Filmska priča o Đemili Gabriel i bh diplomatiji

 

Životni put nekadašnje Džemile Talić (51 godina) iz Bos.Dubice a sada već ražalovane počasne bh konzulice u Australiji (Novi Južni Wels) Đemile Gabriel, tipična je filmska uspješna bošnjačka priča, sa malo manje filmskim završetkom. Nešto poput još jedne ‘najuspješnije Bosanke’  Diane Jenkins, ili, ako vam je lakše Sanele Ćatić, jedne od najbogatijih žena u business mašineriji, lobistici za BiH i umalo ambasadorici.
Obje su svoje ‘titule’ zaradile i odradile ‘preko guzova’ i uz pomoć one najuspješnije ‘ženske stvari’, i naravno, uz aminovanje mladomuslimanske vlastele SDA i njihovog ‘drugog oka u glavi’ Reisa i Islamske Zajednice.

Sa manjom razlikom, ako se to uopšte može razlikovati, što je Sanelu proslavio i u bh vlast uveo Haris Silajdžić dok je Đemilu ‘lansirao’ niko drugi nego li Bakir Izetbegović. I sa naznakom da je za zvaničnu bh vlast Sanela iz Žepe kod Srebrenice još ‘u igri’, dok se od Đemile SDA a onda po inerciji i ostali u lancu vlasti kobajagi ‘ograđuju’.

Vijest od prije dva dana da je na prijedlog Šefika Džaferovića BH Predsjedništvo oduzelo ‘titulu’ počasne BH konzulice za Australiju Đemili Gabriel, odjeknula je kao bomba bez upaljača. Ništa novo i ništa iznenađujuće za bošnjačku vlast. Za razliku od ‘bombe’ od  januara 2017. godine kada je na zahtjev istog Predsjedništva postavljena za počasnu konzulicu u dalekoj Australiji.

Jer, od 2017. godine Đemilu smo odgledali i uzduž i poprijeko, nema televizije koja od nje nije napravila patriotu i domoljuba, pratili smo njene ‘mudrosti’ i proserancije u novinama i na internetu, počev od Hadžifejzovića Sandžaklije iz Sjenice, Srbija, i njegovog ‘Face’ štimunga i borbe za BiH, saznali smo i kad joj je kuća u Neumu kamenovana prije godinu dana, znali smo kad je pala i slomila nogu kako su je ‘za tri minuta zahvaljujući Sebiji Izetbegović operisali’, pratili smo njen oporavak, pa njene najave kako će od Neuma ‘napraviti Monte Carlo za godinu dana’, kako se neće baviti politikom jer ‘ne pripada nijednoj političkoj stranci’, kako je ‘uspješna žena kojoj je samo nebo granica’ a njen muž ‘jedan od stotinu svjetskih uspješnih biznismana’ koji će ulagati u BiH samo čeka da ‘administracija omekša’, svašta je bilo.

Filmska Hollywood-ska story, samo što ti suze ne frce.

A, onda kao iz vedra neba, ‘Bakirov Mali’ Šefik Džaferović oduzima joj titulu konzulice i bez ikakvog pojašnjenja ostavlja nas da crknemo naslućujući i pogađajući o čemu se radi i zašto.

Zašto tako ‘najuspješniju ženu’ odbaciti bez vidnog pojašnjenja kad smo se toliko toga naslušali o Đemili, i oduzeti joj pravo da volonterski predstavlja BiH, i da li je to baš volonterski?

Priča o Đemili je tipična bošnjačka šarena laža ili aferim na čistom bosanskom, ali je ujedno i poučna. Dokazuje nam kako se od obične žene izbjeglice može ‘napraviti’ uspješna i sposobna Bošnjakinja, samo ako se hoće. I kako se postaje ambasadorom ili konzulom. A hoće se, eto dokaza.

Najveće zasluge Đemile za konzulicu u Australiji se mogu odgledati u sprezi SDA vlasti sa vjerom i bismillah biznisom. Đemila se prvo pokazala u ‘organizovanju iftara’ po džematima Australije i Welsa, odakle je i sijevnula inicijalna kapisla za njen uspon, druga je bila poslovanje njenog muža, što se za SDA i Islamsku Zajednicu veže za ‘strane investicije’, odnosno za lovu koja o svemu odlučuje, o patriotizmu posebno.

Tako je Đemila ‘iz čista mira’ postala planetarno popularna jer je u bh ambasadi i Australiji jedan od savjetnika Alije Izetbegovića, ostalo je sve naša diplomatska istorija.

Đemila je upala u ‘naš’ prostor sa par donacija dječjim domovima hvaleći Bosnu i Halida Bešlića i pričajući bajke o svojim uspjesima i svom ‘školanju’, prikrivajući i sebe i svoju prošlost, uvodeći i sebe i muža u lični privatni biznis, ‘u strane investicije’.
Tako je Đemila za dvije tri godinice u sred Sarajeva dobila poslovni prostor i otvorila salon ljepote, dok je njen muž od svih najavljivanih ‘investicija’ postao direktor novoosnovane aviokompanije ‘FlyBosnia’ sa dva rentana aviona sa ‘planom’ da se već aprila ove godine ‘nabave’ još dva’ a potom ‘još’. I da letimo.

Vlasnik i osvajač BH neba putem ove kompanije je niko drugi do arapski biznisman Al-Shiddi, prijatelj i poslovni partner Bakira Izetbegovića, vlasnik računa vanBosne u off shore bankama koji je osim nekadašnjeg hotela Bristol u Sarajevu pokupovao, više dobio, sve bolje i značajnije prostore i zgrade u Sarajevu i proslavio se gradeći šoping centre i vile za bogatune i tajkune na Poljinama gdje jednu takvu (ne)ima i Bakir Izetbegović. Direktor mu je Đemilin muž Chris Gabriel, a oboje, i Chris i Đemila, kad nisu u svojoj vili od osam spratova u Neumu koja je bila čak i ‘kamenovana’ (a nikad nismo saznali zašto je neko bacao kamenje na ovu veleljepnu kućicu na moru) su u Al-Shiddi-jevom apartmanu hotela ‘Swissotel’ u Sarajevu.
Da li je bh muž Džemile koja je postala Đemila otkrio mračne tajne ove konzulice uzrokovao odluku Predsjedništva i Džaferovića ili je po srijedi nešto drugo da se mladomuslimani odriču dojučerašnje bh konzulice, vrijeme će brzo pokazati a i internet gdje ničija nisu usta zatvorena vječno, no Đemila je ipak u ovoj priči uspjela ono što je naumila. Tako da su i vuci siti i bh raja na broju.
A priča njenog bh muža je u odnosu na sladunjavu priču Đemile pravi mali bh horor.

Ovaj bračni par Arnautović (muž Danijel i žena Džemila rođena Talić) se kao i mnoštvo izbjeglica odmaknuo od Bosne i završio u Njemačkoj davno, prije dvadesetak godina, odakle su pod moranjem izabrali Australiju umjesto povratka u Bosnu. Tek toliko da se zna o ‘ljubavi’ prema domovini. Ali, tek onda počinje zaplet. Džemila je čistila po kućama i tako je radeći kod jednog bogatog Židova (eh, kao da ima siromašnih) došla na ideju koju je i muž prihvatio. Fiktivno su se razveli u Prijedoru a onda je ovog starca od preko 90 godina /(John Gondom) Džemila oženila, čim je vidjela koliko bogatstva ima. Uz saglasnost sa bh mužem, naravno, i ‘samo onako’, fiktivno, kao što su se fiktivno i razveli.

Ubrzo Gondom umire a sedam dana pred smrt mijenja svoj testament i sve ostavlja Džemili, sinu koji je živio u Americi ništa. Prije toga, uspjela ga je nagovoriti i da se razvede  sa svojom regularnom bolesnom ženom a što je i učinio.

Od tada počinje ‘uspon’ sredovječne Džemile koja od ovog starca bogataša nasljeđuje svo njegovo bogatstvo, uključujući i skupi nakit i rolex satove sa kojima kao bh konzulica paradira ubjeđujući raju kako je, ako si uporan ‘samo ti granica nebo’. U sred Sidney-a Džemila je tako dobila stambenu poslovnu zgradu vrijednu najmanje 15 miliona dolara a poslije otvaranja testamenta i drugo bogatstvo uključujući i bankovne račune. Džemila je dakle već tada napravila dva teška krivična djela, računajući fiktivni razvod i fiktivni brak, no sve službe koje su ispitivale njenu prošlost nisu to ‘vidjele’, jebeš službe kad se ne pitaju, važno je ko te predlaže za bh diplomatiju, sve ostalo je čisti bh bućkuriš. Pogađate, radi se o našim a ne australijskim službama.

Tako je Džemila mogla sa tolikim parama i da ‘postigne uspjeh na Koledžu’ i da stekne ‘diplomu menadžmenta za finansije’ dok je to u stvari kako tvrdi njen muž iz Bosne ‘samo kurs od šest mjeseci’. Već viđeno u Bosni. I da slijedom toga, dijeli Bosancima lekcije iz posla i biznisa. I da gradi svoj biznis.
Poslije starca koji ju je učinio bogatom, a ne nikakav silni uspjeh i slične trice i ku*čine, Džemila ubrzo doteže guzu i grudi, popravlja zube i nalazi trećeg muža, sadašneg Gabriel-a ‘uspješnog svjetskog biznismana’ zainteresiranog za Bosnu.

Vila Arnautović u Neumu ubrzo postaje ‘Vila Gabriel’ a Džemila postaje Đemila, i kreće njen uspon na bh diplomatskom i biznis nebu.

Dvoje djece iz braka Arnautovića su se podijelila, kćerka uz oca a sin uz mamu, Đemila o porodici i njenoj važnosti vazi iz dana u dan kao da nije u krevet legla ‘fiktivno’ sa duplo starijim od sebe radi love i uspjeha a pored već postojećeg braka i djece iz braka, sve praši od brižnosti da ti oči zasuze. Dok u Australiji vodi sporove sa sinom svog starca Gondoma kojem otac zbog guzova nije ostavio ništa.

Neki kažu da je Šefik Džaferović oduzeo ovu titulu Đemili zbog ovih izjava njenog bh muža koje je ‘Avaz’ objavljivao u nastavcima, želeći poručiti javnosti kako ništa o ovome nisu znali ranije, inače je ne bi ni imenovali za konzula (Đemila kad nije u helikopteru ili kakvom prijemu je odbijala govoriti o ovom bh mužu osim o čovjeku ‘sklonom nasilju’, sve je dala svojim advokatima), no čini se da je uzrok sasvim drugačije prirode i da se krije u onoj Bakirovoj istorijskoj sintagmi u vezi Radončića ‘mi smo ga podigli, mi će mo ga i spustiti’.
Da pojasnimo. Još dok je špartala Bosnom kao konzulica u Australiji tražeći poslovne prostore i lovu, Đemila je tvrdila kako ‘nije ni u jednoj stranci’, da bi pred oktobarske izbore prošle godine osvanula na SDA listi za BH Parlament. Srećom, nije ‘prošla’ za Parlament. Dakle, lagala je, kao što priliči jednom diplomati, bh diplomati. Onda je, kakve li ironije, slomila nogu pa je hitno operisana na ‘Klinici Švarcwald’, na Klinici kojom gospodari Sebija Izetbegović. Nogu joj je operisao Sebijin ljubimac i Đemiln imenjak dr. Đemil Omerović, hvalila se kako je ‘lično Sebija iskupila tim za operaciju za tri minute’. Onda je sa nogom pošlo sve naopačke pa je Đemila početkom ove godine potražila pomoć od Sebije odbačenog hirurga ortopeda dr. Ismeta Gavrankapetanovića koji ju je ponovo operisao ‘ i spasio nogu od amputacije’.

Tu je, po našem skromnom  mišljenju glavna suština Đemilinog razriješenja.
‘Mi smo te podigli i mi će mo te spustiti’. Dakle, mi smo te postavili i mi će mo te razriješiti dužnosti konzula. Jer, si dala u medije lošu sliku o našem doktoru i našoj gazdarici. I otišla onom Gavrankapetanoviću kojeg je gazdarica kao kuče otjerala iz bolnice, ne može to tako.
I bi Đemila razriješena, njen lom noge je odlučio o daljnjoj njenoj sudbini.

Tako izgleda, ali ipak, Đemila ima razloga da bude vesela i happy. Ne samo zato što joj je spašena noga. Ona ionako je više vremena provodila u Bosni nego u Novom Južnom Wels-u gdje bi trebala konzulovati.

Jer, nacijo, ima biznis u Sarajevu, muž joj je direktor bh kompanije ‘FlyBosnia’ i ušaltao se sa AlShiddi-em, i Bog zna samo šta je sve još između njih i SDA dogovoreno, sve ostalo će pojesti mrak zaborava.
Šefik Džaferović nije dužan nikom davati pojašnjenje o svojoj odluci a Bošnjaci vole mitove i slatke priče.
Osim toga, niko neće pitati kakve su to bezbjednosne službe kad nisu mogle provjeriti čak ni novinske napise, jer mi znamo kako te službe u BiH rade i koga provjeravaju.

Ko zna, dolazi Ramazan, možda se Đemila opet aktivira, na redu su javne žderačine iftari za koje je ona specijalista. Ako joj Sebija oprosti sve je moguće, međutim ta nikom ne oprašta, ne bih bio u podmlađenoj i dotegnutoj koži konzulice Đemile, mada ima malo nade.

Naime, Al-Shiddi je važan Bakiru a i taj njemu, treba oprati ratne donacije a u politici je uvijek interes iznad emocija. Ko zna, možda uskoro na bh nebu zasija još koja ‘najuspješnija’ žena. Preko guzova.
Nikad se ne zna.
photo : Đemila Gabriel i muž Chris označeni krugovima na konvenciji SDA u gornjem redu. Dolje- Đemila kod Reisa Kavazovića lijevo, desno-ovako je izbjeglica Džemila izgledala na slici sa mužem Danielom Arnautovićem prije. Arhiv Cross.