Kako je aktivacija MAPa od ‘zakonskog’ postala ‘tehničko’ pitanje?

Od prošlih oktobarskih izbora prošlo je već pola godine a još u FBiH nismo dobili izvršnu vlast, kao što znamo dogovorom Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Dragana Čovića, zakonodavna je uspostavljena. Bakir je sa delegatima SDA ležerno izglasao Dodikove poslanike u Parlamentu FBiH, Čović ih je tamo imao i odviše, i umjesto na šalteru biroa za nezaposlene Sin Velikog Oca zajahao je stolicu predsjedavajućeg Kluba Bošnjaka, njegov brat Dragan Čović je predsjedavajući Kluba Hrvata dok je umjesto Dodika tamo njegova desna ruka Nikola Špirić.
Jedna farsa je uspješno okončana, a onda je uslijedila druga, uspostavljanje izvršne vlasti, tačnije Vijeća ministara.

Dok je prije izbora iz dana u dan Dodik grmio kako ‘ne postoji vijeće ministara’ već ‘tamo neki savjet kojeg je nezakonito izmislio Visoki Predstavnik’, poslije izbora kad je vidio koliko je nadmoćno pobijedio u Republici Srpskoj i kako je rasturio svoju opoziciju, najednom se Dodik zainteresovao za mjesto predsjedavajućeg u Vijeći ministara.
E, onda je počela slijedeća farsa.

SDA i Bakir, čitaj komotno i Šefik Džaferović i Željko Komšić, prihvataju kandidata Milorada Dodika ali pod uslovom da ispred BH Predsjedništva Dodik potpiše da je saglasan sa aktivacijom MAPa, kao preduslovom za prijem BiH u EU.

Dodik ultimativno odbija ovakve ‘ucjene’ i predloženi kandidat Tegeltija ostaje u Banja Luci a predsjedavajući vijeća tečić Deniz Zvizdić, iako izabran u BH Parlament ostaje u ‘tehničkom mandatu’ u Vijeću ministara.

Mjesecima smo čitali i gledali ovo kurčenje sa obje strane, kakve su neprilike rješenje je na pomolu.
Znate, ono, ‘mene neće niko ucjenjivati’ iz kabineta Dodika, i ono ‘ovo su zakonski uslovi koji su minimum svih dogovora i crvena linija preko koje se neće proći’, iz kabineta nezaposlenog sa biroa Bakira.

Majke mi, ovaj dvojac, budući da se Dragan Čović nije oko NATO programa previše miješao, je naprosto nenadjebiv.
Mjesecima su nas taslačili svojim prijetnjama, namjerama, sastancima i pregovorima, dok su u pozadini zbijali svoje redove. Dodik suradnju sa Čovićem i uklanjanjem i poslednjih ostataka bivše SDA/SDS koalicije u prethodnoj vlasti a Bakir u ‘pružanju ruke koja je već utrnula’, svima i svakome, od SDPa, DFa Željka Komšića pa do SBBa i Radončića, aSDA i PDA Mirsada Kukića, ograđujući i učvršćujući bastion zvani državni organi i vlast.
Kada su to sve fino i uz naše blagonaklono i sladostrasno navijanje obavili, na red je došla izvršna vlast.
Ostalo je još da nam saopšte hoće li Željko Komšić zvani ‘zlatni ljiljan’ a u zadnje vrijeme poznat i kao ‘baklava’ prihvatiti ud Bakira Izetbegovića, utrnulu njegovu ruku, međutim to nam ne moraju ni saopštiti, svi već znamo da hoće.

Nakon što je načisto olešio kakvu takvu bh ljevicu sa svojim potezima ‘hoću-neću’, ‘možda’, ‘vidjeću, ma šta ja znam’, nije imao drugog izbora već da se oduži Bakiru i Islamskoj Zajednici za njegovu stolicu u bh Predsjedništvu, koju je dobio ‘na borbi’ protiv Čovića a glasovima Bošnjaka.
Iako su ‘prvaci’ SDA osim Bakira, Šefik Džaferović i Željko Komšić, pa onda svi redom u SDA i minstarskom Vijeću permanentno ponavljali da ‘bez potpisa za aktivaciju MAP programa za pristup NATOu’ nema pregovora ni formiranja Vijeća ministara, ovih dana nam stižu drugačije najave i mogućnosti.

Naravno, od ‘naših predstavnika’ smo samo na laži navikli, i na laž oguglali, međutim jedina ‘fajda’ od toga ostaje samo da se to pribilježi, i da idemo dalje. Jer, najnovije izjave Bakira Izetbegovića ukazuju da je formiranje Vijeća ministara završena stvar i da je opet Bakir, iako je tvrdio da se nikada to neće desiti, popustio i pristao na zahtjev Milorada Dodika. Nema nikakvih potpisa i MAP za pristup NATO programima odjednom postaje ‘tehničko pitanje’ a ne ‘zakonski uslov’.

Tegeltija će zamjeniti Zvizdića, NATO ostaje na ‘čekanju’, a Bakir je po ko zna koji put pokazao da je majstor laganja i muljanja. Sve ‘u interesu države’. Muljatori su i EU predstavnici, jer evo ga, i famozni Wigemark izjavljuje da će se pitanje MAP programa ‘rješavati u hodu’, što znači da je stvar ‘legla’.

Bakir je to opisao ovako.
“Dopustite nam svima da spasimo obraz, da nađemo neko rješenje koje je najbolji presjek onoga za šta smo zainteresovani i da ova zemlja nastavi naprijed. Godišnji nacionalni programje  tehničko pitanje i ne treba ga dizati na politički nivo. Kada dođemo u situaciju da se odlučuje o eventualnom ulasku u NATO, to će biti posebno pitanje i trebaće ga preispitati. U međuvremenu se treba kretati”.

To je to, u Bosni Veseloj. Zakon o odbrani, Ustav, crvena linija, interes države, ranije odluke i izjave, sve je to ‘lud, zbunjen i normalan’ Bakir strpao u ovih nekoliko rečenica.

Podjećamo, još prije nekoliko mjeseci smo mogli imati to isto, Milorad Dodik je još tada glasno i jasno tvrdio kako se radi o ‘tehničkom pitanju’, a mi udarili pljuvati četnika kako nam rastura Bosnu i državu. Bakiru neće niko zamjeriti, jer čovjek sve što radi radi isključivo u interesu države i u startu mu je sve opr0šteno i pred Bogom i zakonom.

Jebeš NATO, to može i kasnije, važniji su obrazi Bakira i Dodika od bezbjednosti zemlje. Ako smo to mogli i morali završiti do juna 2018 a nismo, zašto to ne bi odgodili za neka drugačija vremena. Kako bi to fino protumačio Dodik. ‘Ako se ne možemo dogovoriti o nekim stvarima, hajmo se dogovoriti o onima oko kojih se slažemo’.

A slažemo se da se ništa ne mijenja, jer evo nas opet kao 1993. Zajedno, skupa i u vlasti. I samo što nismo ušli u NATO i EU.

Reuf i Čombe iz kultne sarajevske serije su obični statisti za njih dvojicu. Trojicu.

photo : Bakir Izetbegović, Milorad Dodik i Gunnar Wigemark predsatvnik EU, karikatura magazina Byka.