Utica NY, biramo člana opštinskog Vijeća : Zašto bi svi trebali i morali glasati za Hanku Grabovicu?
Nakon upražnjenog mjesta u Opštinskom Vijeću grada Utica NY, krenuli su izbori za popunu, dvije političke stranke (Demokrate i Republikanci) otpočeli su sa kampanjom.
Kako je inače slaba ili nikakva izlaznost na izbore u Americi, posebno u našem gradu, stranke jurišaju na lokalne medije, biznise, a kreće se i dobro oprobanom metodom obilaska glasača, na kućna vrata.
Džamije, sve što ih ima u ovom gradiću na sjeveroistoku Amerike, a ima ih mashanllah, biće uljudno i marketinški posjećene, hodžice i džamijski odbori će u dogovoru sa načelnikom Opštine Utica NY odigrati svoju ulogu, preporučit će za koga glasati.

Na isti način ovdje protiče i izbor načelnika Utica NY, a koliko je ‘važan svaki glas’ potvrđuje i činjenica da u gradu od 60.000 stanovnika, načelnik možeš postati sa par hiljada glasova.
A koliko je važno imati džemate ‘pod svoju ruku’, bivši načelnik David Roefaro je potvrdio u praksi na najbolji mogući način. Napravljen je dogovor sa ‘Bosanskom zajednicom’ ( Zajednicom koja je zakonski davno prestala postojati a još ilegalno egzistira i prima opštinske grantove), čitaj sa džematom bh muslimana koji su za Bosnu i džemate Bošnjaci za javnost Bosanci, da svi glasaju za njega a za uzvrat, Roefaro će dati svašta ponešto. I bi, desi se Roefaro. Bošnjaci su zauzvrat dobili napuštenu i oronulu crkvu pod prozorima Opštine koja je preuređena i pretvorena u džamiju, na koju je spiskano milion dolara (Bošnjaci i Arapi imaju love ihahha a ima i Opština) dobili su javni dječji park kao džamijski parking i mogu svake godine da se vesele i da đuskaju ispred Opštine na platou, gdje ‘predstavljaju Bosnu’, dobivaju i opštinske ‘grantove’ to se krije ali se zna.
Za protuuslugu, Bošnjaci će kad umru, a umire se, morati platiti servis za ukop firmi u vlasništvu David Roefaro, i naravno, kad zatreba glasova, moraju glasati. Tako je Demokrata Roefaro zasjeo u fotelju načelnika a njegova firma pogrebnog servisa namlatila popriličnu lovu.

Na isti ili sličan način, uz pomoć ‘Bosnian Comunity’ (naravno, ne samo sa njihovim glasovima) načelnikom postao i sadašnji aktualni Palmieri, može se kao i Roefaro vidjeti oko izbora i u povodu Bajrama u džamiji ili na kafici sa kriminalcem Muhamedom Šaćirbay-om, glasova uvijek treba, kao što rekosmo, biračka apstinencija je ovdje već uveliko odomaćena.
E, a da se vratimo na izbor člana Opštinskg Vijeća, odužili smo sa ovim potrebnim uvodom, tek da se pojasni kako to ovdje, kao i u Bosni Jedinoj i Jedinstvenoj ‘hoda’.

Zato jer je nacijo, jedan od kandidata opet ‘naše gore list’, Hanka (Bićo) Grabovica.
Ovo je treći pokušaj Bošnjaka-Bosanaca da uđu u opštinsko vijeće, prije Hanke na listi su bili Alen Pelesić, pa Nedžad Smajić, sin turbo-hadžije Bajre Smajića i vlasnika privatne džamije u našem gradu, jedne od četiri bh bogomolje u prečniku od par kilometara (West Bosnian Islamic Center of Utica NY), ni jedan od njih nije postao vijećnikom.

Najbliže pobjedi je bio Nedžad Smajić 2009. godine ali je prevarom protukandidata i sumnjivom odlukom Suda (da, za nekoliko glasova razlike Sud je odlučivao) ‘pobijedio’ domaći Vascera, ‘teški’ biznismen.
Ni Pelesić ni Smajić nisu postali članovi opštinskog odbora samo zahvaljujući nama Bosancima. Dobro Bošnjacima, dosadno mi je ovo više ponavljati ali jebi ga, kad se tako deklarišemo i pišemo. Kad treba ovako, a kad ne treba onako.

Naime, da smo bili složni i jedinstveni i iskreni, Smajić, i Pelesić također, mogli su olako postati to što su željeli. Ali, znamo mi nas …
No, ne očajavajte, Demokrate su svoje kandidate nagradili. Ili radnim mjestom ili nekakvom simboličnom platom u stranci a dobrim vezama u kupovini i prodaji nekretnina, što je tek posao, pa je tako Smajić u mogućnosti da za bagatelu kupuje nekretnine od Opštine a osim toga uvalili su ga u nekakva ‘odbor za kvalitetu života’ preko kojeg su nogi uz njega kupili vrijedne nekretnine i ostvarili svoje snove.
Jer, još i sada, a kad je bila 2009, kod nas se kaže ako je kakav ‘building’ iliti zgrada na prodaju ili povoljna kuća, ‘vidi sa Nedžom’, poznatijem kao Ned.
Hanka Grabovica juriša kao i prethodni kandidati na mjesto vijećnika ‘at large’ (znači ne specifičnog za pojedine oblasti, već za sve oblasti života), i kad bih se pitao ja bih glasao za nju. Bi Tite mi.
Ne samo iz razloga ‘što kad neko hoće vlast, vlast mu treba i dati’, nego zato što je tipičan ‘naš’ predstavnik i uklapa se u američki način izborne demokratije.
Očigledno je da Hanka želi vlast, i to ide ovdje u gradu Utica NY ovako.
Kandiduješ se, obavezno iz reda Demokrata, jer ‘mi’ uvijek simpatišemo samo njih, džaba što i oni provire u džemate, kao Claudia Tenney ‘Republikanka’, dovučeš načelnika na kakvu feštu, ugovoriš članak u lokalnim novinama i na radiu i otvoriš face profil. Naravno, počneš primati i ‘iskati’ donacije. Ili otvoriš ‘gofoundme’, kao što je to uradila Hanka, i uvijek ima ljudi koji daju. Džemati su posebno darežljivi za svoje kandidate a tamo nikad nije ‘suho’, para ima.
Hanka, inače učiteljica i direktorica ‘Gullenove’ turske škole u našem gradu otvorene u napuštenohj crkvi (Utica Academy of Scinece, charter ugovorna privatna škola) je prvo probala da ‘uđe’ u Glavni Školski Odbor (Utica School Board) aprila prošle 2018 godine, pa je krenulo sa ‘fejsbučenjem’, obilaskom bosankih kafana i trgovina i naših veselica, i sa ‘dramčenjem’ donacija. Hanka je pojasnila šta želi, platila po neku lokalnu radio emisiju i novine i vidjeli smo da joj je edukacija na prvom mjestu, đaci i studenti na prvom mjestu, i podvukla je svoje iskustvo u obrazovanju od 10 godina, koliko i traje njen rad u ovoj ‘Gullenovoj’ školi koju su osnovali Turci iz džemata Syracuse i koju je FBI češljao prošle godine, u sklopu akcije provjere Gullen-ovih škola širom Amerike, a ima ih na stotine.

Kad nije prošlo to sa ‘školanjem’ u Školskom Odboru, Hanka je februara ove 2019. konkurisala za džematski odbor, u svojoj ‘bazi’ u džematu crkve pretvorene u džamiju – ‘Bosnian Islamic Association of Utica NY’, inače džematu koji se uvukao u sve pore Opštine Utica NY.
Nije prošla ni kod svojih džematlija i sa rednog mjesta br. 7 na listi, Hanka je ‘otpala’ a onda se sjetila da ima iskustva i želje da bude u Opštinskom Odboru pa se evo prijavila kao kandidat i ponosno šeta sa načelnikom, obilazi bh biznise, žurke i kafane. I naravno, nova facebook stranica i novo ‘dramčenje’ love i donacija.
Sad Hanka tvrdi da zna kako je biti opštinski vijećnik i koji su naši problemi, priča o infrastrukturi, o razvoju grada i sličnim glupostima a uz nju se smješka Palmieri aktualni načelnik, dok mu osmijeh ne silazi sa usta u društvu Bošnjaka i Hanke.

Hanka očigledno voli odbore, jer je u odboru turske škole, htjela je u džamijski odbor, pa Školski a sad juriša na opštinski vijećnički odbor u vijeću i jer kaže da ‘making history’ kao pravi istoriju, kao i onaj zatelebani član bivše udruge ‘ABA’ kad je onomad išao u Washington DC pa zvao ženu kući ‘pali televizor muž ti stvara istoriju danas’, a išao sa Božidarom Šicelom da brani Babu Fikreta Abdića ispred Bijele Kuće.
‘Avaz’ će sigurno popratiti ovu Hankinu kandidaturu, kao što je senzacionalno objavio njen uspjeh u kandidaturi za Školski Odbor, kao što je printao uspjehe Bošnjaka uz džamiju i crkvu, međutim pusti ‘Avaz’, ovdje Hanka treba podršku.
Zato joj treba dati podršku i vlast, tim prije jer stvarno liči na nas. I ima ‘dream’, ima viziju.
Ono što Hanka nije navela u svojim službenim prezentacihjama, meni daje posebnu draž da glasam za nju. Ona je, recimo nakon što joj je Sulejman Latić Semo vlasnik “Karate Škole Dragon”u gradu Utica dao crni pojas u karateu, osnovala svoj mali karate klub i njeni predstavnici naša djeca, curice, su među prvima na takmičenju u New York došli zamotane glave, kad hidžab nije smio niko ni spomenuti, sad je to ‘normalna stvar’. Hanka je dakle bila naš vijesnik slobode i proljeća. Ona je i ovog 8. marta došla na bosansko sijelo kojeg je organizovao ‘Una Bar’ sa načelnikom iako u njenoj džamiji ideje 8. marta ne postoje, ali je zato na svom face profilu uz čestitku 8. marta za žene ubacila sliku Palestinke sa djetetom u koju je uperen kalašnjikov, tek da se zna.
Na svakoj prezentaciji, Hanka to zove ‘diversity’ u našem gradu, Hanka će pronaćio nešto ‘naše’ sa dimijama i šalvarama i sa malo džamije da se vidi, o njenom direktorovanju u turskoj školi ne treba ni riječi trošiti, zašto onda ne bi glasali za one koji su ‘kao mi’. Za Hanku.
Iako je po profesiji učiteljica, i ima toliko iskustva u školi, iako svi džemati imaju ‘bosanske škole’ koje rade ‘samo tako, ipak joj zamjeram što ne razlikuje osnovne principe pravopisa svog jezika. Ona nama tako preporučuje ‘da izadžemo‘ i glasamo za nju a ne izađemo’ ili kaže ‘bez vas nebi bila sad gdje jesam’ a najlogičnije bi bilo da kaže ne bih bila, međutim to je više greška tipa felera i našeg  školanja u dijaspori, gdje se hvalimo ‘bosanskim školama’ do besvijesti a ono ovamo, čisto mejtefsko naukovanje.

Photo: Hanka Grabovica, u školu, u džamiju i u Opštinu, montmontaža Cross