Svađa oko Bobanovca i Vječne Vatre i izjednačavanje ArBiH i partizana : Dan državnosti BiH 25. Novembar, nova prilika za staru sliku BiH

 

Svake godine u povodu 25. Novembra Dana državnosti BiH, u BiH nova prilika za staru sliku Bosne.
Jedni slave, drugi ignorišu, odviše poznato, ali svi u tome istrajavaju, načisto ogadiše i zemlju i njen praznik a i narod koji sve to posmatra i u tome učestvuje.
Ne zna čovjek kome bi uputio čestitku, i kako.

Podsjećamo, u FBiH se ovaj datum obilježava, Republika Srpska ga proglašava radnim, čak i ako ‘pada’ u nedjelju. Srbi tvrde da nije donešen Zakon o praznicima, što je tačno, jer se ‘vlast’ već 27 godina ne može dogovoriti, Bošnjaci se pozivaju na Ustav i Dayton gdje je navedeno da se ‘u odsustvu donešenih zakona, imaju pratiti zakoni bivše Republike BiH, a po tim propisima 25. novembar je dan državnosti BiH, što je također tačno. Tako, kao i u svim drugim oblastima države i ovog datuma, nastane svađa, medijsko i pravničko tumačenje eksperata, dođe običnom čovjeku da sve pošalje u onu dičnu finu mušku stvar.

Uz ovaj datum nastane i opšta pomama za brdom Bobovac središtu bh kraljeva, gdje su stolovali hrvatski kraljevi Kotromanići u prvoj polovici 14. vijeka, mjestu u blizini Vareša, simbolom bh državnosti, ove godine u otimačinu Bobovca uključene su i Oružane snage BiH, dakle ministarstvo odbrane i nevladina udruženja, pa i Islamska Zajednica BiH preko ‘Preporoda’. Marina Pendeš kao ministrica nije dozvolila da tamo svira vojni orkestar, Bošnjaci su ga ipak doveli. U Sarajevu Dodik nariče za zastavom Republike Srpske koju su mu noću ‘maznuli’ ispred vrata kabineta i poriče 25. novembar, Čovića nema ‘ni od korova’, tako da nam praznik države slave samo Bošnjaci. Uz vječno prisutnog Željka Komšića.

Lično osuđujem stavove Dodika po pitanju ovog datuma, iako znam zašto on to čini, njemu je svako pominjanje državnosti BiH trn u oku, iako iskreno da nije bilo ZAVNOBIHa ne bi bilo ni Republike Srpske, jer ne bi bilo Bosne, samim tim ne bi bilo ni Dodika, međutim to njega ne tangira, njemu je u glavi samo Republika Srpska, Bosna koju, vidi političkog bh i evropskog čuda predstavlja u BH Predsjedništvu dođe mu samo kao poligon za zajebanciju.
On će reći da prizna BiH onakvu kakva je ustrojena po Daytonu, ne ovakvu kakvu grade Bošnjaci, tu je donekle i u pravu pored svih njegovih bezobraznih političkih egzibicija, međutim nije mi jasno zašto mu smeta 25. novembar, osim što daje produžetak državnosti Bosni. Jer, upravo tog 25. novembra 1943 godine, najmanje dvije trećine Srba su konstituisali ZAVNOBIH a njegova vječna preokupacija su Srbi i Republika Srpska. Može mu se i tako hoće, jer su ‘međunarodni faktori’ upravo ‘sklepali’ BiH tako da on, Dodik može u takvoj tvorevini biti u vrhu Predsjedništva BiH, dok to ne mogu ni Sejdić ni Finci, ni Pilav ni mnogobrojni ‘ostali’, koji su u odnosu na ‘konstitutivne narode’ Dayton-a u sopstvenoj državi niko i ništa.

Dakle, ne opravdavam Dodika ili Čovića, ali hajde da vidimo kako to državnost ‘jedine i voljene im’ države Bosne posmatraju Bošnjaci kojima su usta puna Mrkonjić Grada i Zavnobih-a.
Licemjerno i bezobrazno kao i uvijek kada je država BiH u pitanju.
I kao za ‘švedskim stolom’, uzimaju ono što im odgovara. Zavnobih im je ‘svetinja’ jer su tada potvrđene državnosti današnje Bosne, ali Mrkonjić Grad je za njih Varcar-Vakuf. Partizanski general Mrkonjić po kojem grad nosi ime je za njih ‘četnik’ a ime grada je ‘četničkom ideologijom’ promijenjeno, kada je ukinuto ime grada po Osmanlijama, našoj braći. Ni pomisli da su Turci bili okupatori BiH.
Od 247 delegata Zavnobih -a (Zemaljsko antifašističko vijeće Bosne i Hercegovine) koji su u dva tri dana uradili ono što bi danas Evropskoj Uniji ili bh političarima trebalo sto godina (i opet ne bi se za sve dogovorili), nijedan od tih učesnika nema u Sarajevu, glavnom gradu ni ulicu niti ijednog od njih krasi ime škole ili institucije. To je odlično primjetio scenarista Feđa Isović, autor kultne serije ‘Lud, zbunjen, normalan’ u intervjuu datom ‘Avazu’ u povodu 25. novembra.
Sve ulice u Sarajevu nose imena begova i efendija koji su od raje uzimali porez i slali ga u Istambul a oni uživali na sećijama, kaže Isović. ‘Stanujem u ulici koja je nosila ime jednog od vijećnika Zavnobih-a Filipa Kljajića kojeg su četnici nabili na kolac i usmrtili, ali sad se ta ulica zove po jednom begu-Kemalbegu. Nepoznatom i smiješnom liku koji je poznat po tome da je mogao pojesti pola janjeta ili osam bureka sa tri litre jogurta, i ni po čemu drugom’, ali je beg. Vlastima u Sarajevu je od učesnika Zavnobih-a važniji i ustaški činovnik Busuladžić ili efendija Đozo, po njima se zovu škole u BiH a služili su fašističkim okupatorima Bosne.
Očigledno je, nastavlja Isović, da bh predstavnici vlasti Bošnjaci ‘žale za ishodom II Svjetskog rata’ čim javno, poput Fadila Novalića koji bez da trepne na partizanskom groblju ‘bubne’ kao  što je ‘bubnuo’. „Moramo sebi pojasniti da partizani nisu bili tek obični ljudi, zato što su bili na tom putu, putu borbe protiv antifašizma.“
Slično ‘bubne’ često i sarajevski načelnik Abdulah Skaka, pa je očigledno da se ovdje radi o onom poznatom ‘babi je milo što joj se snilo’.
U potpunosti se slažem sa Isovićem koji je odlično odslikao bh stvarnost, precizno i koncizno, pa mi slike Džaferovića ili Izetbegovića, Zvizdića i Komšića ispred Vječne Vatre dok ‘vaze’ o Zavnobih-u izazivaju mučninu i povraćanje.
Plus, kad vidim kako partizanima odaju počasti učenjem dove sa rukama prema nebu, mojoj sreći nema kraja.
A kad se tome doda paralela sa partizanima i borcima ARBiH, nešto poput izjednačavanja ustaša i bojovnika Hrvatske, bh ugođaj je potpun.
I kao šećer na vrhu pilava, poslije ovakvih slikanja i ceremonije bez ikakvog istorijskog čistog i iskrenog pokrića, kad zlatni ljiljan Komšić uporedi partizansku borbu i svoju i borbu boraca ArBiH stavljajući ih u istu ravan te kad predstavnici bh vlasti odu poslije Vječne Vatre umjesto u Mrkonjić Grad na Kovače pa ovo izjednačavanje Alije i Tita dovedu do savršenstva, onda nema zaista druge nego da ti se ogadi čaki i 25. novembar, iako je za državu BiH značajnji od Dayton-a io dbilo kakve odluke međunarodnih faktora od bh rata pa sve od sada.
Na kraju, koliko su vlastima ‘značajni’ Mrkonjić Grad, Zavnobih i partizani ne dokazuju samo kabadahijske izjave i poređenja partizana sa fašistima u kojima prednjače ‘lideri’ SDA tokmaka, dvoljno govori i sam izgled partizanskih spomenika. Od ‘Vraca’ u Sarajevu do Partizanskog groblja u Mostaru. Ili silne porušene biste partizanskih heroja i razbijene spomen ploče u kojim slučajevima se nikada počinioci ‘ne pronađu’.

Stoga, mala je ili nikakva razlika između fatihe partizanima iz usta Džaferovića ili otvorenog nepriznavanja 25. novembra od strane Dodika. U biti, radi se samo o nijansama.

photo : 25.11.2018, Džaferović Šefik i Željko Komšić, Vječna Vatra, Sarajevo, arhiv