UTICA NY : dobrodošli na ašik kaldrmu – 22. Krajiški Teferič, augusta 2019. godine

 

***
Nacijo grada Utica NY, na noge lagane, stiže nam 22. Krajiški Teferič. ‘Praznik tradicije, običaja, krajiške kulture, sporta i razonode’. Nema brukanja, ima da se zna ko su i šta su Krajišnici, kad se već nismo do sada upoznali.

Zbilja, narode, ha’jmo se uozbiljiti, ha’jmo već jednom p(r)ogledati u ogledalo, da vidimo šta vidimo. Ovaj ‘najveći festival Krajišnika’ u Americi, ‘istorjski događaj’, kako mu organizatori i novinari ‘tepaju’ već dva-tri vijeka održava se svake godine u drugom gradu Amerike, uz već skoro poznata pravila. Gradovi domaćini se ‘rotiraju’ po ustaljenom redu i redosljedu kao članovi BH Predsjeništva.

Počelo je u gradu Chicago IL davne, ko zna koje godine, 1998. valjda, onda je Teferič ‘odselio’ u Waterloo, IA, pa je onda domaćin bio St. Louis MO, pa Utica NY i onda Detroit MI i konačno Fort Wayne IN. I tako ukrug sve ove godine i decenije, evo ga, da prostite, 22. Krajiški Teferič je opet u gradu Utica NY augusta ove godine, i kao što reče ‘Pejgamber’ Nado Šabić, vječiti organizator ove veselice u ovoj ‘Dolini Indijanaca’ (Mohawk Valley) ispred nogometnog kluba ‘Krajišnik’ a u svoje ime i ime svojih ahbaba : Teferič će trajati sve dok je nas”,  što znači vječno, jer mi smo svi Nado a Nado Šabić je vječan.

Fino je družiti se, fino je dočekati goste, sad se to kaže ispravno ‘muzafire’, ali jebiga, mora se reći istina, nema nam druge nego ispred ogledala.
***
Ogledalce baš i nije kao u bajkama i kaže da su ova okupljanja i žurke zapravo i jedino u svrhu interesa određenih grupa i grupacija, klubova i biznisa i da su se u cjelosti udaljila od prvobitne ideje osnivača.
Ako će mo pravo i ljudski, a nije red lagati i to baš sada uz Ramazan, čak u samom staru smo daleko od naše ‘tradicije‘ i ‘naše istorije’, a što smo zorno dokazali i svaki put dokazujemo, uz svaki od održanih Teferiča.

Čak, nismo još sigurni, svađali smo se oko toga, ko je ‘osnivač’ ili ‘utemeljitelj’ ove manifestacije, da li je to Izet Dizdarević samozvani ‘Aga od Čikaga’ poznati kamiondžija (Bijela Lađa) i putopisac i njegovo fantomsko udruženje ‘Stari Grad’ ili je to Amir Dizdarević nekadašnji vlasnik radia Chicago IL kodnog imena ‘San’.

Pa onda, gložili smo se godinama do koske oko toga je li ili nije Teferič ‘profitni’ ili je možda ‘neprofitni’, a uvijek je i svakako samo i isključivo profitni za vođu organizatora i njegove prijatelje biznismene, frcale su tužbe i radili Sudovi, nadavali smo se para advokatima a znali smo mi to i ovako : u istom gradu (Chicago, IL) i u istom danu-dva ponosna Krajiška Teferiča. Pa se raja jebucka i piči sa jednog kraja Grada na drugi ili pljucka po internetu prozivajući jedni druge. Ili, čak, u ovoj našoj ‘istoriji’ imali smo i jednu sudsku odrednicu za našu žurku, kao u gradu Fort Wayne, kada se Teferič morao održati pod imenom ‘Krajiški Festival’ jer je ‘druga strana’ Krajišnika ‘registrirala kod Suda’ zvanični naziv Teferiča. Bog te malov’o, teferič je postao u jednom danu jedne godine zaštićeno ime, kao rijetka zvijerka ili vrsta, ili kao Coca Cola, brand.
O, da, i pored svih tih nenadjebivih krajiških ‘tradicija i vrijednosti’, teferiči su se ‘rotirali’, na nekakvim okruglim ili ćoškastim stolovima teferiča uz svađe i ‘prepucavanja’ naš tipični krajiški folklor, uz buku ‘estradnih zvijezda’ a u stvari lokalnih pjevača koji žive za mikrofon od teferiča do teferiča i uvijek se i unaprijed znalo ko je slijedeći ‘organizator’. Aplikacije su se pisale ispod vrelih šatora gdje smo uz samo nama svojstvene prepirke i podbacivanja ‘birali’ slijedeći grad domaćin koji se znao unaprijed i ‘organizatora’ koji se kao u politici uvijek pojavljivao skoro u istim facama. Ili je Šolaja u St. Louisu ili je Nado Šabić u gradu Utica NY. Ili je Fiko Kudić u Waterloo….
***
Kada su domicilne vlasti u Velikoj Kladuši spoznale značaj i snagu ovog druženja u dijaspori, onda su i one počele sa Teferičima, malo su kasnile pa zato kod njih, tj. kod nas u zavičaju, ove godine neće biti 22-gi nego možda, šta znam 17-ti , ali nema problema, mrzi me tražiti koji, pa je Krajiški Teferič ‘osvanuo’ u rodnoj čaršiji u junu mjesecu, iako je ‘po pravilima utemeljenja’ morao se održati u zadnjoj sedmici mjeseca augusta i nikako drugačije.

E, baš kod ovoga, da podsjetim Krajišnike, zašto je Teferič postao veselica, žurka ili ti ‘ašik kaldrma’ za biznise i dokonu raju, umjesto da bude naš podsjetnik na našu sudbinu, datum Teferiča je promijenjen i sa tim je uništena i njegova glavna ideja osnivanja. Koja je bila glavni moto i vodilja ovakve manifestacije.

Zadnja sedmica augusta mjeseca je sjećanje na egzodus Krajišnika, memorija za izbjeglištvo kada je na desetine hiljada Krajišnika akcijama bh vlasti i V Korpusa protjerano (oslobođeno) iz svojih domova i od domicilnog stanovništva postalo dijaspora. I to kakva dijaspora.

Admilu Mulaliću je bio važniji finansijski izvještaj od egzodusa, i od tog datuma, teferič je bilo moguće održati bilo kada, na prošlom Teferiču u Velikoj Kladuši vidjeli smo da ni sadašnja vlast nije daleko od Mulalićeve vizije. Ali je kao i kod Mulalića Opština glavni sponzor, jer i tako raja voli dokolicu i žurkanje i zato ne treba žaliti para. Eto, saznali smo konačno prošle godine i dobro čuvanu tajnu da je glavna zvijezda Teferiča bio niko drugi do li Fikret Abdić i pokojni Šaban Šaulić, koji je za 12.000 evrića ili markica, nije bitno, ‘priznao’ da je svoju himnu ‘Ne ruši se gnijezdo lako’ posvetio specijalno Fikretu i Fazili.

Zato je i zasluženo isplaćen iz opštinske kase, više nego što dobiju sva druga sportska ili privredna udruženja Vel. Kladuše, ne računajući neprevaziđenu udrugu ‘Nezaposleni dioničari Agrokomerca’.
Dakle, uz ovu izmjenu datuma održavanja teferiča i uz sve naše krajiške bolesti od kojih ne možemo ozdraviti iako smo pelcovani ovdje u dijaspori, Teferiči su izgubili svaki smisao, osim glavnog.

A to je, kako zaraditi lovu.

***
Recept je jednostavan, sa ‘fejsom’ je još lakše. Apliciraš i dogovoriš ‘organizaciju’, pojaviš se na ‘okruglom stolu’, dovedeš svoju ekipu, napiješ se i dobro najedeš i eto te, ti si ‘domaćin’ ‘najvećeg okupljanja Krajišnika u Americi’.

Onda udariš u žurke i sakupljanja love od domaćih biznisa, nabaviš čak i voditelja, otvoriš web stranicu, ‘fejs’ stranicu i ‘udariš’ sa slikama iz zavičaja. Obavezno ‘Stari Grad’, kulu kod Velike Kladuše uturiš uz američku zastavu, iako tamo gore na Kuli nema Krajišnika, gore nije još navratio ni kladuški načelnik Fikret Abdić ali ti znaš, kao ‘organizator’ i veliki autonomaš’ da to pali i žari emocije, uradiš posebno plaćen logo sa uvezanim zastavama kluba i Amerike, isprintaš majice i sa načelnikom svoga grada dogovoriš park, parkova ima da biraš, par plastičnih kućica za olakšanje u prirodi, naručiš kipiće i oskare za pobjednike i fudbalere i ti si glavna faca. Istorija.

Kad se raja sakupi i dođe, opelješiš je, malo folklorom malo glavnom zabavom, nekad donacijama za ranjenike i borce Autonomije, malo parking ulaznicama, i sve kad sabereš i oduzmeš, pofino si profitirao. Isplatilo se dijeliti pohovane kokošje batake jer si ih dobio za džabe, a ako si ih platio, tim još bolje i slađe, a onda n a kraju da bi bio ‘transparentan’ objaviš koliko si ‘nakupio’ a koliko ‘potrošio’ i tvoj saldo je ‘O’.

Ako je veći od nule, objaviš da će se pare utrošiti na osnovano udruženje i ‘našu djecu’, ugasiš web stranicu i ‘fejsbučenje’ i više niko neće ni pisnuti ‘a gdje je lova’.
Vrijeme je da skratim.

***
Teferiči su prvih nekoliko godina zaista i imali smisla, ovo što se sada naziva Teferičima je ‘ašik kaldrma’ za organizatora i biznismene. Kaldrma za raju  i ašik sa biznismenima ‘domoljubima’ i ‘patriotama’.

Za druge ‘organizatore’ ne znam sve detalje ali domaćina, grad Utica NY poznajem odlično. Predprošli Teferič’ je ‘donio’ 17,000 dolara zarade prema ‘transparentnoj’ web stranici ondašnjeg Teferiča a kad je Nado Šabić vječiti predsjednik fudbalskog kluba Utica NY ‘Krajišnik SC’ sve ‘podmirio’, uključujući i obrijanog vehabiju utičkog Nedima Mujića i njegove kompjuterske fore i fazone kao ‘admina’ web stranice Teferiča, ostalo je na računu ‘O’ dolara.

Ako je ‘organizator’ fudbalski klub SC ‘Krajišnik’ a jeste, onda bi bilo najnormalnije da na računu kluba ostane nešto crkavice za momke koji tu igraju. Da se ‘ne dramči’ stalno ‘za našu djecu’ . Međutim, ti isti momci u kopačkama su u pauzi teferičenja morali na štand ‘Ružnić’ familije, kao ‘glavnog sponzora’ u parku i platiti njegove bureke i ćevape. Ili kod Miće u ‘Europa Food’, ili bilo gdje dalje. Jebiga, nema logike ali ima računice, jebeš logiku kao nauku.

Ama ništa, Šabić baš obožava nule na računu svoga kluba gdje se već ukiselio od funkcije i od nula. Dok vazda jezdi na krilatici ‘sve za našu djecu’, koja se izlizala kao i on sam.

Čak, kad povede svoje igrače na slijedeći Teferič, ili na kakav domaći džamijski turnir što mu je omiljena poslastica kao uzornom džematliji, moraju se dobro finansijski obući, inače nema ništa osim ‘patriotizma i domoljublja’. Ili kad ih povede na ‘Turnir šehida’ u Canadu, opet isto, osim što Nado uplati akontaciju za učešće, da se plati nešto onima koji su protjerali ove što igraju i brane boje Krajišnika.
***
Dakle, bujrum na Teferič, ali ogledalo kaže da je finansijska ‘caka’ ovdje ispred patriotizma i našeg egzodusa, zbog čega su teferiči i odpočeli, samo što mi to volimo posmatrati drugačije.

Uostalom, koliko smo mi ‘žestoki složni Krajišnici’, ‘nepokoreni narod’, svjedoči i javna činjenica da ne možemo biti ni u jednom džematu već mora imati ‘svako svoj’ a Bog je valjda jedan, čak više i bolje, imamo i dva kluba sa istim imenom i prezimenom, dva ‘Krajišnika’, od kojih je jedan SC a drugi FK. Pa ‘na’, izvoli, zabavljaj se.
Raja će se družiti, mora negdje spavati, mora jesti i pišati, zato neće faliti ni sponzora. Ljeto je, treba popuniti praznine u rasporedu utičkih kafančuga i birtija zvanih biznisa a u učmaloj američkoj atmosferi dijasporskih gradova opštinski načelnici jedva čekaju kakav party da se uslikaju. Pa makar bio Teferič ili Bajram, daj šta imaš dati. A ima se.
Na stranicama posvećenim Teferičima će te nacijo, samo moći vidjeti sliku ‘Starog grada’, hotele i parkove, nema tamo ništa od naše sudbine, ona je odveć poznata.
Ona je u rukama ‘organizatora‘ i ‘fejs’ raje koja u tome vidi svu svoju vrijednost, i njoj se moramo podrediti i htjeli ili ne moramo je respektovati.
U protivnom, ‘ispašće’ da se ‘blati’ ‘svoj narod’, ispašće da svako onaj ko tako ne ‘udara’ i ‘ne piša u istu’, ne voli zavičaj, nije nikakav ‘autonomaš’, ili je najblaže rečeno ‘pijanica’, ‘prolup’o’ ili ‘puk’o ko bostan’.

Zato gledajte slike sa ‘proslave’ i uživajte. ‘Naša mladost’ uživa, kafedžije trljaju ruke, bureci i ćevapi se već kisele i pripremaju, ‘fataju’ se janjci po dvorištima Amiša u okolici našeg gradića Utica NY čaršije a jufke razvlače. Talasa kolce, jagnjetina, piva u potocima, folklori nikli za jedan dan naplaćuju ‘samo’ 20 dolara po ulaznici a ‘organizator’ happy jer je pokazao majstorstvo bez granica. Za mikrofone se otimaju ‘estradni umjetnici’ (ko im samo dade tako naepravilnu i nakaradnu titulu kad se tačno zna kako se postaje estradnim umjetnikom?) kojima će ‘organizator’ odriješiti kesu jer bez njih se ne može, čuće se i poneka domoljubna, biće ‘autonomaša’ ko pljeve, nekakvi jebivjetri (uz časne izuzetke) će dovesti ‘svoje’ ekipe na ‘turnir’ koje su obavezno pijane od daleka puta i od pive i rakije, sa isprintanim majicama svoje firmice i šicati celularnim kako bi popunili svoje ‘fejs’ stranice i postali važni i vidljivi bar jednom u godini dana, ili izkomentarisali ‘care, bili ste najbolji’ , ‘drug ja sam potrošio više od ulaznice, a ti’?), možda se čak i posvađamo ko će Teferič ‘otvoriti’.
Bog te malov’o, šta se tu ima otvarati i zatvarati, kad se tek vidi uz i poslije žurke ko smo, šta smo i dokle smo. Zaglibili.

***
Dakle, da sad razdužim, dosta sam skraćivao.
Dobrodošli na Utički Teferič ‘najbolji do sada’ ne pitajući koja je svrha ovog i ovakvog druženja.
Samo pogledajte ‘transparentni izvještaj’ poslije derneka i saldo na računu ‘organizatora’ i tek vam onda neće ništa biti jasno.
Međutim, Teferiči su ‘vječni’, dok je nas biće i Teferiča.
Svi smo mi Teferič. ‘Je suis Theferich’. ‘Je suis Nado’.
photo : SC ‘Krajišnik’ Utica NY, logo, Nado Šabić vječiti predsjednik kluba, photo posuđen sa web stranice kluba