Mladiću Fahrudinu Muminoviću iz Srebrenice koji je 1995. strijeljan a stao živ, vlasti za 27 godina donirale 6 ovaca, ovog mjeseca nakon što je otkrio svoj položaj i identitet već je ukupljeno preko 200.000 dolara a ministar Ramić požurio da se sa njim uslika i da najavi ‘obnovu njegove kuće’.

 

Vjerovatno (sada) nema skoro nikoga ko nije čuo za Fahrudina Muminovića, mladića iz Bratunca, sada već 30-to godišnjaka koji je kao sedmogodišnji dječak preživio strijeljanje u kojem mu je ubijen otac, jula 1995. godine u srebreničkom genocidu.

U samo nekoliko dana, ovaj dječak-heroj postao je planetarno poznat, koliko do jučer o njemu niko ništa nije znao iako je ‘povratnik’, iako je živio i sada još živi u blizini Konjević Polja, iako svake godine upravo i jedino jula mjeseca Srebrenica puni novinske stupce i tv ekrane, kod političara za njegov život nije bilo ni mjesta ni prostora ni jednog trena a svi se ‘ubiše’ brigom za Srebrenicu, povratnike i žrtve.
Mladić se odlučio prekinuti šutnju koju je dobrim dijelom trpio jer je morao, bio je zaštićeni svjedok u nekoliko procesa u Haagu, međutim ako je Haaška šutnja bila zalog za medijsku blokadu o njegovom identitetu, zašto je svih ovih godina i decenija blokada postojala i u pogledu pomoći ovom stvarnom i pravom ‘povratniku’ koji skupa sa sestrom i bez majke koja je umrla pri porođaju sestre živi u nikakvim uslovima već skoro tri decenije u kući siromašnog strica?
Odgovor je jasan i precizan : lešinarska SDA vlast koja baštini Srebrenicu u svakom mogućem trenutku svih ovih godina i ljeta i koja živi na kostima ubijenih i strijeljanih i to udobno i lagodno, najodgovornija je što je ovaj mladić po drugi put ‘strijeljan’ od svoje vlasti. Za 27 godina do sada, dječaku i njegovoj sestri vlast je donirala samo 6 ovaca. Frezu, mali motokultivator, uglađeni SDA ministar-šibicar Edin Ramić, uručio mu je tek kad je vijest o patnji ove porodice odjeknula ovog mjeseca i kad je spoznao kako na žrtvi ponovo može da ušićari.

O, da, ministar je, vidjevši kako se akcijom putem interneta i drugih medija slijevaju donacije od raje kod kuće i u dijaspori, sa paketićima odmah posjetio mladića Fahrudina, uslikao se sa njim i najavio’ obnovu njegove kuće, bez ikakve potrebe da išta kaže šta je sa obnovom čekao ovoliko, a šta ga je to najednom motivisalo da se zabrine o sudbini ove porodice.

Nadam se da je Fahrudin shvatio potez ovog SDA lešinara i da će, ako bude imao savjeta i mudrosti, držati ga što dalje i od njegovih obećanja i od njegove pomoći, jer u protivnom,ostaće i bez obećanja i bez para iz donacija.
Vijesti govore da je na posebnom računu za pomoć ovoj familiji već nakupljenih preko 200.000 dolara  a akcija još traje, što je bio dovoljan mamac vlastele da se ‘sjeti’ ove porodice i njene tragedije.
Fahrudina je među prvima ‘otkrio’ poznati banjalučki novinar Dragan Bursać u svojoj kolumni na ‘Al Jazeera Balkans’ a nakon što ga je u tv ‘Face’ dnevniku ugostio Senad Hadžifejzović i tv ‘Mreža’ Federalne TV, svi smo čuli za Fahrudina i njegovu sudbinu.

Koja kaže, da je zajedno sa ocem u grupi odveden na strijeljanje i da je pukim slučajem ostao živ i još dok se ovaj genocidni pir održavao, izbauljao iz jame ranjen tražeći oca, kada je uzdata ponovo naredba da se mladić preubije ali vojnici su to odbili. Onda su ovog tada sedmogodišnjeg dječaka prebacili na drugu lokaciju sa namjerom da ga ponovo strijeljaju ali ga je spasio jedan doktor koji ga je odveo u bolnicu u Zvorniku gdje je bio više od pola godine a kasnije prebačen u Tuzlu putem Međunarodnog Crvenog Križa.

Fahrudin govori sporo i poprilično smušeno dok se prisjeća tog događaja, dobro je da ikako govori šta je sve preživio. Govori kako je zahvalan tom ljekaru Srbinu koji je u međuvremenu umro, traga za njegovom djecom u Finskoj da im se zahvali što mu je njihov otac spasio život, zahvalno je to čeljade u svakom smislu i kad govori o svojim planovima. ‘Da ima tek išta svoje da može normalno da živi’.

Tragom tv i interneta, posebno privatnika zemljaka u državi Colorado koji je u njegovo ime otvorio posebnu stranicu za pomoć, pomoć je počela pristizati i još dok pišem ovaj tekst pristiže i dalje, i sve su prilike da bi Fahrudin sa sestrom konačno mogao dobiti i svoj krov nad glavom i iole pristojan život. Osim, opet ponavljam, ako ga lešinari tipa Ramića opet ne ‘ubiju’ po drugi put, jer oni ne mogu bez lešinarenja.

Naime, pomenuti SDA ministar Ramić je već ‘sklopio ugovor’ sa turskom ‘humanitarnom’ organizacijom u ime bh Ministarstva sa planom da se Fahrudinu gradi kuća.
Ova organizacija po BiH već godinama gradi džamije i mejtefe, islamske domove za studente i penzionere, pa se već unaprijed može omirisati da su ‘ahbabi’ iz vlasti nanjušili lovu, a njihove slike sa Fahrudinom sada, nakon 27 godina su već preplavile medijski prostor.
Kolika je opasnost da mu preotmu potrebne i zaslužene donacije govori samo ovaj podatak.
Iako je tu već skoro tri decenije, iako je kao ‘zaštićeni svjedok’ itekako bio važan za razotkrivanje istine o Srebrenici kojoj su puna usta vlasti, za sve ove godine patnje i tuge Fahrudin je od vlasti dobio 6 ovaca. Frezu je dobio tek poslije izlaska u javnost, 16. decembra ove godine.

Ako mislite da je tu kraj bezobrazne i bahate vlasti i njene brige o Srebrenici, grdno se varate.
Jer, o Fahrudinu nije nikada ni u kakvoj prilici progovorila ni ‘majka’ Munira Subašić ni silna udruženja o žrtvama Srebrenice, nije se njega nikad sjetio ni ‘vječiti borac’ za Srebrenicu Ćamil Duraković, niti je vlasnik ‘srebreničkog cvjetića’ Mustafa ‘Hužaslav Cerić bivši Reis mafijaš ikada ikoju marku od prihoda ‘srebreničkog cvijeta’ poklonio ovoj pravoj žrtvi genocida Fahrudinu Muminoviću, a svi znamo da su Cerić, njegova hanuma Azra i Cerićeva sestra vlasnici firme koja je jedina nadležna proizvoditi i distribuirati ‘cvijet Srebrenice’. Za one koji ne znaju, svaki ‘cvijetak’ se plaća 5 KMa, a izračunajte samo koliko je ‘Potočara’ do sada organizovano i koliko je ovih suvenira Cerić nakačio na revere Bošnjaka i stranaca u BiH i u dijaspori.
‘Majka’ Munira je zauzeta sama sa sobom, svojom plaćom, putovanjima, kućama i poslovnim prostorima i džipovima, njoj ne treba ni zamjeriti (‘ebeš pet iljada marki mjesečno šta je to’, čuvena je njena izjava za TV), evo, ovih dana razmišlja šta će sa 80.000 dolara, donaciji jedne strane zemlje za Potočare, ne treba zamjeriti ni ‘Hižaslavu’ koji je nakon preotimanja kuće bivšeg komunističkog generala Rate Dugonjića (preko ‘Hidrogradnje’ i uz pomoć sarajevskih opštinskih službi), sam sebe proglasio ‘žrtvom genocida’ i tako i danas nastupa i piše, naplaćujući svaki svoj korak i svaku riječ, redovnom regularnom i dopunskom tajnom penzijom koju dobiva od Islamske Zajdnice BiH. Jer, tako se to u BiH radi sa patriotizmom, domoljubljem i Srebrenicom.
O Fahrudinu se nije pobrinula ni Islamska Zajednica BiH koja kao i bh političari ‘jezdi tri decenije na krilima’ genocida i Potočara, Ministarstvo za raseljena i izbjegla lica ni njena ministrica Semiha Borovac, niti ‘teške’ džematlije bh biznismeni kao što je vlasnik benzinskih firmi ‘Hifa’ koji je čak pokušao prodaju majica sa brojevima umrlih radi profita, ama baš niko, njima je svima dobrodošla sintagma ‘zaštićeni svjedok’ i šutnja Fahrudina Muminovića.

Sada, svi se redom utrkuju kad su vidjeli kolika je duša i koliko je srce običnog ‘malog’ čovjeka koji je odlučio Fahrudinu pomoći. Neviđeni bezobrazluk i neviđena sramota od koje bh vlasti se neće zacrveniti ni uši ni obrazi, oni su odavno izgubili osjećaj srama i stida.
Pojava Fahrudina Muminovića je ujedno još jedan dokaz kako vlasti vode ‘bitku’ za Srebrenicu, za povratnike, Potočare, i sve tamo sahranjene. I koliko vrijedi žrtva Srebrenice : ravno 6 ovaca.
Fahrudin, koji je tu na domak Potočara ‘vrijedi’ još malo više, još jednu donatorsku frezu iz Kine.

Ako se ovi lažovi i kvazi patriote oglase sa tezom da ništa nisu mogli uraditi osim pokloniti 6 ovaca dobivenih opet od nekih donatora, jer je ‘svjedok zaštićen’, opet tu floskulu smatrajte normalnom i očekivanom. Jer, stric Fahrudinov koji se jedini brinuo o Fahrudinu i njegovoj sestri i koji je ovu djecu sa svojom mukom prehranio, nije ni ‘zaštićen’ ni nepoznatog identiteta, ali nije ni žrtva, iako je kao i Fahrudin svo ovo vrijeme gladovao i mučio muke kako sa njima preživjeti. Žrtve i povratnici su samo oni ukopani, i oni koji u ime vlasti o njima brinu.
Fahrudine, zato oprez i što dalje od vlasti. Inače će te ponovo ‘strijeljati’, opljačkaće te.

photo : Fahrudin Muminović lijevo, sa ministrom SDA Ramić Edinom, decembar 2018, arhiv