijalizovan samo za bh radikalce i teroriste vehabije Adil Lozo, poznat po tome što je čak javno tražio da se riječi ‘islam’ i ‘Allah’ ne stavljaju u zapisnik uz terorizam jer to nije ‘po zakonu’ i nije u skladu sa Konvencijama’, najavljuje Bilalov povratak na javnu muzičku scenu čim prije. Odležao više od pola, na redu je otpuštanje.

Famozni ‘Radončićev zakon’ o kažnjavanju povratnika sa Sirijskog i drugih ratišta sa Bliskog Istoka, zapravo izmjena postojećeg Krivičnog zakona koju je njegov SBB inicirao a Parlament usvojio 2014. godine, nije opet otišao daleko u ‘blistavoj’ borbi BiH protiv terorizma, kako se uvijek o njemu zbori. Zato jer država jednostavno ‘ne da i štiti’ svoje ‘budale’ i teroriste.
Tako, skoro svi osuđeni ‘povratnici’ sa ratišta Bliskog Istoka, uz manje izuzetke su uglavnom osuđeni na zatvorske kazne do godinu dana po dogovoru tužilaca i Suda, a onda su to ležerno platili u KM, jedan od njih je iskeširao 36.500 KMa (odakle ti lova, a ?) i mirno otišao kući, ‘u nove pobjede’. A nije jedini, statistike govore da je od desetak optuženih i osuđenih, samo njih nekoliko izdržalo dosuđenu kaznu. Oni  drugi koji nisu imali love da plate državi svoj teroristički nestašluk, odgađaju izvršenje kazne do besvijesti, čak i zbog ispita na studijama, do zastare. Mnogi koji su optuženi za terorizam nisu nikad osuđeni ali su uz pomoća advokata i ‘pravne države’ debelo naplatili svoj boravak u istragama.
Nabrajati koje sve od vehabija u BiH optužen, osuđen ili otplatio svoju kaznu, oduzelo bi dosta i vremena i uzelo truda, no nema nikakvog smisla. Zato, jer zvanično u BiH nema vehabija, to su ‘naša braća’ koja ni mrava ne bi zgazila, ‘zalutale ovčice’, dok ‘naši teroristi’ ne mogu nikako biti teroristi, to su ‘naše gazije’, neke javne ličnosti kao džamijski moljac i kvazi književnik Muhamed Mahmutović, nesuđeni parlamentarac Senada Šepića iz Švedske gdje se nakon neuspjeha na bh izborima vratio ‘pisanju’ , terorizam veličaju do nebeskih visina. I čak, prijete nekakvim ‘tihim likvidacijama’ kod kuće i u dijaspori za sve one koji nisu na ‘fonu’ bošnjačkog radikalizma i terorizma, javnim nastupima u društvu ‘braće’ vehabija’. U ‘slučaju’ teroriste Nermina Ibrića koji je u Policijskoj Stanici u Zvorniku ubio policajca 2015. pa i sam ubijen poslije, Mahmutović je javno nagovijestio svoj vehabijski teroristički akt likvidacije ‘neprijatelja države i Bošnjaka’ tihim likvidacijama, dok je Ibrića nazvao ‘gazijom’ i čestitao mu na ubistvu uz dovu.

Kada su prije par mjeseci bh vlasti preuzele, a prvo tražile od Amerikanaca i Iračana teroristu i pripadnika ISISa Ibru Ćufurovića iz Velike Kladuše, inače ‘čobanina Bilala Bosnića’ koji ga je i otpremio u Syriju, Dragan Mektić je najavio prvo ‘da mora preuzeti svoga državljanina’ jer to ‘traže Amerikanci’ a onda priprijetio postupkom, međutim nakon dva mjeseca stižu nam vijesti kako je od osumnjičenog Ćufurović ‘postao svjedokom pokajnikom’, što upućuje na zaključak da Mektić samo ‘mekeće’, od suđenja nema ništa. Ćufurović hoće prvo ženu i dijete iz kampa u Iraqu ili Syriji pa će kao onda ‘otkriti’ sve što službu zanima. ‘Ispašće’ na kraju da je Ibro još pomogao državi, a šta bi on još mogao otkriti o ‘Islamskoj džavi’ koja je uništena i razbucana, to znaju samo Mektić i zna država BiH koja očigledno spašava Ćufurovića, kojeg se čak i rođeni otac odrekao ali nije država.

Ako je tačno što tvrdi ministar Mektić ‘da je BiH morala’ preuzeti Ćufurovića jer su to tražili Amerikanci i jer je Ćufurović bh državljanin’, zna li Mektić zašto je onda bh državljanina i osumnjičenog teroristu Mirsada Kandića u tajnosti izručio na tacni Amerikancima oktobra 2017. godine, zašto mu nije sudila država BiH?
Znamo mi odlično kako bi sudila država Kandiću, zna to i Mektić samo blebeće jer raja voli jebu i šegu, ma čak, zna Mekta i kako je moguće da mu tako ‘važan’ terorista boravi u Sarajevu a jedan od glavnih u komandnoj strukturi ISISa sa nekoliko lažnih bh pasoša i pod njegovim nosem, sve on to zna i misli da niko drugi ne zna. Eto, Kandić iako bh državljanin, ode pred američki Sud a Ćufurović bh državljanin se ‘mora’ primiti u BiH jer ga Amerikanci ne žele, da je suprotno, Mektić bi pjevao drugačiju pjesmicu.
Što opet daje zaključak da je važniji telefonski poziv američkog ambasadora od zakona Dragana Mektića, i da je ‘strani’ ambasador u BiH veća ‘čivija’ od Mektića i svih ostalih ‘mektića’ koji melju o zakonitosti i pravnoj državi do povraćanja.
Istine radi, razlog ovakve reakcije Amerike je čist ‘ko pasulj’. Ako je Amerika zainteresirana za neku osobu, ona će je i dobiti. Na desetine američkih državljana i dalje čame u zatvorima Kurda u Iraqu ili na Sjeveru Syrije ali Amerikanci neće da ih prime. Jednostavno, oduzet će im državljanstvo i tačka. Tako rade i Britanci ili Njemci, kod nas kada su naši teroristi u pitanju, ‘država mora poštovati zakone i propise’.
Zato je traženo izručenje Ćufurovića. Da bi postao svjedokom a prijetio odsijecanjem glava, trovanjem vode, čak i Reisu je prijetio a eto, ni on se neće pobuniti zbog ovoga.

Kod kuće, u Americi, teroristi nisu nimalo zaštićeni. Ovdje je čak i pokušaj terorizma – terorizam. U gradu Utica NY je 2018. godine Bošnjak Fahrudin Omerović, 23 godine, zbog lažne prijetnje o postavljenoj bombi na Utica College kažnjen sa 12 godina zatvora, nema oprosta, drzava ovdje ne štiti teroriste. I agilna je i u slučaju ostalih Bošnjaka u Americi koji su pomagali ISIS, kao što su samo nekih od njih: Ramiz Zijad Hodžić (40), njegova žena Sedina (35) koji su skupljali novac za vojne uniforme i taktičku opremu za borce ISIL-a, Al Qaued-e i Al-Nusra Fronta u Siriji, ili Armin Harčević (37), Nihad Rosić (26), Medina Medy Salkičević (34), Jasminka Ramić čiji postupci su u toku ….

Tako se to radi i Americi, tako i treba, kod nas u BiH čak i Abu Hamza dobije naknadu za ‘nezakonito držanje u emigracionom centru’, iako kao ‘humanitarac’ u bh ratu ima pun album slika sa okorjelim teroristima i u društvu Alije Izetbegovića, iako je više puta proglašavan ‘prijetnjom po sigurnost države BiH’. Evropski Sud za ljudska prava mu je dosudio nešto crkavice zato jer je država BiH ‘zabrljala’ namjerno u njegovom postupku, ‘da se vlasi ne dosjete’ a ne zato što je dokazano da je humanitarac. Uostalom, valjda će sad bar za neko vrijeme ostaviti na miru kasu Islamske Zajednice BiH i zekjat, odakle je redovno mjesečno namirivan i on i porodica.

Da država BiH misli na ‘svoje teroriste’ pokazuje i poslednji slučaj (Bože, ima li i jedan teroristički ugođaj a da uz njega ne vežu Bosnu i islam?) hapšenja u Njemačkoj Adis Abaza iz Zenice, po potjernici iz Belgije.

Terorista Abaz bi trebao biti izručen Belgiji a uhapšen je jer su pronađeni tragovi njegovih otisaka na puškama koje su korištene u terorističkom aktu u Francuskoj kada je 2015. ubijeno u mjestu Bataclan više od 150 osoba.

Po svoj prilici država BiH je već izdala ili priprema izdavanje zahtjeva da se Abaz izruči BiH ‘jer je BiH državljanin’, tvrdi ‘Avaz’. Da mu, kao fol država BiH sudi, kao svom državljaninu. Odlično se zna da bi ekstradicija ovog teroriste BiH značila ili njegovu slobodu ili nikakvu kaznu, jer ‘mi ne damo svoje’.

Paraleno sa najavom zahtjeva za ekstradiciju, ‘zvanična glasila’ režima među kojma prvenstveno ‘Slobodna Bosna’ već najavljuju spašavanje Abaza. ‘Ne radi se o teroristi već o šverceru oružjem’, tako odprilike glasi naslov u ovom ‘nezavisnom’ posranom mediju, uz obrazloženje kako je ‘odranije poznat’ organima gonjenja. Osuđivan je više puta za trgovinu oružjem i za narkotike, ali ni riječi objašnjenja zašto je pušten iz zatvora na slobodu kad je već tako ‘odranije poznat’. Napose, kako je uz ‘mjere opreza i kontrole’ uspio izaći iz BiH, i na kraju, ako ga je država pustila da ode, a jeste jer bi inače bio u zatvoru, zašto ga sad traži.

Na sličan način kao i Abaz iz Bosne je ‘nestao’ i ‘odranije poznat’ ihahah Anes Subašić kasnije Mladen Subašić, da bi ovog teroristu Amerikanci uhapsili u North Caroline gdje je pripremao terorističke napade koji se srećom nisu ostvarili. A živio je tako reći u srcu Banja Luke, gdje je rafalao kalašnjikovim kad god osjeti potrebu da puca.
Jednostavno ‘nestao’.
Zna se i kako i zašto, pojasnili smo.

photo : screen “Slobodna Bosna” , arhiv