Kad si too big to fail (previše velik da bi mogao pasti) i kad ‘spadaš’ u onih 1%

Utica NY – Kako nas pljačkaju velike američke kompanije : kongresman Brindisi kritikovao kompaniju ‘Spectrum’ koja obezbjeđuje New York internetom i tv signalom da krade svoje potrošače pa dobio izbore. Poslije se ušutio, korisnici interneta tv i telefona ostali ‘kratkih rukava’ a ‘Spectrum’ dobio povrata poreza (taxe) ravnih 9 milijardi dolara

 

Da li se iko sjeća naše vickaste američke zbilje iz perioda George W. Bush-a a potom njegovog nasljednika Barack Obama-e, famoznog ‘Economic stabilization Act’-a?
Ono, kad su nas medijski pripremili za neviđenu javnu pljačku sitorinje ‘bail out’ finansijskom pomoći, a potom nagradili velike korporacije i firme dajući im živu lovu iz državnog budžeta, prijeteći da će, ako se to ne odradi, Amerika propasti?
I dokazujući da velike korporacije i banke zapravo ‘drže’ Ameriku u smrtnom zagrljaju te ‘da ne smiju pasti’ jer su prevelike da bi ‘pale’ (too big to fail’)?

Sigurno ste već zaboravili, raja brzo zaboravlja, ali ostalo je zapisano da je ovo ‘čupanje’ i ‘spašavanje države’ otpočeo Bush junior a nastavio nobelovac Obama 2008 i 2009, kada je narodskih 700 milijardi dolara ‘žive’ love ubrizgano bankama, fabrikama automobila i ostalim velikim kompanijama, da bi se ‘spasila Amerika’ od bankrotstva.

Navodno, ovi primaoci naših para su se obavezali da će ‘sve i cent’ vratiti, međutim još se ništa nije obznanilo, dok smo prvih par godina vidjeli na što su se sve trošile ove silne milijarde. Od stotina miliona dolara na reklame, silna putovanja i sumnjive investicije, do isto toliko ‘bonusa’ (dodatne godišnje plate) za menadžere i sposobne direktore.
I bi Amerika spašena, ne bi stečaja. Ne znamo kad će i kako to sve biti vraćeno, na kraju svih benastih krajeva, više niko za to ni ne pita.
Vidjeli smo i gašenja industrijskih pogona automobila i otpuštanja radnika, i prljave poslove banaka koje su se spašavale našim sitorinjskim parama ali ništa se ne desi spektakularno.

I šta bi se moglo desiti, kome se žaliti?

Ovdje u Americi taxu (porez) moraš platiti kao umrijeti i para ima čak i za ove bogate, ove što spadaju u onih 1%, zbog čega je prava mala revolucija u USA ‘Occupy Wall Street’ ‘onih 99%’ otpočeta septembra 2011 godine ugušena prije nego je oživjela i satrta u korjenu.

Posebno smo sa taxom ‘poznati’ mi stanovnici države New York, kao najmnogoljudniji i najnaseljeniji, ovdje ‘deru’ ne šale se. Ovdje imaš školsku taxu, pa opštinsku, pa okružnu, pa više ne znaš šta je sve oporezovano. Ovdje čak i smeće mora ići u plave vreće, Opština izmislila dodatno zaduženje i lovu za prijateljsku kompaniju koja proizvodi plastične plave vreće, koje pucaju čim ih malo pritegneš, i koje se plaćaju skoro 2 dolara po komadu. a smeća ima ne znaš kud bi sa njim osim u plave vreće, koje su, gle čuda samo za siromašne erije, oni bogatiji mogu stavljati smeće u šta god hoće, ima da se odveze.
E, a zašto sam se prisjetio ‘bail out’ kompozicije i povrata taxe, baš sada?

Pa recimo, ovako, zbog ovogodišnjeg povrata poreza i još ponečega.

U jesen prošle godine u lokalnim izborima u državi New York, jedan od kandidata za Kongres iz reda Demokrata (kao kod nas u BiH, iz reda Bošnjaka, Srba, Hrvata) za District grada Utica NY – Anthony Brindisi takmičio se za stolicu u Kongresu protiv ‘Trumpove’ kandidatkinje Claudia Tenney i vratio nam u sjećanje i povrat taxe i ‘bail out’.

Oštro je napao našu lokalnu (i jedinu, na tome i počiva sva snaga američke kapitalističke ekonomije, na monopolu) kompaniju koja obezbjeđuje tv signal, internet i telefon za naše područje, kako je kompanija dobila zahvaljujući predsjedniku Trump-u povrata taxe u iznosu od 9 milijardi dolara, a ovamo, ništa ne radi. A skupa, preskupa, od računa mjesečnih boli glava. A nemaš koju drugu kompaniju da se odlučiš, imaš samo nju.
Radi, zapravo, tvrdio je ovaj advokat u utrci za Kongres, vara svoje potrošače. Ugrađuje im i naplaćuje slabije box provajdere (kutije) za signal, ne poboljšava brzinu interneta a naplaćuje ga kao da je ‘brzi’, usljed čega nam se slika ‘koči’ i usporava, gubimo WIFI, svašta nešto gubimo, zahtjevajući da se potrošači obeštete.

Riječ je o kompaniji ‘Spectrum’ koja se do 2017. zvala ‘Time Warner Cable’ a prije toga vrag će ga znati, kao ‘Comcast’, još prije ni sam ne znam kako, kad mijenja ime svako par godina. Da zametne trag.

I upalilo je. Brindisi je pobijedio Claudia Tenney, ali ništa, kao i sa ‘bail out’ produkcijom, ništa se nije desilo.

Preko 2000 žalbi potrošača (toliko je Brindisi tvrdio da posjeduje na spisku) se žalilo ali sve je ostalo ‘po starom’.

Ma nije sve, Kompanija je dobila i dodatnu satisfakciju, dodatnih 174 milioan dolara od ‘centralne’ Komisije koja kontroliše rad ovakvih korporacija, sa planom da se obeštete prevareni potrošači sa 100 milona a ostatak da pripadne kompaniji, da popravi svoje usluge, ili da ‘kifeli odavde’ kako je tražio Brindisi. Svaki od nas prevarenih je trebao dobiti od 75 do 150 dolara, a ima nas registrovanih za područje Utica NY oko 150.000, nije ništa objavljeno da li je i ko išta dobio.

Vjerovatno ništa, jer postoje i uslovi za molbu a oni su opet u rukam kompanije i bog zna šta ti sve treba da dokažeš da ti se televizor ‘kočio’ svakih deset minuta, ‘ujeo vuk magare’.

Ujeo ‘Spectrum’ svoje korisnike. Tačka. ‘Spectrum’ je za 15.000 dolara donacije Trump-u u njegovoj kampanji za predsjednika sve rješio odličnom matematikom. Kad odbije ovu donaciju od 9 milijardi, ostane mu ponešto, zar ne ­?

Brindisi je postao Kongreman, idemo dalje, para ima, taxa ‘fercera’. Više se ne spominje ‘Spectrum’ ni žalbe korisnika. Niti ‘Spectrum’ bojkotuje Brindisi-a kao prošle godine, ima ga na tv ihaha.
Vidjeli smo na ovogodišnjem povratu taxe (poreza) kako je to Trump i ne samo on, kad je dolar u pitanju tu nema razlike između Demokrata i Republikanaca – odradio.

Ako si siromah  imaš male djece, možda dobiješ nešto crkavice natrag, ako išta malo više ‘čopneš’ svojim radom, ima da vratiš državi. Tako su naštimani svi programi za povrat taxe (poreza), možeš obračunavaču taxe davati hiljade potvrda i nabrajati šta si kupio i šta potrošio, cifra za povrat postaje sve manja.
Tump je nastavio tamo gdje je stao Obama. I ide i dalje, poslije povrata taxe na redu je zdravstveno osiguranje, poslije će doći socijalna pomoć, pa studentski krediti, dakle siromašni su toliko slabi da moraju pasti. Da bi se spasili bogati.
Onda, kad smo prošle godine i početkom ove slušali slične priče kako će država bankrotirati ako se ne donese budžet, pa gledali ‘natezanje’ Demokrata i Republikanaca oko para za ogradu (zid) prema Mexic-u, što je Trump kao fol  obećao ozidati (a to bi koštalo nekih 8 do 9 milijardi dolara) a ovi kao fol nedaju, i opet ništa. Pao je ‘deal’ za jednu cifru zida (ograde) Demokrati su se složili, za ostatak kao fol neće, pa onda Trump prijeti sa ‘veto potpisom’ pa se onda opet sve umirilo, mora da su ‘našli zajednički jezik’, nema druge. Ko Bakir i Milorad u BiH.

Zapravo, znam da jesu.
Zato poručujem predsjediku, ‘zidaj Trumpe, šta čekaš’. Ima se, more se.

Jer, kao što svi znamo, predsjednik Trump je kao i naš utički ‘Spectrum’ poznat po silnim svojim firmama koje mijenjaju imena i sjedišta svako malo vremena ili su u stečaju, pa još nikad nije bankrotirao.
Niti je ikome pokazao svoj povrat taxe (poreza) na što ga inače obavezuju američki zakoni.

A obećao je, ‘kad dođe vrijeme’. Možda, kad ozida zid spajanja sa Mexicom.
Gledajući u svoj povrat taxe ove godine, čini mi se da će od zida i biti nešto.