Rado Bošnjak ide u vojnike, Srbin u rezerviste : Aleksandar Vulin i Bakir Izetbegović jači od NATOa

Ovih dana i ovi prošlih mjeseci, boga mi, Tite mi, čak i godinica, Bosna je u totalnoj i permanentnoj prijetnji i opasnosti od rata. Ne samo Bosna, kao što smo mogli vidjeti i čuti, u opasnosti je i Hrvatska, Srbija pogotovu.
Ne govorim o onoj svakodnevnoj i opštepoznatoj političkoj opasnosti, ugrozi ili prijetnji tipa ‘strani plaćenici’, ‘unutrašnji i vanjski neprijatelji’, ‘strani centri moći’ ili nekakvom ‘udruženom poduhvatu’ svake vrste, mislim na realnu i stvarnu opasnost pred kojom su ustuknule sve gore pomenute.
Svi osim zlatnog ljiljana od 700 KMa mjesečno Željka Komšića i superheroja Aleksandra Vučića, predsjednika susjedne nam Srbije i mnogobrojnih gazija sa naci-sraone Bošnjaci.net.
A kad ti zemlja samo što nije napadnuta od ‘din-dušmana’ (na bosanskom : neprijatelja), onda nema druge nego su u prvim redovima odbrane i zaštite obavezno njeni ‘prvaci’. I civilni i duhovni. Kod nas  Reis ef. Kavazović i njegovi SDA junaci i braća iz saffova Islamske Zajednice BiH, od Maoče do Sarajeva i nekoliko Islamskih Zajednica Sandžaka uključujući čak i Srbiju.
U prvim rovovima je kao i uvijek nenadjebivi ‘Hižaslav’ iliti Mustafa ef. Cerić a sve u skladu sa njegovom doktrinom države Bosne : ‘okolo omotač Islamska Zajednice, unutra društvo ili država’.
Daklem, svakom onom kome je u srcu Jedina i Jedinstvena i suverena (ne Sebija Izetbegović, šala mala) BiH a ko iole nema nikakvih problema sa vidom i sluhom, jasno je k’o amin da samo što nismo napadnuti.

Srbija naručuje avione i rakete, Hrvatska također, uz malu napomenu da je nešto ba zapelo oko izraelskih lovaca na američko gorivo i svako malo vremena Željko Komšić mora da interveniše, toliko su ‘šćorlali’ (bosanski : navalili) na Bosnu da on nema vremena ni čašicu popiti već stalno mora vikati ‘marš od Bosne u mene, dobićeš po prstima.
Vidio je to i najveći izborni pobjednik prošlih ‘udruženo pokradenih’ izbora Bakir Izetbegović, pa se čovjek, iako u bobu prati vjersku i državnu doktrinu Ćaće Alije ‘da je za rat potrebno dvoje, mirno spavajte’, zabrinuo pa obrnuo ćurak naopačke.

‘Moramo jačati namjensku industriju za nedaj Bože, tobe yarrabi jer nikad neznaš kad je u igri dvoje ili troje i koliko nas treba za ratovati’, uvidjevši da mu je čak i očinska doktrina na labavim nogama. Nema šetanja i spavanja. Jer, neprijatelj u BiH ne spava a mi bi da hrčemo, e, neće moći.

U boj, u boj za narod svoj, poručuje Izetbegović uz obavezni isilovski prijeteći prst, i mi konja za trku imamo. Naravno, nije mislio na ‘Memorijal Alija Izetbegović’ i oznojene konje Bihaća, već na odbranu i SDA zaštitu, jednim okom namigujući na NATO programe a drugim na premijera Fadila (Oprosti) Novalića i njegove haubice, metke i čak, dronove. Nisu za odbaciti ni namjenski Ramazanski topovi Bakirovog načelnika mladomuslimana i antiantifašiste Abdulaha Skake, koje Skaka proizvodi brzinom Mladog Mjeseca i dijeli po mešihatima širom Bosne, međutim Nacijo, Bakir ima ozbiljnije nijete. Na bosanskom, opet : namjere.

Ojačati Oružane Snage BiH i namjensku industriju, obučiti omladinu i pripremiti se kao da će sto godina biti rata a kao da će sutra osvanuti mir i Ramazan. Tačno po hadisu iz Kur’ana, kojeg je Tito odatle ukrao kad nas je pripremao za rat,  kako tvrde šeici i tumači ove Svete Knjige u Islamskoj Zajednici BiH.
Svojevremeno je opuženi za ratni zločin u Krajini general Atif Dudaković u svojim putešestvijama prije hadžža po dijaspori Evrope lansirao prve korake o povratku odbrani i zaštiti usmjeravajući mladost BiH po inozemstvu da ‘kupuju ruksake i vodotporne čizme’ za ‘nedaj Bože’, kao jednu vrstu ratnog poreza i ratnog samodoprinosa, sve u skladu sa hutbama (bosanski : govorancijama po džamijama) gazija sa minbera džamija, kao da to nije i prije funcionisalo (SDA je ‘dijelila’ donirane puške i granate pred početak bh rata ali je to masno naplaćivala) pa se ‘Duče’ Atif dosjetio kako opet o trošku raje da naoruža i pripremi živo meso, kao da život nije jeftiniji od ruksaka i patika, ali Bakir, inače Alijino čudo od djeteta, čudo od borca i političara, otišao je još korak dalje.

Valjda, pogođen zadnjim vijestima kako su nam se Oružane Snage BiH ovog mjeseca zagubile negdje u snijegu pa ih spašavaju gradske civilne službe od nameta i smrzotina, nakanio je u odbrani zemlje uvesti red, rad i vojnu disciplinu.
Tako je u povodu 1. Marta i Dana Zavisnosti države, na tribini u Kaknju najavio ‘uvođenje predvojničke obuke’ kao obaveze za sve one pacifiste i nesposobnjakoviće koji bi da zapne trebali braniti državu od din- dušmana. Kojih ima na sve strane aman-zaman. Na bosanskom : koliko hoćeš.
“Ovih dana je opet aktuelno postizanje ratnih ciljeva. Opet se spominju treći entiteti, Dodik prijeti cijepanjem Bosne i Hercegovine, ako se odvoji Kosovo itd… Je li ovo moguće? Može li nam se desiti da nas mirnodopskim sredstvima dovrše, ono što nisu uspjeli?’
Tako je mirnodopski govorio Bakir, na tribini u Kaknju u povodu Dana Zavisnosti države kojeg naziva Danom Nezavisnosti, pa još dodao.

“Mislim da ćemo morati uvesti i predvojničku obuku, odbraniti istinu o ratu koja je ovih dana napadnuta snažno i popraviti stanje u Republici Srpskoj gdje su naši ljudi”.
Nego šta, kad Bakir kaže mislim da će mo morati, tu nema više rasprave.

Nacijo, porede svih vojnih tehnika i svog naoružanja, za rat je potrebno dvoje-troje, Alija Izetbegović je bio u pravu. Hrvatska je u fazi skorog uvođenja regularnog vojnog roka, nešto slično onom što je bilo u doba onog ‘autokrate i diktatora Broza’, u Srbiji već uveliko otpočelo i funkcioniše služenje vojne obuke ‘rezervista’, svih onih starijih od 30 godina, pored regularnih oružanih snaga Srbije.
Znači, nema nam druge nego ponovo u kasarne, jer to je već dvoje. Nema druge nego vježbati mirnodopsko ubijanje, pusti NATO i Ameriku, nikad se ne zna šta oni smjeraju i nikad se ne zna hoće li Milorad Dodik pristati da NATO uđe na velika vrata, sa malih, gdje se u BiH zaglavio.
Yeah, eto nas opet na Manjaču, Vlašić ili Konjic, pod vojne šatore, na ‘manjerku’, na ustajanje i zatezanje kreveta, na ‘atomski zdesna a moguće i s lijeva’, ‘nitko ništa ne zna, znanje jest krHko.’
I sve je to O.K., što bi rekao Mustafa ‘Hižaslav’ efendija i akademik Cerić pa i bivši Reis koji se u bh ratu ‘ispraksao’ do nemilosti govoreći engleski, uz arapski za ahbabe mudžahedine, u redu je i ova utrkivana prepisivačina između susjeda i utrka u naoružanju kojeg je BiH izgubila švercujući ‘viškovima’ koji se proizvode, da nije ovih sličnosti previše.

Ministar Hrvatske se ovdje izuzima jer je u ratu ratovao i učio, ali brate, ovaj srbijanski ministar Aleksandar Vulin i naš ratnik Bakir kvare ovu našu ratnu percepciju.
Vulin kao što znamo, iako državni ministar odbrane, nije nikad služio vojsku a sada kao ministar paradira u uniformi, evo, i među prvima je obavio pregled i otpočeo ‘predvojničku obuku od 15 dana’, Bakir Izetbegović je, kažu sve bh institucije bh rat proveo u trezoru banke i bunkeru i rat nije ni omirisao ni čuo. Ono, jeste u ‘omrznutoj Titinoj JNA’ služio redovni vojni rok, kada je na odsustvu upoznao i ženu svog života Sebiju, kćerku generala, ali to je bilo tako davno da je Bakir zaboravio i ‘ribanje’ i ‘stražu’ i napolitanke i pivu. U bh ratu je od ratovanja bio izuzet, ‘imao je kokošja prsa’, ma šta god to značilo. I sad bi, njih dvojica da se uče ratovanju jer komanduju naciji, raji, narodu, pa im kao nezgodno. Zato jer bi po svim pravilima službe, nadređeni morao znati sve ono što podređenima naređuje.
Vulin je, rekoše nam, izbjegao služenje vojnog roka zbog ‘velike dioptrije’, što će reći da je načisto bio ćorav, sad mu se kao ministru vid popravio i ‘prošao je sve preglede’, uključujući i one očne sa čitanjem slova i buljenjem u debela sočiva.
Bakir je, kao što rekosmo bio Titin vojnik ali to vrlo rijetko navodi u svojoj biografiji, prsa su mu postala normalna i pravo vojnička, tako da mu ovo vraćanje na ‘obavezni vojni rok’, na ‘predvojničku obuku’ i ‘ONO i SDA’ (opštenarodna odbrana i SDA), dođe kao poslastica. Da se podsjeti na gradivo, ono od 1992. do 1995. je već bio skoro zaboravio.

Istina, u sapunici zvanoj ‘Alija’ Bakir se malo kofrčio i ratovao, ginuo i bivao ranjenim čak, ali hej, raja, sve je to samo filmska traka, rat se uči uživo.
Zato Bakir hoće ponovo obavezni vojni rok, a kad on nešto hoće onda i mi to smatramo ‘farzom’. Bosanski :  obavezom. Jer, za očekivati je dao kao i srbijanski ministar krene prvi na bojevo gađanje i jutarnju gimnastiku.
Naravno, i Dodik će to vrlo rado prihvatiti jer ako Bošnjak rado ide u vojnike, šta bi onda rekli za Srbina. Ha! Prihvatiće i Dragan Čović, on se ravna prema Zagrebu i onda, nacijo, nema nam druge nego pripremati šatorska krila i trouglaste marame. Za nedaj Bože.
Doktrina koju zagovaraju i Bakir i Vulin stoga ima sasvim smisla i cilja, jači smo od NATOa. NATO, to svi znamo samo gađa iz zraka a pobjede nema bez vojničke čizme. Koju naravno trebamo sami kupiti, i žrtvovati je za domovinu, sve skupa sa sobom.
Dragi druže Tito, ako me ikako čuješ, i ako do tebe dopru ove vijesti, ne mrdaj i nejavljaj se nikako. I nikome.

Tvoja vojska je imala za cilj da sačuva i narod i državu, ova koju zagovaraju će i ono malo što je ostalo razbucati u paramparčad.
Jer, gdje si vidio ratnika ćoravog ili sa kokošjim prsima? Nema toga.
Ostaje još da se pripreme tekstovi zvanične zakletve i da se otpočne sa realizacijom i pripremama za državu ili otadžbinu, ali to je već lakši dio zadatka. U Srbiji se zakletva polaže uz pjesmu ‘Bože pravde’ i tekstom ‘zaklinjem se svojom čašću da ću čuvati i braniti nezavisnost, suverenost i teritorijalnu celovitost Republike Srbije”, uz ono već poznato ‘Pomoz’ Bog junaci’, kažu vijesti da je specijalno samo za Vulina tekst uvećan nekoliko puta, da ministar bolje vidi, Milorad Dodik u pripremi ima isti tekst uz obavezni dodatak da će braniti Republiku Srpsku i Srbiju zajedno, Dragan Čović je pripremio šapirograf i tekst za ovu mašinu, njegova zakletva je Prisega. On se ne zaklinje, on priseže. “Prisežem da ću vjerno i časno izvršavati dužnosti koje se od mene traže … iz Zagreba i Mostara’. Tekstualni dio pratiće lagana Thomson muzika a početni i završni pozdrav je zna se, za dom spremni, tradicionalni pozdrav Hrvata, jedino se Bakir još ne oglašava po tom svečarskom nevažnom dijelu obuke.

No, saznajemo da će i ‘naši’ regruti imati adekvatan odgovor, Bakir se potrudio da to već razradi. Klasičnu zakletvu, upravo onakvu kakva i priliči demokratskoj, multietničkoj i građanskoj BiH.

Otpočeće se sa tradicionalnim bošnjačkim pozdravom ‘Merhaba askeri’ a tekst će biti mala pozajmica iz zakletve braće Turaka i njihove vojske, iz dove koju odmilja zovu ‘Dova za Erdogana’.
“Naši su glasovi promukli… ne ostavljaj, naše minarete bez njihovih ezana, Allahu moj! Dovedi one koji će praviti med, ne ostavljaj nas bez košnice, Allahu moj! Nauči nas kako da se odupremo neprijatelju, na ostavljaj nas bespomoćne, Allahu moj! Na putu ka sutrašnjici, neka ne osvanu naše godine, bez Ramazana, Allahu moj! Rastjeraće tvoje stado, ukoliko se niko ne bude o njemu brinuo, pa ga ne ostavljaj bez njegovog pastira, Allahu moj! Ne ostavljaj nas bez ljubavi, bez vode, bez zraka
ne ostavljaj nas bez domovine, Allahu moj!
Amin!
photo : komandanti Aleksandar Vulin, Bakir Izetbegović, montmontaža Cross