Dajte nam Sejfudina Tokića u BH Predsjedništvo jer  zajebancija sa zastavama ima smisla : ako umotavanje u ljiljane nije kažnjivo u Banja Luci, onda ni Dodik neće krivično odgovarati zbog svoje zastave ispred svojih vrata u Sarajevu?

 

Kada bih se pitao (a ne pitam se) ja bih odmah, istog ovog trena, još dok traju ove državne-švercerske i šibicarsko-liderske papazjanije sa sklapanjem i ‘preuzimanjem’ vlasti u BiH, napravio pravi potez.
Po hitnoj proceduri bih promijenio izborni zakon i umjesto trojice ‘predstavnika iz redova konstitutivnih naroda’, u BH Predsjedništvo za predsjednika imenovao Sejfudina Tokića.
Izbacio bih Dodika, Džaferovića i Komšića, poslao bih i njih kao Bakira na Biro za zapošljavanje, Tokića bih ustoličio na najmanje četiri godine, dok se ne vidi šta će dalje biti.
Nikakve razlike ne bi bilo, časna Titova, sve bi bilo isto kao i sada.
Osim što bi imali bi manje glavobolje, imali bi jednu i jedinu zastavu, ne bi se članovi bh Predsjedništva umarali tumarajući noću kradući zastave kao komšijske kruške, narod bi bar na kratko odahnuo od proizvodnje vijesti, Tokić bi to onako muški, ‘gandijevski’ sve odradio.

I nije bez veze, puno toga sličnoga ima između moga nesuđenog predsjednika Sejfudina i ovih trocifrenih.
Sejfudin je kao što je i ova trojka ‘lidera’ opsjednut zastavama. On nigdje ne ide bez zastave, čak ni na zahod.
I što je najvažnije, kad putuje u Banja Luku, ponese nekoliko komada. Pa se onda slika. Malo više ispred Ferhadije, malo manje po trgovima, ali škljoca se. Objavljuje. Čupaju ga policajci Republike Srpske, valjaju po banjalučkim pločnicima ali on ostaje umotan u ljljane i ponosan ‘kano klisurina’, evo, čak i kad su ga optužili za ‘izazivanje mržnje’ sa ‘ratnom zastavom’, baš, baš Banja Luka ga je oslobodila. Kažu, nema krivičnog djela. Sejfo pravi heroj, gazija, nego!
Eto ti sad, a u Sarajevu, ispred svojih vrata, Milorad Dodik posadio svoju zastavu a onda odmah skočili i Džaferović Šefik i Željko Komšić kako je to nezakonita provokacija i izazivanje mržnje.
Iako znaju da Dodik kad polazi na posao nikad ne ljubi ženu ili unučad, samo zastavu Republike Srpske.
To već svi znaju od Banja Luke do Moskve ili Washington DCa, to je i najavio dok se borio za mjesto u BH Predsjedništvu. Čim dođem, ima da bude samo moja zastava, ispred vrata, i ničija drugo. Ili će te me gledati na face, ili preko skype, a odluke će mo potpisivati elektronski, poštu deliveriti kurirom sa Pala.
Oni su i pored toga, dugo razmišljali šta da urade, pa se dosjetili. Čim je Dodik ugasio lampu od napornog rada i dana, njih dvojica su čekajući iza busije, iza vrata svojih kabineta, Dodikovu zastavu učinili nevidljivom.
Kaže ‘zlatni ljiljan’ Komšić kojemu su na srcu samo ljiljani, ‘ja idem sa desne a Šefik sa lijeve strane, i tako se šuljamo po mraku pa ko prije ćap, ćapne, njegova je zastava ‘eresa’, nema je’. Kao u onoj narodnoj iz Autonomaške ratne Krajine ‘ja u rovu, ja u rovu, a nešto me žulja, pogled lijevo, pogled desno, Bužimljan se šulja…
Ujutro kad Dodik dođe umoran od silnih obaveza i nenaspavan, plus isprepadan ko će ga čuvati jer su ‘šćorlali’ da mu uzmu obezbjeđenje’, ispred njegovih vrata nema zastave. Nema šta da poljubi osim drveno- tapaciranog dovratka, a Šefko i Željko se preko puta vireći kroz špijunku kikoću, svo Predsjedništvo odjekuje. Ko ne bi popizdio, recite vi meni?  I kako onda očekivati da takav predsjednik vodi zemlju u pravom smjeru?
Svetinju Republike Srpske su mu maznuli ispred vrata, šta ima onda da se tu govori o nekakvoj saradnji, agendama, evropskom putu, NATO sranjima ili ambasadorima.
Kao fikus ili pelcer za difenbahiju, ili sapun iz hotela, to nema nikakvog smisla.
Kako ratna zastava nije sporna u centru Banja Luke a jeste sporna zastava Republike Srpske u centru Sarajeva, pojasnili su i Željko Komšić i Šefik Džaferović.
Po zakonu, samo može biti jedna i jedina zastava u kancelariji zvaničnog člana bh Predsjedništva, a to je ova sa evropskim zvijezdicama. U određenim trenucima, zastava sa ljiljanima, a trenuci se dešavaju iz trena u tren.
Znači, zakon nije predvidio zastavu ispred vrata, propisi govore o zastavi u kabinetu, a u kabinetu i Šefke i Željke stoje ljiljani, Sejfudinovo cvijeće iz Sejfudinove bašče, Dodik je pogriješio samo u jednom – što je zastavu izbacio ispred vrata. Pa zna li on gdje je došao? Tu nestaju auta, mostovi, šahtovi, kako ne bi nestala jedna skromna zastava, samo ako se ko na nju ‘namerači’.
Onda, kad je već tako glup, neka mu bude, ili neka u buduće, kad završi radno vrijeme, prije nego zaključa kancelariju, ubaci zastavu, a ujutru neka postavi stražara pored zastave pa da vidimo baš kako će na to reagovati ovaj bošnjačko-zastavni udruženi poduhvat u Bh Predsjedništvu. Kakav je, znam ga, vrlo je moguće da postavi savjetnika za zastavu, da primi promptno jedno lice u stalni radni odnos, iako će ga odmah napasti da se razbacuje sa savjetnicima i državnim parama.

Zato bih, ja, da ne gledamo ove žalosne scene i da ne slušamo ove tužne vijesti sa zastavama, postavio Sejfudina tamo. I samo jednu zastavu, pa kome milo a kome drago. A ona je uvijek oko Sejfudina, ili u ruci ili na ramenu.
I ne samo zbog zastave, Sejfudin i Dodik, pa bogami i Željko i Šefik  imaju dosta toga zajedničkog.
Svi su bili ‘teški’ komunisti, bili su u zajedničkoj partiji, obožavali su bratstvo i jedinstvo, ispred komunističke i samo komunističke zastave su uvijek stajali u stavu ‘mirno’, poslije su nakon izvjesnog lutanja ‘pronašli sebe’. Šefik u SDA i džamiji, Dodik u demokratama i crkvi, Željko malo u katedrali malo u džamiji, a slične puteve imao je i naš junak Sejfudin.
Toliko je stranaka i dresova promijenio, toliko kockarnica i kafana a nikad mu se nije posrećilo. Sve dok nije jednog dana omotan zastavom prošao kraj džamije i ušao unutra. Od tada mu sve krenulo kako treba. Odnosno, postao je predsjednikom, što mu je bila životna želja. Predsjednikom nekakvog Bošnjačkog pokreta, ma čak Svebošnjačkog. Onda je svoj ‘mješoviti’ brak razvalio i našao se u šerijatskom, vjenčao ga ‘Hižaslav’ bivši Reis Cerić što mu je dodalo dodatnu snagu, a onda je shvatio šta valja raditi. Samo sa ljiljanima i uz ljiljane i eto te u vijestima. Voli Bošnjake više nego samog sebe, mani se svinjetine i pive kad neko gleda, klanjaj se. Što više i kome god možeš.
I eto para, i eto onih što obilaze pred izbore, traže glasače, koalicije, partnere.
Bošnjake voli i Dodik, to stalno naglašava, Džaferović to se zna, a Željko još više, njega često onako iz jebe zovu Bošnjakom.

Kod takvih referenci, kod takvih sličnosti, vidite li da bi najbolje bilo da Sejfudina imenujemo Predsjednikom. Imali bi sve na pravom mjestu. Jednog predsjednika, zastavu pogotovu.
Jer, nacijo, u BiH, pored zastave nema značajnijeg i većeg problema. Pardon, imaju halal neresci u Oružanim BH snagama, ali to će se nekako riješiti, za sada za ‘pripadnike muslimane’ jedino što je problem to je da im je Ramazan nastupio mnogo ranije. Naime, oni odbijaju jesti naručene bureke i konzerve jer u njima ima svinjetine a ovi logističari se ‘prave ‘ Englezima pa ne nabavljaju one ‘ispravne’ i ‘čiste’, pa moraju biti gladni.

Sejfudin Tokić je definitivno moj favorit.
Cross Atlantic saznaje iz  ‘zvaničnih a neimenovanih izvora’ da se Sejfo uveliko priprema da sa ljiljan zastavama kreće po Herceg-Bosni. Kao što znamo, tamo nigdje nema ljiljana a isti zakoni kao i u Sarajevu, na kojima svaki vakat namaza klanjaju i Šefik i Željko, pa i pored toga još nijedna zastava ‘koja izaziva prvokaciju i mržnju’ nije nestala u ovom dijelu Jedinstvene i suverene Bosne. Čitavih 28 godina.
E, Hrvati, čuvajte se, stiže Sejfudin.

photo : Sejfudin Tokić predsjednik Svebošnjačkog pokreta, sa zastavom u Banja Luci, arhiv