U Đulaginoj ulici u Sarajevu su lopovi i džeparoši, malo dalje je ‘stanje pod kontrolom’.

 

Da je živ (a hvala dragom Titi što nije, da jeste vidio bi s kim ima posla), Ivo Andrić naš poznati i priznati pisac i Nobelovac, izbacio bi u dahu još jednu svoju zbirku (‘Znakovi pored puta’), knjigu utisaka i filozofskih razmišljanja. Materijala u Bosni Veseloj ne bi falilo.

Znam, SDA bošnjački mrzitelji istine ne bi to dočekali sa radošću, oni su još od Murata Šabanovića Alijinog jurišnika s početka bh rata i njegovog juriša na spomenik piscu na Ćupriji u Višegradu (“šta će tamo Andrićeva bista na grobnici muslimanskog naroda, na Višegradskoj Ćupriji Mehmed Paše Sokolovića”) i one filmske frtutme sa rušenjem mosta u Višegradu unaprijed ucrtali otpisivanje Andrića i njegove baštine i zaostavštine, dočaravajući kako se Bosna brani u Sarajevu a ne na Drini, međutim nisu računali na bezgranične i bezobrazne sopstvene gluposti, ili mudrosti svojih vođa i lidera.

Da je živ, ne bi se Andrić bavio saobraćajnim znakovima, uostalom nije to činio ni u svojoj pomenutoj knjizi bilješki bez hronološkog reda, ali čisto sumnjam da bi mu promakla koja slatka budaleština kojih je puna, prepuna Bosna, za koje više ‘gazija’ Šabanović ne mari, uživa ‘zasluženu’ penziju ratnika i heroja u ‘zasluženom’ kafiću u centru Sarajeva, ostalo bi to zabilježeno.

Ko zapravo ne bi primjetio kako bh vlast ima ideja i mašte, pusti Murata i njegove herojske dogodovštine, a o snazi i moći da i ne govorimo.

Umjesto da poprave ili izgrade asfaltni put od Bihaća do Bos. Krupe, vlasti su se tako ‘snašle’ (svi političari su snalažljivi u tri lijepe materine) pa isprintale saobraćajni znak ‘putujete na sopstvenu odgovornost u dužini od 15 km’, jer je mnogo isplativije i jednostavnije. To je bilo prije nekoliko godina a kad su mediji objavili ovaj uradak vlasti u Sarajevu, nestalo je i znaka i ‘sopstvene odgovornosti’. I dalje se od raje uzima novac za ceste, raja i dalje gine k’o komarci na šofer-šajbni u ovoj klisuri smrti. Ko hoće neka putuje. A narod mora putovati.

Ove godine, vele nam da je vlast ‘pripremila u budžetu’ 20 miliona KMa za Krajinu. Super. Ali, opet će, kakve su prilike saobraćajni znak biti vraćen ‘na sopstvenu odgovornost’ jer glavni radovi su planirani za SDA uporišta u Krajini (Sanski Most, Ključ..) dok je za ‘ostatak’ Krajine planirano nešto malo ‘kružnih tokova’, kao da se ne ‘kružimo’ odviše.

Ili, ko ne bi primjetio, kamo li Andrić, ovaj najnoviji znak vlasti u centru Sarajeva, na korneru ulica Sarači i Đulagine (sram vas bilo, mene niko nije pitao za to ime sokaka) kojim se obavještavaju građani a turisti posebno (jer je na engleskom jeziku umjesto na arapskom) da su u opasnoj zoni džeparoša i kradljivaca?
Umjesto da se sigurnosna situacija raje i stranih šetača pospješi boljom kontrolom policije, boljim radom pravosudnih i tužilačkih i opštinskih organa, vlast se dosjetila da je jednostavnije isprintati ‘znak opasnosti’ i zakucati ga na zid. Pa ko pročita pročita.
Manje košta a forma je zadovoljena.

To što će ‘ispasti’ da su džeparoši i lopovi samo u Đulaginoj ulici a odmah dalje i šire i bliže po čitavom Sarajevu da su svi B.O. i sigurni kao kod kuće, ne umanjuje mudrost vlastodržaca, naprotiv.

Iako nije saobraćajni inžinjer, velim vam, Andrić bi to ovjekovječio u svojim’znakovima’, no nema više Andrića. Šabanović je odavno bacajući njegovu bistu u Drinu označio put ‘naše sopstvene odgovornosti’.
Gdje nam se umjesto puteva i sigurnih cesta nude saobraćajni limeni znakovi ili umjesto hapšenja lopova upozorenja na engleskom jeziku. Umjesto planova i programa za zapošljavanje i zadržavanje omladine otvaranje novih carinskih prelaza (kontejner posadi i rampu natakari), umjesto osvježavanja vlasti i političkih stranaka mladošću nude nam se metuzalemi i starci koji su već jednom nogom u grobu …
Dobro je jedan vickasti komentator na društvenim mrežama primjetio kako bi ovakav znak trebalo staviti na ulazu u BH Parlament ili na sve ulaze u bh političke partije i nevladina udruženja, ispred Rijaseta Bih, ispred Tegeltijinog VSTVa, ma po čitavoj korumpiranoj Bosni, međutim to je već preskupo i neisplativo.

Skuplje od obične trafike u centru Saraja koja je raju koštala 250.000 KMa ili od trotoara ispred BH Predsjedništva kojeg smo svečano otvorili i zatvorili, od iftarskih žderačina, skuplje od liječenja na desetine djevojčica ili dječaka kojima za život treba malo manje od jelovnika u restoranu Bh Paralamenta a nema ni para ni lijeka, od izgrađenih mostova koji ne vode nikuda, od …
Andrić je to sve davno vidio i zapisao, njegovi ‘Znakovi pored puta’ su ostali za sva vremena, Šabanović je ‘džaba krečio’. Samo još kad bi htjeli da pročitamo i upamtimo.

Dođu tako, vremena, kad pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati.”

photo : znakovi, gore – saobraćajni znak na putu Bihać – Bos. Krupa (vozite se na sopstvenu odgovornost), dolje – znak upozorenja na džeparoše i lopove u centru Sarajeva, arhiv Cross