Šefik Džaferović oštro startovao : od svih problema u BiH halal narezak među prvim prioritetima

Još prije nego su položili zakletvu (joj, kako to fino zvuči), novoizabrani članovi BH Predsjedništva ‘udruženo’ su najavili kako će funkcionisati ovo kolektivno ‘ludom predsjedavanje’.
Željko Komšić će voliti sve nas u Bosni, otići će u posjetu Stipi Mesiću, ako se ‘stvore pretpostavke’ posjetiće malo i Herceg-Bosnu i njene opštine i gradove čak iako je ‘svuda proglašen nepoželjnom osobom’, potpisat će odmah ugovor sa Islamskom Zajednicom BiH u ime države Bosne, biti će predsjednik svih građana BiH, zalagati će se za jednaka prava svih u BiH.

Milorad Dodik je svoj ulazak u Predsjedništvo najavio kao ‘moranje’ (ko ga tjera, da mi je znati?), poštovaće sva prava svih pod uslovom da se Republika Srpska ‘vrati’ pod Dayton i Ustav BiH, da se ukine Vijeće ministara, otjeraju stranci, drug Valentin Inzcko prije svih, strane sudije i tužioci, Evropa je o.k. NATO sikter, u protivnom eto nam ‘skype’ komunikacije sa Pala i eto nas u Srbiji.

Džaferović Šefik, kao i Bakir, najavio je poštivanje demokratije i prava ali ima da se poštuje prvo država Bosna, Republika Srpska mu ‘moranje’, Evropa, agenda, NATO – yes, how yes know , proganjati će ratne zločince dovijeka i osnovati će Viesenthal Center of Bosniaks, ima da se jurca preko 20.000 ratnih zločinaca po dijaspori koje je obilježila majka Munira Subašić, Herceg-Bosna ima da nestane kao i eventualno Republika Srpska sa sve podpredsjednikom Ramizom Salkićem…

Poslije polaganja zakletvi Bakir je predajom ključeva od kabineta najavio posjet Birou za nezaposlene kao i svaki prosječan, čak nadprosječan siromah političar, ali za svaki slučaj je zadržao ‘Škodu’ Predsjedništva, telefon, kažu da mu se priprema  siromašna kancelarija sa obezbjeđenjem i pratećim osobljem, u narednih 12 mjeseci, dok ne prikupi ‘papire’ za Biro, Dragan Čović svoju rezidenciju u Mostaru dao je stranačkim kolegama jer je čuo kako to ‘zlatni ljiljan’ Komšić hoće pretvoriti u ‘građansku biblioteku’ i najavio mirne profesorske dane do penzije.

Ivanić, kako saznajemo završio u Banjalučkoj bolnici, ne vjeruje puno Bakirovoj hanumi i njenim uspješnim medicinskim ginekološkim uslugama u Sarajevu.
Dodik uveliko oprema nove urede na Palama i daje intervjue, najavljujući vruću zimu u Sarajevu, Komšić se ‘pomirio sa tim’ da mu ispred zgrade gdje stanuje postave stalnu pratnju i kiosk sa milicionerima, ‘šta ćeš kad se mora, inače ja to ne volim evo već treći put’.
I prođoše tri radna dana ko tri duge godine, ali ne bi vijesti o prvim koracima ovog našeg kolektiviteta.

A u zemlji ‘gori’. Problem do problema, nema se čekanja.
Osim ovog ‘našeg’, ‘iz reda Bošnjačkog naroda’. Od svih njih trojice, jedino je Šefik Džaferović po svoj prilici najozbiljnije shvatio svoj posao, jer samo što je stigao sa džume i otvorio vrata kancelarije, dočakao ga je odmah plamteći bh problem. Oružane snage BiH, i još zajedničke, nije se sa snagama šaliti.

Afera pukla k’o SDA, pomisli Šefik, ali vrijedi zapeti. Vojnici i zapovjednici i ostali uposlenici Bošnjaci već mjesecima gladni, odbijaju jesti nareske juneće i bureke teleće, jer im ‘neko’ suprotno Pravilniku Oružanih snaga poturio nareske sa primjesama svinje i bureke sa istim ili sličnim primjesama.

Mož’te misliti, u građanskoj državi i demokratskim propisima, neko se drznuo da ovu ‘bošnjačku komponentu’ nehigijenskim potezom dovede u pitanje, komponentu koja je ‘priznata u NATO mirovnim misijama’ i kod kuće, dovodeći je u situaciju da gladuje.

E, neće da može, zaključi Šefik pa odmah prvi dan napisa pismo ministrici ‘Oružanih Zajedničkih Snaga’ hanumi, pardon gospoji Marni Pendeš, da odmah poduzme korake i da otkrije tog ‘nekoga’ ko se drznuo da Oružanim snagama podvali ‘svinje umjesto bisera’. Hoću da se pronađu krivci i kazne za ovaj propust kojim su prekršene odredbe Pravilnika o ishrani u Ministarstvu odbrane i Oružanim snagama, kako se to nikad više ne bi ponovilo, zaključio je Šefko svoj prvi ozbiljni zadatak.

I pomisli, nakon toga, Bože Dragi, šta je ovo, šta sam ti zgriješio da umjesto da se bakćem penzionerima, studentima, radničkom klasom, dobro zaboravimo radnike, kantonima, stranačkom stegom, školama ili bolnicama, Dodikom ili Čovićem, akcizama ili agendama, ja moram da se bakćem sa svinjskim stvarima. Estagfirlullah pljuc…pljuc..pljuc…
Neki tihi ali umilni glas iza desnog njegovog uha ga ipak malo umiri, dok je oblizivao kufertu i zatvarao pismo, dajući mu snagu i smirenost da pozove kurira za poštu.
‘Ne brini ništa, napravio si pravu stvar, u zaštiti našeg bošnjačkog identiteta, tradicije i vjere, a samim tim i države, nema ti prečeg posla od ovoga. A Allah najbolje zna…’
Okrenu se lijevo i desno, da nije gdje Bakir svratio po stvari iz ladica, nema nikoga. Pročeprka malo po stolu kad ono tamo neka odluka o zaštiti šišmiša, koju su potpisali ‘ovi u ranijem sazivu’ i bi mu lakše.

Eto, oni su se uhvatili u koštac u zaštiti šišmiša, zašto se ja onda ne bih bavio svinjarijama i svinjama. Kad mi je to prioritet. Ipak, šta su nama šišmiši u odnosu na svinje.
Hvala ti Bože, moj prvi radni dan i prvi ozbiljan zadatak. Sutra, još koliko danas, napisaću još jedno pismo.
Dolazi nam dan države, 25. novembar, ovaj put napisaću pisamce Dodiku.
Znam, on će taj dan raditi, ali mora se pisati. Moram dobro paziti da u pismu ne spomenem Jajce a da obavezno istaknem Varcar Vakuf. Mislim Mrkonjić Grad. Da zaobiđem AVNOJ a podvučem ZAVOBIH. I da to naštancam ranije, jer ako me ovdje vide u taj dan, pomisliće da radim kao i Dodik. Gluho bilo.

photo : novo bh kolektivno Predsjedništvo, arhiv