Bosnom vlada bezvlašće, znači spremni smo za EU.
Od NATO puta važniji ugovor sa Islamskom Zajednicom BiH.
Željko Komšić u funkciji razbijanja BiH, bošnjački mediji u istom ‘saffu’.
U Parlamentu i Skupštini BH studenata u Sarajevu pravi Bošnjaci
: za predsjednika Parlamenta izabran Hamza Vahid El – Din a za predsjednika Skupštine studenata Anes Kastrati, znači ipak ima nade

 

a) Ne zovu njih, bh političare-vlast džaba poslanicima, evo pisaću ih od sada pa u buduće sa velikim ‘P’. Pejgamberi, meleki, anđeli i apostoli.
Oni su vječni, besmrtni, njihove ‘mudre’ misli su svaki dan u vijestima, njihovi spektakularni potezi se očekuju iz minuta u minut od toga i za to živimo, oni su tu radi nas a mi smo tu da ih podržimo. Oni nikad ne umiru, nisu bolesni i neznaju za probleme. Ako se i kad razbole, odu u druge države i zakrpe zdravlje, da ih mi ne gledamo bolesne. Nikad ne lažu i uvijek sve što urade to je zbog raje, zbog naroda i u ime naroda. Oni su riječju, kao mi, liče totalno na nas, ako se kad udalje od nas, mi ih podsjetimo kroz svake izbore svake dvije godine da nam trebaju i eto ih ponovo sa nama.

Skromni su i osjetljivi, nema ni djelića države a da oni nisu zainteresirani za učešće i prisutnost, naše je samo da ih pratimo i da se molimo za njihovo zdravlje i da ih čuvamo. Mi ih čuvamo itekako, jer bez njih mi smo niko i ništa.
Evo, prošlo je pet mjeseci od velike izborne demokratske krađe, od famoznog oktobra prošle godine, još se ‘nova’ vlast nije uspostavila, međutim država BiH punom parom juriša na EU, samo što nije tamo. Zato jer imamo ‘staru’ vlast koja je tu dok se nova ne uspostavi. Nema žurbe, dakle, ima se vremena. Dobro, plate primaju i ‘novi’ i ‘stari’, ali nacijo, država ‘radi’ što je najbitnije, mi nemamo ništa bitnije od države. Ko bi nam dao i papreno naplatio potvrde za odlazak vani, za temelje za kuću, za hadžž, papire za javnu kuhinju, za struju, vodu ili javni prijevoz.
Poslanici to odlično znaju, znamo Boga mi i mi, tako mora biti i tako to ‘hoda’ u Bosni Veseloj evo već tri decenije. Oni, poslanici i političari mogu sve što hoće a hoće mnogo, samo što mi kreteni i tupaci svih nacija i fela to ne kontamo. Tako, ako ujutru kažu da neće skupa u vlast, da recimo neki tamo samoprozvani ‘ljevičari’ neće nikad u vlast sa SDA ili sa HDZ ili sa SSND a uveče potpišu suradnju, to je samo zato da narod ne pati. To nema veze sa ‘ljubavlju’ samo što dokona i mentalna nacija to ne konta. Ako sjednu skupa iako su ljuti neprijatelji pa izglasaju budžet, povećaju sebi plaće i paušale, to nije zbog njih, već zbog nas, ako se razbježe po parlamentarnim kafićima i hodnicima kad treba odlučivati o korupciji i kriminalu ili o djeci sa posebnim potrebama, to nije do njih nacijo, to je do tehničke procedure. Kad će mo to shvatiti? Kako bi država ‘radila’ da to ne urade, a?

Kako bi se pohvalili sa ukupljenim haračem, hoću reći porezom, kako bi isplatili sebi plaće ili kupili nova auta da se ne dogovore, šta bi jadni Bakir Izetbegović da nije toga, recite vi meni? Kud bi on, kod tetke Zilhe na kazan, jeli to hoćete? Zar nije dovoljno što se on ovako siromašan i bijedan muči boreći se za državu sakupljajući potrebnu dokumentaciju za Javnu Kuhinju, svi znamo da je čovjek na Birou i da se svaki dan ‘žica’ kod Seke/Sebije za dnevnu dozu kifle i jogurta.

Ima li iko promućuran i dovoljno pametan da skonta kroz kakve sve muke ovaj čovjek prolazi ovih dana i mjeseci odkako je ostao bez svega i svačega ali ne odustaje od borbe za državu i narod? Ma ni od medalja, što znači da brine o borcima, uskoro će mo dobiti pored silnih spomenika, hair česmi i jarbola, ratnih plaketa i kolajni još jednu – ‘medalju otpora’, kada će mo vidjeti da li je Bakir samo ranjen u tv seriji ‘Alija’ ili se stvarno to desilo i u našoj bh stvarnosti. Dok su neki ‘nazovi borci’ što već godinu i pol čame čekajući na ulici u centru Sarajeva zapeli za nekakav ‘borački registar’ kao za sveto slovo, Bakir i njegov ministar Bukvarević revnosno rade da se otkrije ono daleko važnije : ko se sve opirao i otpirao u početku rata, to je ono što nam treba. Otpor i medalje otpora raja, utuvite u glavu. Važnije je znati ko je započeo rat, hoću reći otpor nego ko se borio, kad se zarati, svako se mogao boriti ako je htio. Ili bar naći u kakvoj vukojebini ikakvu potvrdu da je ‘pružao otpor’ neprijatelju. Kao da je najvažnija stvar na svijetu što pored regularnih 250.000 boraca imamo još toliko onih koji su se nevidljivo izborili za ovu slobodu, demokratiju i rahatluk kojeg uživamo.

b) Cinici bi pomislili majke mi, Tite mi, pa evo i Alije mi, da je u BiH totalno bezvlašće. A nije, vlada se ito samo tako, ohohoo. Nismo uspostavili ni Dom Naroda ni Parlament ali ako zatreba u slučaju povećanja dnevnica, tendera, plata, učas se dogovore konstitutivni neprijatelji i sjednica se održi, kvorum odluči. Nemamo Vijeće ministara mislim ‘novo’ ali ima ‘staro’ tu je vječni Denis Zvizdić, dok se ne napravi ‘novo’ on će skoknuti malo u Parlament malo u Vladu i riješiti stvari. Valjda će i dodatna pitanja iz Upitnika za EU konačno isprintati, obećao je nekoliko puta ali sve mu podmeću klipove nikako da čovjek stigne.

Sarajevo ‘radi’ punom parom, neki kažu bez SDA a lažu i kleveću, tu je ona među nama, samo mi to  ne prepoznajemo. Od polucrne brade Dine hadžije Konakovića ne vidimo žutu Bakira Izetbegovića. A da je bh ‘ljevica’ živi dokaz da se bez SDA može u to ne treba sumnjati, jer sve je u bobu isto. I plata i budžet, i paušali novog ministra Forte, i neotkrivene istrage o ubustvu policajaca, i paljenje auta po Sarajevu, pljačke prolaznika, ma nikakve razlike nema, posebno one ‘drastične’ što nam se najavljivala. I kumovi, tečići i amidžići ‘ljevice’ sve je tu kao prije, uostalom, samo pratite medijske hajke SDA press službi pa će vam sve biti jasno. Oni odkako su ‘ispali’ iz vlasti spavaju otvorenih očiju, bošnjački mediji također pa nema ništa slađe od ovakvih vijesti koje nas održavaju na životu. Hej, SDA brine o ‘privatnim interesima’, o ‘zapošljavanju preko štele’, ‘o moralu vlastodržaca’, ‘o pravnoj državi’. Šok!

c) Sve se može kad se hoće. Nema žurbe, samo sabur (na bosanskom: strpljenje) sve nas spašava. Čak i bolesne u bolnicama. Nacijo, ni ovo čekanje na novu vlast nije naš izum, rekoše nam da je to čisto ‘europski’, vidi u Njemačkoj ili Norveškoj ili Danskoj, pa i tamo se vlast uspostavlja pola godine i niko ne popizdi zbog toga. Sabur.
Saburaj i sa Miloradom Dodikom, bošnjački mediji bi rekli sa ‘Milom’, vole oni tako da mu tepaju, nesvjesni da svaki put kad ga nazovu ‘laktaški traktorista’ pretvore Bh Predsjedništvo u oranicu Republike Srpske. Jer, ‘Mile’ je predsjedavajući Bh Predsjedništva, taman kad bi crkli – pukli od muke.
Jeste, tu je i Šefik Džaferović, tu je i Željko Komšić, ali ovaj bošnjački dvojac razbija Bosnu više od Dodika. Šefik samo ponavlja ono što mu Bakir došapne a Željko ‘zlatni ljiljan’ iako ‘izabran u ime konstitutivnih Hrvata’ nije poželjan ni u jednoj opštini gdje vladaju i stoluju Hrvati zaokreće ‘svoju borbu za BiH’ protiv Dodika i Vučića, misleći da je posao sa SDA u pogledu Čovića završio. A nije, evo vrijeme pred nama će pokazati da Komšić razvaljuje Bosnu više od Dodika i pokazaće se da je u preuzimanu vlasti odbačene SDA Komšić najvažniji zavrtanj i poluga za njenu reinkarnaciju.

Nama je fino i umilno slušati kako ‘rastura’ Dodika i kako neda Bosnu, zato jer ne želimo vidjeti i čuti drugačije. I kako ne želimo vidjeti da je i njemu i Džaferoviću od NATO plana za BiH važniji Ugovor sa Islamskom Zajednicom BiH koji se treba potpisati, važniji i od predstave Dodika sa zastavom Republike Srpske. Kao što javnost neće još saznati (iako je to ovom bošnjačkom duetu u Predsjedništvu izletilo), onog trenutka kad Dodik stavi paraf na ugovor sa Islamskom Zajednicom BiH u ime države BiH, Dodik će ‘postati kooperativan’. No, počekaće na to malo duže, ovaj Ugovor je finalni potez bošnjačke bh vlasti u planu BiH kao islamske, šerijatske države i životni san kao dio dogovora SDA i DFa, odnosno Bakira i Željka.

Možda i neće, sve zavisi šta ponude Dodiku, on je vrlo pragmatičan i bezobrazno spreman na trgovinu. Dok se to ne desi, još će on nositi zastavu RS na reveru zamišljajući kako sjedi ispod bh zastave, još će slaviti 9. januar i još će fingirati otcjepljenje svoje države. A Bošnjaci će ga morati trpiti u Sarajevu.

d) U čitavoj ovoj priči o bosanskoj veseloj stvarnosti i u upotpunjavanju slike i prilike našeg društva ne treba zaboraviti EU, ahbaba Wigemark-a specijalnog ambasadora i predstavnika EU sa stalnim boravkom u Sarajevu i onih drugih koji stoluju u Bruxelles-u. Zato jer kažu da je u Bosni Veseloj ‘sve u najboljem redu’. Produktivnost nam da izvinete raste, bruto proizvod također, naša kreditna sposobnost nije bila nikad bolja, jedino nam ‘nevaljaju političari’.

Ovo bogohuljenje naših Poslanika nije nikako dobro međutim, na putu prema EU sve je moguće. Wigemark je to svojim radom pokazao, počevši od utjerivanja u ‘suru’ Poslanika kod usvajanja Zakona o akcizama pa sve do Zakona o penzijama i Zakona o Boračkoj zaštiti. Kao što znamo ovaj lola i bekrija je preuzeo sve konce od zahrđalog i polumrtvog a nadasve ‘zabrinutog’ Visokog Bh predstavnika, druga Inzka Valentina pa smo tako po želji MMFa i Svjetske Banke koja sve čini da naši Poslanici opstanu u životu i u vlasti dobili namete na gorivo, loše ili nikakve penzije i prevarene borce, a sve zbog kolača Wigemark-ove ženke, koje je dijelila Poslanicima da bi imali snage da glasaju. Ali smo zato dobili odlične ocjene o ‘bh ‘nezaduženosti’ i nove šanse za nova zaduženja, koja će bh Poslanic raji predstaviti kaopoklon (‘dobili smo’).

Ostaje tu još par ‘sitnica’ da EU odradi kako bi nam odškrinula vrata EU predsoblja, a to je da nas ‘natjera’ da dobrovoljno prodamo ‘BH Telecom’ i ‘Bh Elektroprivredu’, već su uradili ‘dubinske analize’ firmi koje su u BiH najbolje i ocijenjeno je da nisu baš tako dobre. Što u prijevodu znači da će biti na licitaciji i da će biti prodane. Sto posto, jer čim je Fadil Novalić SDA premijer ustvrdio kako ‘neće biti prodani’, to znači da hoće stoposto. Uostalom, ako nam MMF odlučuje i o boračkom dodatku što ne bi i o ‘BH Telecomu’.

Za utjehu, kako se brinu o BiH, EU štreberi će izjaviti ‘kako narod nije zadovoljan radom političara ali to nije u njihovoj moći, to treba narod da odluči na izborima’, ali će istovremeno poslije izbora otići u Centralnu Izbornu Komisiju i dogovoriti sve detalje izborne legalizacije, da ne kažem krađe. Tako to rade ovi moćnici iz EU, koji sve mogu ali samo ne mogu smijeniti korumpirane i kriminogene bh Poslanike, estagfirlluah.

Još su naši BH Poslanici i političari ‘dobro prošli’, kako su ‘mogli proći’. Mogli su kao i hrvatski premijer Plenković biti udareni po guzici, kao što je bio. Posjećamo, Plenkovića je u Bruxelles-u nježno po guzi nekoliko puta ošamario niko drugi do li Jean Claude Juncker predsjednik Evropske Komisije oktobra 2017. dok je držao europski govor, na što se hrvatski premijer (a šta bi drugo uradio) samo blago nasmiješio i odgovorio tapšanjem ‘udaratelja’ po ramenu uz skromni i stidljivi zagrljaj. Dakle, možda je to razlog što naših nema često ili nikako u Bruxelles-u, nedaju oni guze tek onako kao Hrvati, a možda su naši za razliku od Plenkovića ‘udareni’ u glavu umjesto u guzicu, ko će znati. Ili će naši možda prije dati ‘Bh Telecom’ nego guzu, svašta je moguće, ali jedno je sigurno bez ovih iz EU ništa u BiH ne bi bilo isto niti se bez njih može šta uraditi, tako da smo mi već u EU, sa guzom ili bez nje.

Bez njih ni naše Tužilaštvo koje zdušno finansiraju ne bi moglo uraditi ništa a ima želju da uradi mnogo. Tako nisu i pored pomoći od više od 10 miliona eura za procesuiranje ratnih zločina uradili ništa, bave se sami sobom i sa Dodikom. Recimo, mogli bi bar kao znak dobre suradnje, procesuirati sina SDA moćnika Alije Budnje za ubistvo Džanana Memića umjesto što gnjave jadne roditelje i nekakve siromašne Rome, kad već svi osim njih znaju ko je i zašto ubio ovog mladića u Sarajevu. Umjesto toga, oni su se uključili u predmet Davida Dragičevića i u Banja Luku, ne zabog toga što pate za pravdom i nevino ubijenim mladićem, već da udovolje bošnjačkoj histeriji prema Dodiku i Republic Srpskoj. Uostalom, ako su htjeli pomoći pokretu ‘Pravda za Davida’, mogli su posmjenjivati korupmirano Tužilaštvo Republike Srpske još davno i odraditi svoj dio posla.

e) Nešto razmišljam, iako znam da je bez veze i ‘nako, ali vrijedi da se zabilježi. Kontam, možda za ovu BiH ipak ima nade, pored svega što se tu dešava.

Jer, eto, nakon skoro godinu dana uspjelo su postaklati prozore Đačkog Doma u Bihaću za migrante i čak, izabrano je novo rukovodstvo studenata u Studentskim organima Sarajeva, u njihovom Parlamentu.

Za predsjednika Parlamenta studenata Sarajeva izabran je nekakav Hamza Vahid El-Din a za predsjednika Skupštine izvjesni Anes Kastrati. Iako nije ni ljudski ni pravno uredu brojati krvna zrnca, eto mene živo zanima otkud ovakvi studentski funkcioneri na ovim odgovornim funkcijama pored toliko, preko 99% Bošnjaka, Bosanaca, Talibana, Bilo Čega na zadnjem popisu 2013. godine, zar nije bilo nikog drugog osim da naše studente predstavljaju jedna Arapin i jedna Albanac.

Znam, reći će te Hamza je iz Kaknja (bošnjački mediji to fino kažu : izabran je Kakanjac Hamza), Kastrati je iz .. šta znam već odakle, ali mene oni više podsjećaju na braću sa Istoka ili Juga.
Ne samo po izgledu već i po nazorima, obojica podsjećaju na svoga prethodnika Harisa Zahiragića koji je predložio studentski Kodex prošle godine za studentice po kojem nema šminke, nema kratkih sukhjica ili tatoo crteža već samo ‘pristojna odjeća’ sa mogućnošću hidžaba na vrh glave, a koji je poslije ovog spektakularnog posla nagrađen svojim imenom na izbornoj listi SDA.
Ili mi se samo priviđa, jer poslije natpisa ovih dana kako u studentskoj menzi serviraju crvljive hamburgere i buđavi hljeb, bavljenje ovakvim trivijalnim stvarima nije ništa drugo dol i pakost ili islamofobija.

photo : Predsjedništvo BiH, Komšić, Dodik i Džaferović, ilustracija