Utica NY – Bosnian islamic Association of Utica NY : jedno na sabahu, drugo oko akšama.
Sa načelnikom Palmieri
em na ćevapima kod Penge, svašta se može

 

Crkva konvertovana u džamiju ili, ako vam je lakše ‘Sakibova džamija’ (po predsjedniku odbora džemata Duračak Sakibu) na Court Street grada Utica NY, tipičan je model poslovanja i rada bh politike i religije.
Po onom Alijinom : ‘jedno mislim na sabahu a drugo oko akšama’. Da prevedem na maternji, ‘da me ceo svet razume’ : ono što kažem ujutru, ne važi uveče.
Po istoj matrici su i ušli u crkvu, ‘proklanjali je’, ma štagod to značilo, opremili i tako djeluju već ihaha.
Uvezani uz Islamsku Zajednicu BiH, u zvaničnu vlast, uz bh ambasade a posebno uz opštinske lokalne vlasti grada Utica NY.

Šta to zači i šta je to zapravo i kakav je to model rada i funkcionisanja?

Jednostavno, licemjerje i laž. I smutnja, kako se to kaže islamski.
Krst sa crkve poklonjene po načelniku Roafro-u su slatko bacali i iživljavali se nad njim, u javnosti su ispropagirali mirotvorstvo i bratstvo sa svim religijama da ti srce pukne. Cilj : alem kupljen specijalno iz Turske zablistao je na vrhu bivšeg dimnjaka crkve dok je klasična i obična molitva ozvaničila islamske aktivnosti na temeljima kršćana. To odobrava i Islamska zajednica BiH, širom dijaspore crkve se kupuju i nemilice ‘proklanjavaju’, iako ‘krst ostaje u samim temeljima. Sve se može, kad se hoće.
‘Bosnian Community’, organizaciju građana BiH u gradu Utica NY, ilegalno su održavali i sa njom nastupali zvanično ispred i u ime svih Bosanaca, iako se ne deklarišu tako jer su Bošnjaci. Od Nezira Jašarevića pa sve do sada, ‘Bosanska Zajednica’ ne postoji više od 15 godina (pitajte Nedima Mujića, Bošnjaka, matičara, agenta za nekretnine, menadžera, bankara, voditelja radia, obračunavača takse, suradnika vehabijskog glasila Bošnjaci.net, računovođe ‘Brimus’ Muhameda i njegove ‘construction firme’ gdje su pečati i ključevi Bosanske Zajednice, gdje je arhiva, da vidimo šta će vam kazati), ali kod načelnika i u novinama : svi smo mi ‘Bosnian Community’. Dakle, ortodoksna laž nedolična vjeri i vjerskoj organizaciji ali odlično funkcioniše tako da smo od nekog Tule, Pame ili na kraju Šefke Badnjevića, dogurali sa ‘Bosanskom Zajednicom do same džamije, gdje nam je i mjesto. I do jarbola ispred Opštine, a što nije dato nijednoj religiji osim našoj.

Pod maskom : sve za državu BiH i njene građane.
Kad apliciramo za kakav dokument, za grantove (joj što volimo gantove, džabu), onda smo Bosanci. Kad ulazimo na svoj facebook ili u džamiju, onda merhabamo i bošnjakujemo do nemilosti. Za peticiju da nam se u dokumentima prizna nacionalnost Bošnjak, upisuješ se prvom prilikom, jednog dana će se nakupiti potreban broj glasova za akciju.

Slijedeća laž-zastava. U crkvi-džamiji jasno i vidljivo je istaknuta ratna i zabranjena zastava, na jarbolu ispred crkve-džamije je ona zvanična. U autu, na zidu kuće ljiljani, kad načelnik preupita, eto evropskih zvijezdica i evropskih naših vrijednosti. ‘Da se vlasi ne dosjete’. I baš, oni se ne dosjete ničega, baš ih briga, imaju oni svoje druge i drugačije ciljeve, a na engleskom, baš ‘Bosnian Community’ zvuči kao Bosanska Zajednica.

Kad zatreba opštinska vlast, džamija je opet tu, i obratno, kad zatreba glasova, eto opštinskih rukovodilaca u džamiju. ‘U zajam se goveda ližu’ kaže stara poslovica, ali ovdje se uvijek ližu jedni te isti. Nije muslimanski ali ‘fercera’.

Odvedeš ih na ćevape, recimo kod Penge, kao načelnika Palmieri-a, i eto ti, već si uspio. Tako to odradi za džamiju Fahir Garić, mehaničar i penzioner, bizismen, bivši tjelohranitelj bivšeg načelnika Davida Roefaro-a, i onda u Opštinu ulaziš ‘naglavačke’. Nogom! Tako je hranio i Roefaro-a, kod Penge il’ ‘Kod Miće’, svejedno i rezultat : eto njegovog sina u Opštini. Oni što nose teke i popisuju glasače, uvijek su nagrađeni, zna to stari lisac Fahir, jedna od poznatih važnih faca iz sjenke.

Dobro, i to je O.K,, ali čemu poslije ćevapa ono ‘jesu ždere ovi Ameri, vidi ga šta je pojeo’.

A pred načelnikom : vidi što su dobri naši ćevapi. A onda, kad ti zatreba kuća, poslovni prostor ili šta drugo od Agencije za prodaju nekretnina, prijaviš se i ‘tvoja ponuda je najpovoljnija’. Zovi Fahira ili Ned-a, ako si zainteresiran, ili ako oni nisu za to, možda ti se posreći. Utica je naša Bosna.

Jeste, licemjerno je, ali jebiga, isplati se. Za nekoga.
Kad se opustimo onako ‘naški’, na ‘fejsu’, onda izbacimo kako su Židovi i Kršćani ‘teroristi i ubice’ a mi Muslimani mirotvordžije, sve uz citiranje Svetih Knjiga redom, ubilo se od mirotvorstva. I to baš na glasilu džamije, ‘gradske’ molim fino, kad vidiš da si se opustio previše, izbrišeš to kao da ničeg nije nikad ni bilo. A onda u ime nekakvog fantomskog  ‘međureligijskog vijeća’ zakažeš večeru i molbu za žrtve na Novom Zelandu  i pozoveš načelnika na večeru. Vidiš li kako ‘fercera’, ‘dok se vlasi ne dosjete’, a pitanje je hoće li i da li ih uopšte briga. Njih zanima nešto sasvim drugo.

Kad u život grada Utica NY uvodiš paralelni sistem školovanja i obrazovanja gdje djecu u mejtefu učiš arapskom pismu i vjeri, i o našim neprijateljima ‘din-dušmanima’ a to nazivaš ‘bosanskom školom’, vlastima to prikažeš ‘kao našu tradiciju’. Toliko voliš i poštuješ američku vlast a ne poštuješ njihove škole i obrazovanje, no zašto ne bi, kad vidiš da ‘pali’ ono ‘od sabaha do akšama’.

Kad se koji od naših džematlija odmetne pa počne otvoreno pripomagati džihad borce u Syriji ili Iraqu, pa još i tek onda, kad ih američke vlasti uhapse ili otkriju, odmah požuriš pa ‘osudiš’ takvu pojavu. Kao Reis iz BiH. ‘Osuđujemo svaki vid terorizma i nasilja, jer mi smo religija mira’. A nigdje nema onog : osuđujemo naše džematlije, pa navedeš imena. Ne ide tako, jel’ da­­­?
Šta je to onda nego laž i licemjerje, i opasna smutnja.
I kakva je razlika između ljiljana na majici kakvog Pazare, Rošića ili ‘zlatnog ljiljan iz St. Louis-a, uhapšenika za terorizam i pomoć terorizmu, i one u radnoj sobi džamije, da li se iko zapita?
I on su članovi ‘Bosanske Zajednice’ nema druge, kad smo svi BH Zajednica.

O, da, imamo odgovor. Takvu zastavu drži u Predsjedništvu BiH naš član, to je nama na silu otet amblem, dok su oni što su počinili takva djela zaslužili da ih se procesuira i kazni, mi nemamo ništa sa tim. Ili, kao bivša ambasadorica Turković, teroristu opravdaš sindromom rata, PTS sindromom, i Bogte veselio.

Iako imaš vehabija u svojoj džamiji i u odboru, ti onako muslimanski, ‘naški’ pošalješ pismo američkim vlastima, kako u njihovoj, susjednoj džamiji ima sumnjivih osoba. Još jedna dvoličnost koja pali.
Kad zatreba, spreman si da se potučeš u Božjoj Kući. Kao ono, iz crkve-džamije nekad : ‘Mehmedovići su četnici, pljačkaši, kriminalci’. Sve za vlast i pravdu. Poslije, ‘uvaženi član mejfetskog žirija u takmičenju ef. Ahmedin Mehmedović, ocjenjuje rad naše djece’. Cvrc Milojka. Ili, ‘odvojiću kruške od jabuka, pravimo autonomašku džamiju’, kaže turbo hadžija Bajro Smajić, i odleprša na džumu među ‘kruške’. Ili ‘jabuke’, ode pravo u nekadašnju svoju bazu, u crkvu. Smutnja, kažem vam, ali ‘fercera’.
Kad kažeš opštinskim vlastima ‘kandidat naše Bosanske zajednice za opštinsko vijeće’ je recimo, Hanka Grabovica, naravno da misliš na džamiju kao Bosansku Zajednicu, ne može drugačije. A kako će Hanka predstavljati Bosance u gradu Utica NY kad ih tu nema, ili čak i Amerikance, kad nije prošla ni u džamijskom Odboru, kad jedva govori bosanski, to nećeš reći, nije muslimanski. I nije ni važno, važno je da džemat u Opštini ima ‘svoje ljude’. I da glasovi idu za Demokrate. Da možeš tamo ući ‘nogom’. Sa Hankom, Nedžadom Smajićem, bilo s kim. Činjenica da nijedno od njih nema pojma o funkcionisanju Grada, o finansijama, o socijali, o porezima, o školstvu i da ne nabrajam dalje, nije bitna, važno je da zna popuniti aplikaciju za grant, za kakvu staru zgradu ili kuću, nazvati Agnciju, zaposliti.
I, da, naravno, da su svi oni članovi ‘Bosanske Zajednice’. Džemata.

Je li to laž ili istina? Zavisi kako se gleda i tumači. Kao i hadis, kako kome zatreba.

U džematu si velikodušan, daješ donacije, kod Opštine tražiš i dobiješ socijalu. Pošteno, ne može poštenije.

Kad razmatraš ‘izvještaj o radu’ onda upališ projektor i izbaciš kompjuterizovane tabele. ‘Ulaz’ i ‘izlaz’, sve se slaže, račune ne pravdaš, već opisno ‘potrebe džemata’, ‘grijanje’ ili ‘korespodencija’. Nikome ne polažeš račune o utrošku, zašto džamija potroši mjesečno i do 42,000 dolara samo za grijanje, sve je u korist Zajednice. I putovanja po džematima i u dijasporu, ‘ulaz’  mora biti jednak ‘izlazu’.

Uostalom, ‘kome mi to da polažemo račune’, rekao je ‘naš’ idol ‘Hižaslav Cerić. Donacije se ne pravdaju nikome, ni grantovi. a davalaca je bilo i biće dok je Boga i Svijeta. Ko će još pisati koliko je porcija ćevapa spiskano, koliko jagnjadi požderano, koliko su i koji utički biznismani dobili potvrda od džamije za obračun takse iliti poreza, kad je bilo veselo i ‘junački’, Utica nam se divi. Koliko članova ‘Bosanske Zajednice’ koristi ID džamije kad kupuje građevinski materijal, koliko je dato love ‘sponzorima’ džamije za silna druženja i krkanluke a ‘Ameri’ se ibrete kako smo ‘organizovani’, ne znajući da je samo nama ta matematika i bismillah biznis jedna od važnijih predmeta u školama. Zbog čega smo ‘nebeski narod’.

Šta je to i kada džamija dala ‘Bosanskoj zajednici’, to je kao i ‘izvještaj o poslovanju’ džamije Božja tajna. Ne smije znati lijeva šta radi desna. Evo, baš bi bilo zanimljivo znati kako se ‘pravdao’ nedolazak Cerića u crkvu džamiju prije par godina, sve je džemat platio a stara lopina nije došla. ‘Izlaz’ je jednak ‘ulazu’, idemo dalje.
Od sabaha do akšama. Toliko toga ima da je teško pobrojati.
A opštinske vlasti, kako to da one sve to ne vide, pitaće se neki ‘pitac vrli’?
Naravno da vide, ali šta ih briga. Njima je najvažnije da sistem ne smije biti ugrožen, sve ostalo je stvar bosanske tehnologije vlasti. Roefaro je za glasove ‘dao’ svoj Funeral Service i crkvu i park i grantove, ovdje se načelnikom postaje sa par hiljada glasova, toliko su ljudi zainteresovani za glasanje. Palmieri će učiniti isto. Zato u džamiji eto svako malo vremena načelnika. Na večericu laganicu i za sliku sa ‘Bosnian Community’. Eto i Brindisi-a, pa i ‘mrske’ Trumpove kandidatkinje Claudia-e, sve je u funkciji, a sa minbere se šalju poruke. Glasaj za ‘ovoga’, ovaj je prijatelj Bosne. Obožava ‘Bosansku zajednicu’. Od Utica e do St. Louisa.

I trajaće sve do jednom, Dok permanentna laž ne postane istina. Bolje nismo ni zaslužili.
photo : ako ‘laže koza’ ne laže zastava, nezvanična zastava u crkvi-džamiji ni nalik na onu zvaničnu na jarbolima, Bosnian Islamic Association of Utica NY, INC, arhiv