U Bosni se žuti prsluci zovu “orilo-gorilo džemper”
Primitivni, bahati i bezobrazni bh političari uopšte ne trebaju i nemoraju da strepe za svoje postupke. Znaju oni odlično ‘svoj narod’, kako je to prije par godina okarakterisao SDA premijer Fadil Novalić, poznatiji u bh raji kao ‘Fadileoprosti’ premijer. Nakon što ih je ukorio da previše surfaju po celularnom i previše ispijaju kafe, zbog čega svoj trošakluk podmeću državi.

Oni jedino razumiju jezik sile i ulice, strah za guzice, pozicije i privilegije, a što smo odlično vidjeli u februraskim protestima 2014, kada su navrat na nos ‘brisali’ na stražnji izlaz tražeći da budu što dalje od svojih ureda i fotelja.

Međutim, bh narod je prava ‘meraja’ za bh političare, upravo ‘nebeski’, boljeg ne bi mogli izmisliti ni u snu, da su ga htjeli izmišljati. Možeš ga jahati do besvijesti, možeš mu lagati ‘u zdrav mozak’, pljačkati, uskraćivati mu zdravstvenu zaštitu, krasti na izborima, pričati bajke i hvaliti kad treba, naravno, ako se potrefi nuždom, možeš ga i pretući pa i ubiti, nikom nećeš odgovarati. To je bezlična i sitnošićarska hrpa blećaka (velika čast malim, minornim i nevidljivim izuzecima) zadojena ratnom prošlošću i vjerom koju uopšte ne treba žaliti, zaslužuje samo prezir i podsmijeh, tim prije jer ih kao i bh političari, religija kao nargila održava u lažnom životu iako im radi sve ono što i političari.

Nakon skoro trideset godina od prestanka rata u BiH, nakon što je skoro sve i o bh politici i bh političarima dostupno narodu (sve se piše, emitira na TV i čita), više se ne može govoriti ni o kakvom fenomenu, ne može se pričati o ‘strahu’ ili ‘nemoći’ (jer narod je uvijek bio jača sila od zemljotresa, poplave ili bilo koje druge prirodne sile), može se govoriti samo o sociopatološkom slučaju čitavih generacija koje mazohistički i bolesno svoje progonitelje i ubice održavaju u životu hraneći ih svojom krvlju, svojom glupošću i svojom indolentnošću koja zadivljuje.

U Svijetu se zbog povećanja računa za vodu dešavaju revolucije, zbog umanjenja ili krađe penzija ili radničkih prava frcaju vlade i ministri, kod nas u BiH se vlast za takve radnje nagrađuje. Nebeski narod u nebskim rukama.

Opljačkan kroz privatizaciju odmah tokom i poslije rata kroz famoznu šemu certifikata (‘Alijini certifikati’) kada su ratni profiteri i stranački tajkuni za bezvažne papire ugrabili tvornice, hotele i ostale firme, obavezali se ‘zaposliti na hiljade radnika’ i ‘uložiti stotine miliona u proširenje proizvodnje’ a u nekoliko mjeseci rasprodali ono što su ‘za džabe’ dobili, narod se umjesto pobune zadovoljio sa par stotina KMa od lihvara u vlasti te odlučio da dvije decenije oblijeće zaključane kapije i security kordone novih ‘kontroverznih direktora’ tražeći neisplaćene plaće od nekoliko godina i nedokučive penzije.
Sa otetim penzijama, narod se pomirio sa ‘evropskim zakonima’, tako to mora biti, isto i sa radničkim pravima, prevareni borci samo ‘šatoruju’ i ispijaju donatorske kafe prijeteći puškom bez baruta dok im vlast ispred nosa dijeli milione KMa svojim udruženjima, svojim jaranima koji stvari ‘drže pod kontrolom’.

Kad nema lijekova i kad zbog toga umiru djeca, žene, narod je prije sklon da povjeruje kako je to ‘Božja sudbina’ ili da traži milostinju od istog svog naroda umjesto da dobije ono što mu legalno pripada, tetošeći ‘svoju’ vlast do morbidnosti koja još nije nigdje zabilježena do li u Bosni, kad nema vode čitavu godinu dana, narod se naslađuje činjenicom i internet raspravom da li je to zbog toga što su to uzrokovali ‘oni njihovi’ ili ‘ovi naši’, jebeš vodu, za bh narod je važnije da se na ‘fejsu’ isprazni na račun Dodika ili Bakira, svjesno prešućujući činjenicu da će ovaj dvojac još dugo godina bdjeti nad njihovom sudbinom.
Narod guta i bajku o povratnicima od istih onih koji su i izmislili ‘povratničku priču’ i ugradili je u Dayton, iako vidi, to i ‘ćorava kokoš vidi’ da se samo na svoja ognjišta mrtvi vraćaju, narod odlično zna ali se ‘pravi’ da ne zna da od ‘cjelovite i jedinstvene Bosne’ nema ništa osim svoje sirotinjske avlije, i draže mu je to čuti nego se dobro najesti. Narod hoće, može, zna!
Narod vidi ali se ‘pravi ćoravim’ da iz Bosne bježi i staro i mlado, uspavljući se uz skazke svojih ‘vođa’ i vjerskih glavonja koji su opljačkali sve što se dalo ‘maznuti’, čak su i vjeru ukrali, ni ona nije više kao nekad, ali je ‘naša tradicija’, a narod koji je živio u toj tradiciji to ne prepoznaje kao novotariju, jedan od velikih grijeha iste te vjere.
Narod se napušio merhametluka iz javnih kuhinja koje niču po bh ‘metropoloma’ kroz koje klepeću polovni turski ili kuvajtski tramvaji, raštimani autobusi plaćeni kao nova roba, narod gine kao vjeverice na austrougarskim putevima čekajući stotine kilometara auto puta koje se uveliko naplaćuju a nema ih, narodu je najvažnije ko će pobijediti na izborima, ‘naši’ svakako, a već tri decenije pobjeđuju isti, što izbormo što izbornom krađom, narod vidi kako se sklapaju koalicije, partnerstva, mijenjaju nacije radi mandata u poslaničkim klupama, narod sve vidi i sve zna ali mu opet oko srca milo i drago jer ‘njegovi’ ne daju pardona ‘njihovima’, a to je ipak, mora se priznati velika stvar.
Narodu samo daj malo kafe, nargile, postekije, poneku ovčicu ili rasplodnu junicu, džamija i opojanja i krunica, daj mu malo vode i kruha da predihne i da može do polovnog kompjutera ili kafane, i sve je oprošteno.

Narod čuje i vidi kako se država samo hvali izgradnjom džamija, islamskih centara, tekija i mejtefa, gdje ima para i podnog švedskog grijanja dok on, narod razmišlja kako će nabaviti metar drva za zimu, ali šta je metar drva i jedna zima naspram ‘naših ljepotica’ koje bi ‘oni’ sravnili sa zemljom da smiju i mogu.
Država se hvali sa sakupljenim porezima, sa donacijama iz dijaspore, disciplina sirotinje je na mjestu, ali narod namjerno ne čita kako su najveći dužnici poreza državi oni u vrhu, ona poduzeća sa kojima ‘gospodari’ država.

Narod vidi kako se rasprodaje i ono malo zdravih firmi koje su spasile ‘glavu’ u poratnim privatizacijama, ali to ne briga narod, jer narod ima državu koja bi nestala da je ne čuva ova državna i ‘narodna’ vlast. Narod vidi i čuje u vijestima kako se hrane ‘naši’ predstavnici u vlasti, zna koliko zarađuju na legalan a koliko tek na nelegalan način, narod zna kako se peče i jede ‘bijeli hljeb’ političara i koliko zarade ‘papci’ kojih se nakotilo kao štakora, pa opet ništa. ‘Novi dan, nova nafaka’, što znači, čeka se ‘hedija’, merhametluk ili donacija, sve ostalo je nevažno.

Narod sve zna, ali narod je načisto potonuo u svojoj učmalosti i svom bezobrazluku da ga ne treba žaliti. Narod je gori od političara, jer je u svemu ovom što političari rade duboko involviran, saučestvje sa njima, svako dvije godine im daje mandat da nastave tamo gdje su zastali.

U Francuskoj već sedmicama traje ulični otpor ‘žutih prsluka’, a sve je otpočelo namjerom vlade da poskupi cijenu benzina. U BiH, narod je sretan kad mu pojasne kako su ‘cijene benzina najniže u Evropi’ i da moraju biti veće čak i kad svjetske cijene nafte padaju, bh narod je uvijek sretan kad zaštiti ‘svoju vlast’. Bh narod ne poznaje sindrom ‘žutih prsluka’, bh narodu ‘puca prsluk’ za svim i svačim. Što znači ova narodna krilatica, i to treba navesti. Boli ga kurac za sve, boli ga uho ili uvo, zaboli ga dupe, za tamo nekim ‘žutim prslucima’ koji natjeraju čitavu Francusku da ne spava tjednima zbog cijena goriva ili komunalnih usluga, važnije je da se ima za pivu, nargilu ili za džamiju, da vojnici Oružanih snaga imaju halal nareske umjesto svinjećih, ili da se na kakvoj čuki sagradi nova, najveća u Evropi džamija. Neka se vidi čija je ovo zemlja.

Umjesto ‘žutih prsluka’, bh narod je sebi nabavio ‘orilo-gorilo džempere’, drugo mu ništa ne treba. Ovaj izraz se veže za ljude koje ništa u životu nemože iznenaditi, za one kojima je krajnji stadijum nezainteresovanosti osobina njihovog života. Čak i kad sa tim džemperom skaču sa spratova i mostova u neki bolji svijet. Kakva Evropa, kakvi bakrai ili prsluci.
Recite mi ko onda ne bi poželio takav narod?
Daleko mu kuća bila od moje.

photo : scena sa ulica Pariza, žuti prsluci u demonstracijama, arhiv