Od Hižaslava do Atabosnika : bivši, sadašnji i budući Reis izmislio novu riječ za bh rječnik

 

Kad je onomad 2016 godine, ili na bosanskom 1437, bivši, sadašnji i budući Reis, Reis za sva vremena, izmislio i poturio novu riječ za bh Rječnik Dževada Jahića ‘Hižaslav’, grohotom smo se smijali. Jer, mi smo vickast narod dozlaboga.
‘Hižaslav se rodi’, častili su bh muslimani jedni druge, pozdravljeni uzvraćali :  ‘Vaistinu se rodi’, dok su novine i drugi printani mediji bili prepuni oglasa u povodu ovoga najvećeg praznika U Muslimana-Bošnjaka, tipa : ‘u Povodu Hižaslava zabavlja vas Jana, ulaz 30 KMa’.
‘Hižaslav’, hoću reći Mustafa ef. akademik, emeritus, propali političar, istražitelj, vlasnik ‘srebreničkog cvijetića’ na kojem mlati lovu, predsjednik fantomskog ‘Svebošnjačkog Kongresa’, vječiti putnik na hadždž (sa svojom Azrom on je tamo skoro svake godine, pa i ove, da se zna), vlasnik patenta na vehabije u BiH skupa sa SDA i Alijom Izetbegovićem i njihov spasitelj, čuvar i održavatelj, dobitnik silnih priznanja koje je nesebično dijelio čak i sa Henry Kissinger-om, tvorac poznate fetve za ‘autonomaše’ u Krajini, kolumnista naci-fašizoidnog vehabijskog sraona portala Bošnjaci.net, nije se dao zbuniti.

Svoj patent na novu bh riječ je objasnio ovako.
‘Bajram nije ni bosanska ni turska riječ već persijskog porijekla i u prijevodu sa turskog znači ‘svečanost’ ili ‘svetkovina’, dok na arapskom to se prevodi kao ‘povratak’, ‘povraćanje na preživljenu radost i sreću’. Ali, Bošnjaci moraju imati svoj naziv i ‘Hižaslav’ se dosjetio.
Na čistom bosanskom ‘kuća’ se kaže ‘hiža’, a ‘slav’ je na bosanskom skraćenica od glagola ‘slaviti’. Tako se rodio Hižaslav.
‘Neka ti je blagoslovljen Hižaslav’, od 1437 godine se onda kod nas čestita Bajram. A može i ovako ‘Hižaslav Šerif Mubarek Olsun’.

I bi, ‘Hižaslav’ se vaistinu rodi.

No. Cerić se u svojim lingvističkim vratolomijama nije tu zaustavio.
U pauzi kad nema kolumnu na ‘mediju’ zvanom Bošnjaci.net (a to je vrlo rijetko, možda svega sat-dva dnevno), izmislio je novu riječ.

‘Atabosnik’! Riječ je čisto bosanskog porijekla, za neznalice znači – ‘otac Bosne’.

Svoju kolumnu ove 1440/41 godine na Bošnjaci.net u mjesecu Ramazanu ovaj akademik efendije Zukorlića i njegove ‘akademije’ započeo je upravo sa ovim novim otkrićem.
“Ja sam Atabosnik – otac Bosne. Stvoren sam od bosanske zemlje – gline. Stvorio me Svevišnji Bog u najljepšem liku i obliku. I udahnuo mi od Svog duha – rūḥa da postanem savršen čovjek – insān kāmil. Moj Stvoritelj je svjetlo – nūr nebesa i zemlje. Svjetlo Njegovo je moj bosanski um. A Njegov duh – rūḥ je moja bosanska duša.”
U ovom baljezganju saznali smo ko nam je Babo, ko su mu sinovi i kćeri, čija je Bosna (njegova i samo bošnjačka), doznali smo da mu se sin zove Bosin a kćerke su mu prirodne granice bošnjačke Bosne : Sava, Una, Drina i Neretva (od čega je slikovito najviše nahvalio Drinu, zato jer ju je najmanje i čuvao i branio u bh ratu), ali ono najvažnije, osim da je bivši reis koji se u slast i pare obratio naciji iz Titovog muzeja kad se onomad kandidovao za bh Predsjedništvo pa popušio do lule (mogao je komotno i iz svoje kuće, vile koju je oteo od komunističkog generala Rate Dugonjića, narod i Islamska Zjednica su to platili, o čemu smo nekoliko puta pisali) on je, Atabosnik, jednostavno napravljen od – gline.

Sin mu ima, gluho bilo, žensko ime ‘Bosina’ da ‘pokrije’ rijeku Bosnu ali ga on odmilja zove ‘Bosin’, da ne ispadne da nema muškog potomka.
To znači, da se naš Hižaslav može modelirati kako god poželiš i da je podložan promjenama u svakom zadatom trenutku, koliko para toliko i muzike, ali to znači, iako je u tekstu metaforičan, da nam je načisto kao ‘otac nacije’ jebo državu Bosnu, ostalo se sve izrodilo.

Morbidno je, ali on taj seks fino pojašnjava ovako.
“Ja sam Atabosnik – otac Bosne. Imam četri kćerke blizankinje – Unu, Savu, Neretvu i Drinu. I jednoga sina jedinka Bosinu. Moja supruga je od kraljevske loze. Rodila se u Milama, kod Visokog, i zato nosi bosansko ime Mila. Njezin stric je kralj Trtko, koji vlada Srbljem, Bosnom, Pomorjem, Humskom zemljom, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usorom i Podrinjem. Volim sina jedinka Bosinu, kojem sam dao to ime, jer hoću da upamti da je rijeka Bosna njegov orjentir, kao i to da kad odraste da brine o zemlji Bosni, koja se tako zove po rijeci Bosni. Bosina ima u sebi kraljevske krvi, ali učim ga da se ne oholi, već da skrušeno sluša i uči što mu strojnici – gost i starac propovjedaju o vjeri, kao Božjoj svjetlosti, koja se širi na nebesima i na Zemlji, posebno na bosanskoj zemlji…”
Šta će još ovaj akademik od gline do iduće 1442 godine da nam zavalja i izmodelira, ostaje da se vidi i čuje, mada ovo pronalaženje novih riječi nema čak ni u metafori.
I, iako mi sve ovo više mi liči na slovenački ‘bauštelski’ žanr, ‘i ‘hiža’, ‘ata’ i ‘bosin’ na to upućuju, kad ovakva moralna i vjerska kraljevska ‘veličina’ kaže da je to uskladu sa našim ‘bosanskim jezikom’, nema druge nego bh rječnik u šake pa na internet.

‘Atabosnik se rodi’. ‘Vaistinu se rodi‘. Porka Madonna, hudiča.
photo : ilustracija sa twitt profila ‘pas mater’