Postali 100% Bošnjaci a moramo za hadžž imati potvrdu da smo Muslimani

 

Septembra 27-og 1993. godine dok je Fikret Abdić u Velikoj Kladuši proglašavao svoju i našu Autonomnu oblast ‘Zapadna Bosna’, u podrumu hotela Holiday Inn održan je, kao što to i grane na pticama znaju – Prvi, skoro zadnji i poslednji Bošnjački Sabor. Poslije Prvog održan je još Drugi i nakon toga nema više saborovanja.

Ovaj skup gdje su pozvani ‘delegati’ iz opkoljenog Sarajeva te ostali iz drugih enklava i gradova, njih malo više od 300 koje je UNPROFOR prevozio helikopterima i transportnim vozilima organizirala je SDA, dakle zvanična bh vlast sa Alijom Izetbegovićem na čelu uz, neizostavnu Islamsku Zajednicu BiH, također zvaničnu paralelnu vlast u BiH, sa samo jednom tačkom dnevnog reda.

Da poprave ono što je Alija ‘zabrljao’ (imao je on tako običaj da uvijek kaže jedno na sabahu a drugo oko akšama) u Ženevi oko ‘povlačenja’ njegovog potpisa na Ženevski mirovni Sporazum.

Međutim, pored Alijinog potpisa, nakon dva dana i dvije noći ‘zasjedanja’, Bosna je dobila novu naciju, postali smo Bošnjaci. U ime četiri miliona stanovnika BiH odluku o promjeni nacionalnosti donijelo je njih par stotina, bez prethodne javne rasprave ili referenduma, bez ičega, ali sa samo jednom željomu srcu : da kad imamo skoro sve, imamo i svoju naciju.

I, kao što je rekao jedan novinar poslije tog skupa ‘zaspali smo kao muslimani a probudili se kao Bošnjaci’, i ovaj zaključak je ušao kasnije i u Ustav BiH i u Dayton i sve ostalo je naša slatka istorija.
Volio ili ne volio, ima da se zoveš Bošnjakom. Sabor je to definisao ovako, da ne bi bilo zabune u gramatici i padežima.
‘Vraćaju se muslimanima stari etnički nazivi – Bošnjak (za muškog pripadnika u jednini), Bošnjakinja (za ženskog pripadnika u jednini), Bošnjaci (za muške pripadnika naroda u množini i generalan naziv) i Bošnjakinje (za ženskog pripadnika naroda u množini).’
I sve do popisa 2013. niko u BiH iz reda Bošnjaka ni u ‘jednini ni u množini’ nije smio ni zucnuti da bi se možda želio nazivati drugačije, ako je bio baš uporan morao bi to pravo ostvariti putem Suda, na izbore zna se – samo Bošnjak Bosnu spašava, niko drugi ne može biti u Presjedništvu, kod ‘sklapanja vlasti’ u bobu se zna ko je (t) ko a pri popisu završenom 2013. koji je ‘koštao’ preko 20 miliona a još se ne zna zvanično je li baš završen i da li je na snazi onaj iz 1991. ili ovaj najnoviji, ‘krilatica’ Islamske zajednice ‘moja vjera je islam, ja sam Bošnjak a moj jezik je Bosanski’, polučila je nevjerovatne rezultate. ‘Haman ha 100% smo vjernici, haman ha smo isto tako Bošnjaci a bosanski svi pričamo kao da smo u Bosni rođeni.

Dakle, Prvi Bošnjački Sabor je naša istorija kada smo Titinim propisima rekli odrečno ‘NE’ jer kao što ne znamo, Tito je nas Bošnjake nazivao ‘namjerno’ Muslimanima (sa malim ili velikim ‘M’, sve zavisi kako mu se svidjelo), trpajući nas u vjersku skupinu što smo mi zapravo po rođenju, odbijajući da nam u tom ‘mraku jednoumlja’ prizna pravo na naciju, na našu bošnjačku tradiciju.

Uz prošle izbore, od oktobra 2018, u želji da se uzme što više glasova, i uvažavajući stalne svađe i rasprave (ispostavilo se za ovih zadnjih dvadeset i kusur godina da baš i nisu svi 100% oduševljeni sa ovom uvredljivom tursko-arapskom inačicom za Bosance), Bakir Izetebgović i ‘Hižaslav Cerić efendija, akademik i emeritus, i lopov i kriminalac, iskopali su najednom mudrost Oca Nacije Alije koji se zalagao da svi budemo Bošnjaci, po kojoj bi svi ‘mi trebali biti malo više Bosanci’. Od tada, pa sve evo do sada zagrade i crtice su neradvojni naš vokabular, iza Bošnjaci i crtice obavezno se dodaje i ono Bosanci, da se ‘vlasi ne dosjete’.

No, kasno  je, poslije saborovanja i popisa nema kajanja, ili što bi rekli kao u sex aferi o Jeleni Karleuši, poslije J. nema K, Bošnjaci smo bili i Bošnjaci ostajemo.

Međutim, da li je baš tako, i je li onaj ‘diktator’ Broz što je bio na vlasti malo manje od Bakira Izetbegovića ili Čovića baš sve to sa nama odradio namjerno i onako pokvareno odredivši da je naša nacionalnost muslimanska, ustavnim zakonom 1972 a kasnije i Ustavom 1974 godine? Ili je bio dalekovid, vidio čak do ‘Čuvara Harema’ i dalje?
Nacijo, nešto ne štima, red je da vam pojasnim.

Evo, uskoro će Maj pa onda Ramazan, a poslije kolektivnih i javnih nažderavanja i svega ostalog uz to, u roku odprilike od tri mjeseca ide se na hadžž (sa dva ‘ž’ molim fino, tako nalaže bosanski), u obavljanje našeg petog stuba vjere iliti na bosanskom : naš peti farz, kao dobrovoljnu obavezu.

Između ostalog, mislim pored najskuplje karte u regionu, pored toga što ni sada ne znamo kada se polijeće a kad dolijeće, ko je prijevoznik, koliko je tačno cijena i gdje će hadžžije odsjesti, Islamska Zajednica rukovodi sa svim ovim tehničkim stvarima i zahtjevima sa Kjabe (Cabe) i ona obezbjeuje i vize i sve ostalo, niko drugi ne smije to odrađivati već bivši i sadašnji mudžahedin Direktor Ureda za hadžž, izvjesni Muderris, a glavom i bradom Nezim Halilović, glavni u džamiji Kralj Fahd. I glavni u Uredu za hadžž.

Jedan od uslova za odlazak ‘Čuvaru Harema’ je da sa sobom poneseš pored svih plaćenih dažbina i halal master cards ili vissa cards, ali i ovo, pazi sad : moraš pribaviti i potvrdu da si musliman.
Ako hoćeš ući tamo u Mekku (opet na bosanskom ide sa dva ‘k’), jer kao što znamo, tamo niko drugi ne može ući, mora imati potvrdu Ureda za hadžž da je Musliman. A Muderris najbolje zna.
Ovu potvrdu izdaje opet on, i to je o.k., mislim ta papirologija, ali ‘barćo’ Bošnjaci, šta je sad ovo, zar nije dovoljno da imam žive dokaze da sam Bošnjak, da sam uplatio silnu lovu i da li moram ponovo da se vraćam na na ono staro doba ‘mraka i komunizma’ i da plaćam još i potvrdu da sam Musliman?

A Prvi i Drugi i zadnji Bošnjački sabor, a popis, a izbori, a zakoni i ustavi, šta sad? Kako neko može sada da me ‘prekrštava’ i da mi izdaje potvrdu da sam musliman, mislim ja to jesam ali Bošnjak sam stoposto i više, ej?

Može, mora se, tako braća Arapi uslovljavaju a mi smo hadžijska nacija i Arapi su naša braća koja nas pomažu svaki dan i svaku noć, svake godine tamo nas je na hiljade, računajući i Lagumdžiju komunjaru, uskoro će mo se svi pozdravljati sa ‘eselam alejkum hadžžija’, ‘merhaba hadžžja’ i ova potvrda se izdaje u setu dokumenata potrebnih za vizu i njihovi zakoni su naši zakoni. Mislim, mi smo i dalje Bošnjaci, kod nas može i ovako i onako, ali šta fali, mi smo i muslimani, je li tako? Onaj ko hoće obaviti ovu svetu dužnost ne bi trebao biti sitničav i osjetljiv, već saburli i strpljiv, i poslušan.
Svašta. U redu, ali opet, iz glave mi ne izlazi da smo ‘džaba krečili’.
Jer, evo, opet se Tita pita. A Muderris mudžahedin ga prati.
StvaHrno, nHije niHmalo laHko bHiti BoHšnjak.
photo : Nezim Halilović Muderris (ratni nadimak), mudžahedin i direktor Ureda za hadžž Islamske Zajednice BiH, arhiv Cross