Kako je načelnik Utica NY Palmieri odlučio ‘očistiti’ grad a počistio naše novčanike.
*** Prijevod zvaničnog uputstva Grada o odvozu i reciklaži smeća na Bosanskom zaslužuje posebnu pažnju : vreće su postali džakovi, naranDŽasti kontejner promijenio boju i oblik te postao ‘izdržljiva naranČasta KORPA’ a ‘kubični jard’ bosanska mjera za težinu i zapreminu.

 

Da nije žalosno i bolno, ovo proljetno ‘čisto’ ludilo u vezi sa smećem u našem gradu Utica NY, bilo bi više nego smiješno.

Kao što (ne) znamo, grad ne posjeduje korpe za otpatke, izuzev njih nekoliko u glavnoj (Genesee Street) ulici i smeće se baca svuda i odsvuda. Utički načelnik Robert Palmieri se više zanima za svoja promotivna slikanja po lokalnim novinama pokazujući da mu je stalo do čistoće Grada, sakupljajući pred kamerama plastične kese i poneku auto gumu, dok smeća svakom njegovom pojavom na ulici ima još više.

Zapravo, Utica NY je (na žalost) prljav grad, iako ne bi trebao niti morao to biti. Ima puno zelenila i parkova, naknade za komunalne usluge su skupe ali opštinskim vlastima i firmi koja gazduje gradskom čistoćom (Oneida-Herkimer Solid Waste Authority) je uvijek malo i zarada im je ispred čistoće na koju se pozivaju.

Smeće se ovdje u ovom gradu i dolini Mohawk Indijanaca (Mohawk Valley) kupi jednom sedmično i to tako da se otpad koji ne traži reciklažu MORA stavljati u plave vreće koje donose ogromni profit Opštini. Vlasti su se dosjetile kako da nas opljačkaju printanjem plavih vreća za koje je teže dobiti dozvolu za prodaju nego dozvolu za točenje alkohola. I one se moraju platiti kešom na većini prodajnih mjesta. I one pucaju čim ih malo ‘pričepiš’. Dabome, u njih ne može stati skoro ništa, i to treba reći.

A zašto plave, to samo znaju opštinske vlasti, međutim stavi smeće u drugu boju i neće ti ga odnijeti, dobićeš opomenu a ako ne postupiš po naredbi i kaznu.
Ostali otpad se mora stavljati u narandžaste kontejnere i može težiti do dozvoljene težine, u protivnom opet ti ga neće odnijeti.

Trava, lišće i ostalo najčešće proljetno smeće se jednostavno izbacuje na ulicu, uz ivičnjak, onda ‘komunalci’ to kupe mašinama ‘na guranje’, ovdje nema lopate i šmrka za vodu, nisam još za dvadeset godina vidio da se ovdje ulicu operu, osim kad se dočeka kiša. Niti sam vidio utičke komunalce sa lopatama ili metlom, a bez toga ulica nije čista.

U proljeće, posebno ljudi imaju šta izbaciti na ulicu, preko godine narod ko vjeverice svašta ‘navuče’ i ‘ušpara’, iako smeće narod baca po ulici svaki dan.
To nije nigdje ‘rodilo’ kao u Americi, kao u Utica NY. Iz auta, u prolazu, šetajući, nema korpi za otpatke a ljudi su poprilično u ovom gradu nekulturni i ‘nečisti’. Plastične kese, pakovanja pojedene hrane iz auta i komadi stiropora ili plastične rukavice ‘lete’ svakodnevno po cesti ili vam dođu u dvorište čim malo ‘pirne’ vjetar, česti su prizori kesa i papira po drveću da ti poprave ugođaj.
U proljeće ljudi još dodatno čiste podrume, garaže, obrezuju drveće i sve se to iznosi opet na ulicu, pored ivičnjaka, gdje možete vidjeti mjesecima stare kauče natopljene vodom i blatom koji se tako ‘kisele’ ispred tvojih prozora mjesecima, dok se ne raspadnu ili se vlasti smiluju da to odnesu. Njih smo prije dvije decenije obilazili a mnoge i unijeli u svoj dnevni boravak, ako su bili ‘suhi’ i čitavi. Metal ili aluminijumski otpad brižni sakupljači odnesu odmah čim to izbaciš, to se da prodati.

Opština svako malo vremena donosi neka nova pravila, što uglavno zbunjuje ovaj grad izbjeglica. Te može ovoliko te ne može nikako. Te ovo ide ovdje, ono ondje, sada kupimo dvije, onda jednu gumu ili kauč. To Bog ne može ‘pohvatati’. Tako je jedno vrijeme dozvoljeno travu odlagati na ulicu uz ivičnjak a onda odjednom, mora biti u kontejnerima. Dok saznaš za promjenu, ona se pretvorila u đubar ili je nestala u vodama šahta ili pod točkovima auta koja se parkiraju.

Iako pored plavih vreća koje su ‘uvedene u sistem’ samo za siromašne regije našeg grada (bogati dijelovi grada nemaju tu privilegiju), plaćamo još i komunalnu naknadu u iznosu od 170 dolara godišnje, zavisno od erije stanovanja, vlastima ni to nije dovoljno, pa kao narkomani ili pušači traže još više.

Prvog aprila ove godine povećali su i godišnju naknadu i digli cijene plavim vrećama.
‘Da nam grad bude čistiji’, kako svoj slogan načelnik Palmieri voli isticati.

Dobro, ako treba da nam grad bude i čistiji neka bude i skuplji, ali vraga. Načelnik nam je samo očistio novčanike, jer ovdje ima preko 60% onih koji niti su kad čistili ili izbacivali smeće po propisima, niti kad hoće. A kojima ni kazna ništa ne znači, ili ih kaznio ili ih nagradio. Kaznu neće platiti, odlazak u zatvor im je ako se to desi, isto kao nagrada.

No, uz veće naknade, došla su i veća ograničenja.
Sada možeš izbaciti smeće ali na ovaj način. I udarile vlasti u pojašnjenje. Na svim jezicima svijeta, (ovdje nema koje ‘fele’ od naroda nema) odprintana su uputstva, kako se i šta se smije izbaciti na ulicu. Uz ovo proljetno čišćenje.

Ali, iako su cijene usluge ‘otišle gore’, sada neće odnositi grane od drveća ako su duže od njihovih propisanih limita, ako nađu ijednu plastičnu kesu ili papir na ulici gdje si izbacio lišće i travu, neće ti odnijeti. To što plastične kese same od sebe ‘lete’ po cesti i posvuda, nikoga nije briga. To što sakupljači smeća neće da otresu plastični kontejner ni da mrdnu guzicom da ga isprazne, pa iz njega ispadne sve što si sedmično sakupljao, opet nikoga briga. Grad mora biti čist.

Ako hoćeš da ti odvezu ono što su do sada jeftinije odvozili, moraš nazvati i dodatno platiti sad kad su poskupili.
Znači, grad će nam bit još prljaviji, ako se to uopšte za Utica NY može reći. Jer, umjesto da postave kante za smeće i kontejnere, vlasti će se bavit naplatom neposlušnih domaćina. Aferim!

*** No, posebno je ovdje zanimljivo ovo u vezu uputstava na stranim jezicima kako sakupljati i odlagati smeće.

Na zvaničnoj web stranici ‘komunalaca’ i Opštine može se pronaći plakat i pojašnjenje na maternjem, našem jeziku, kako da to čudo od smeća smjestimo gdje treba. Namjerno ne kažem na bosanskom jer ovakav prijevod nije ‘ni nalik’ na bosanski, prava je sreća što Amerikanci ništa ne razumiju.

Vjerovatno je, neko od ‘naših’ dobro zaradio naplaćujući ovakav prijevod, i po preporuci, možda čak i od strane famozne ‘Bosanske Zajednice’ ili ti džamije (budući da je načelnik stalno prisutan u džamiji koja se tako u javnosti i predstavlja a posao se najlakše dobije u ime ‘Bosanske Zajednice’ uz pomoć načelnika), međutim prijevod je pokazao koliko smo ‘pismeni’ i koliko poznajemo svoj jezik. U kojeg se zaklinjemo za novine kod kuće ili u džematima gdje se školamo ‘od šesaest’ na arapskom a sve to zovemo ‘bosanskom školom’ umjesto pravim imenom-mejtefom.

Kao kad je prije mnogo godina jedan ‘zvanični’ prevodilac za bosanski pri otvaranju marketa ‘Hannaford’ prevodio njihovu brošuru da privuče Bosance pa naveo kako se radi o ‘uzbudljivoj prodavnci’ gdje ima svega i svačega, čak i ‘hrane za cuke’ i gdje je glavica kupusa golema a nije velika, tako je i ovdje prevodilac svojim prijevodom nasmijao do suza.
Zato jer se po njemu ne kaže ‘plava vreća za smeće’ već Bosanci tovare smeće u ‘plave džakove’ kao grah ili kukuruz, dok je narandžasti kontejner za reciklirani otpad koji je stvarno narandžaste boje postao ‘naranČasta KORPA’. I to još ‘izdržljiva’. Nema nigdje slova ‘dž’, kao ni kod narandže.
A onda, tu smo saznali da Bosanci odlažu smeće u džak i u ‘izdržljiv kontejner’ boje naranče, da se u kontejneru otpad može ‘rastresito izmiješati’, tamo je junk mail ili silna reklamna pošta prevedena kao ‘neželjena pošta’ dok je mašina za suđe postala ‘sudomašina’.

I plus, kaže prevodilac koji umire za bosanskim jezikom, kako se ‘sefovi i klaviri ne odlažu u smeće’, valjda htijući reći kako ovih stvari nema pored ceste.

Baš vickasto. Ovdje gdje velikom većinom žive Bosanci, ili kako oni sebi vole tepati Bošnjaci, kojima je džamija uvijek Đamija a ćevap samo i uvijek Čevap, uglavnom plutaju najlonske plastične kese i komadi stiropora, čisto sumnjam da iko ima za odbaciti sef ili klavir.
Ah, da, kad je u pitanju prijevod težine ‘korpe’ ili ‘džaka’, prevodilac to prevede ovako, da ga ‘ceo svet razume’ a posebo Bosanci. Ne više od ‘pedeset funti’ (za džak) dok za ‘korpu’ učas iskubicira težinu ovako : ‘kubični jard’.

Haj’ ti sad meni reci kako da to ‘vagnem’ i koja nam je mjera za težinu ili zapreminu.
Nema druge nego natovari do vrha, pa šta ‘bidne’.

photo : Utica NY, ovako se u ovom gradu odlaže smeće, april 2019, arhiv Cross Atlantic