Superbogati donirajući mrvice svoga bogatstva postaju velikodušni iako varaju i sirotinju i zakone

 

Javna je tajna da je donacija zapravo milostinja, kako ju je odlično okarakterisao Clement Attlee (Klement Atli) jedan od vođa Britanske Radničke Partije koji je umro još davne 1967. godine.
‘To ti je hladan gest bez ljubavi. Bogataši koji žele pomoći siromašnima treba da plaćaju porez a ne da dijele novac po svojoj volji’, odlično je ocijenio ovaj političar i nekadašnji premijer Britanije.

Jer, silna novinska naglabanja o dobrodušnosti i dobroti bogatih filantropa nisu ništa nego li sakrivanje prave istine, čime bogatiji postaju još bogatiji dok filantropija razmaženih i beskrupuloznih milijardera postaje isprika za izbjegavanje progresivnog oporezivanja kojem je uvijek podložna sirotinja. Uprošteno ovako : ne trebaju milijarderi da se toliko ‘rasipaju’ doniranjima i davanjima, neka oni lijepo plaćaju porez i prate propise kao i ‘sav ostali normalan svijet’, pa će svima biti dobro.
Jok!
Poznato je da u eri kapitalizma, krvavog kapitalizma, bogati koji čine 1% čovječanstva imaju prvilegije da su oslobođeni državnih poreza ili ih plaćaju po smanjenim stopama, dok ostatak od 99% rilja i plaća. Za državu, za siromašne, za sve što god i gdje god zatreba. I sad, ko fol, najednom se raznježili pa se na sve strane čuje, vidi i piše kako milijarderi njih 800 koji imaju više imovine nego pola ostalog Svijeta, osnivaju nekakve fondacije, zadužbine, kako se obavezuju da će ili sav svoj imetak ili najmanje pola ostaviti sirotinji. ‘U dobrotovorne svrhe’, kako oni to pjesnički nazivaju.

Fino, ne može finije, međutim u tome je upravo čitava varka i sa njihovim željama i njihovim bogatstvom.
Tako je naprimjer, Bill Gates, jedan u vrhu najbogatijih, odlučio da svoje bogatstvo neće ostaviti svojoj djeci. ‘Jer kad imaš sve postaješ razmažen’ kaže Gates osnivač Microsoft Companije nadovezujući se na misli ‘ako umreš bogat postaješ osramoćen’ jednog drugog brata po džepu i bogatog industrijalca i filantropa britansko-američkog iz 20-tog stoljeća (Andrew Carnegie).
Ostaviće ga, kaže Gates ‘Fondaciji Melinda i Bill Gates’, jedan dio će pokloniti i novoosnovanoj prije pet godina fondaciji ‘The Giving Pledge’ (Zavjet davanja). Cvrc, dakle ostavlja sebi i svojima. Melinda je, kao što znamo njegova supruga, pa čak i pored činjenice što Bill tvrdi ‘kako njegova djeca neće upravljati fondacijom‘, proizilazi da on zapravo najveći dio bogatstva ostavlja ‘svojoj’ fondaciji. Ne ostavlja mom ćaći, a radi se o blizu stotinu milijardi dolara imovine i novca.

Njegovoj fondaciji je prije nekoliko godina američki filantrop i superbogataš Warren Buffett koji je u vrhu Forbeso-ve liste milijardera ‘donirao’ ravnih 30 milijardi dolara, kako bi Melinda, Bill-ova ženka ‘provodila istraživanja u Africi na nekakvim zločestim komarcima od kojih umiru ljudi. Isti onaj Buffett, koji se, kad se u Americi pojavio prije nekoliko godina pokret koji je vrlo brzo ugušen (‘Occupy Wallstreet’, 2011) izjavio da ‘podržava taj pokret jer je zaista sramota da on Buffett plaća manji porez nego njegova sekretarica’. Kojoj naravno nije podigao plaću da joj popravi muke, popravio je raspoloženje ‘kolegi’ milijarderu, a gdje su milijarde završile, to znaju smao njih dvojica i afrički komarci.

I ovaj ‘dušebrižnik’ Buffett je kao i popriličan broj milijardera potpisao izjavu da ostavlja svoje pare poslije smrti novoosnovanoj fondaciji ‘Zavjet davanja’, koju su ova dvojica, Gattes i Buffet, osnovali prije pet godina. O toj ‘fondaciji’ osim da joj ‘masovno’ pristupaju milijarderi a mediji ih samo hvale, ništa se posebno ne zna. Osim što su prebogati postali sentimentalni, pa ‘dijele li dijele’ još ne udijeljenu lovu, kojoj će se teško ući u trag.

Slično kao i Bill Gates, i milijarder Barron Hilton, vlasnik čuvenog hotelskog lanca “Hilton” je odlučio da će donirati 97 % svog bogatstva ‘humanitarnoj fondaciji ‘Konrad Hilton’, dakle opet sebi, a dat će i za ‘Zavjet davanja’, naravno. Slično je uradio i milijarder i osnivač CNN-a, Ted Turner, koji je osnovao ‘Tarner fondaciju’ 1990. godine koja ‘pomaže u rješavanju ekoloških probema širom svijeta’ na koji način se ogroman dio bogatstva samo prelio sa njegovog računa na račun njegove humanitarne fondacije.

Ovoj najnovijoj fondaciji ‘Zavjet davanja’ dao je zavjet i mlađahni milijarder Mark Zuckerberg vlasnik Facebook Companije i njegova hanuma, jer hoće da ‘uskupe’ 600 milijardi u humanitarne svrhe, ma šta god to značilo. Koliko su bogati milijarderi i filantropi ‘osjetljivi’ na sirotinju, najbolje je pokazao pokrenuti pokret u Americi ‘Occupy Wallstreet’ kada se čitava država Amerika ‘digla na noge’ dok pokret nije ugušen. Iako je u famoznom potezu američkih predsjednika, prvo Bush-a Mlađega a potom Barack Obama-e u akciji spašavanja bogatih od propasti (od 2009 do 2013) ‘bail out’ sistemom, na stotine milijardi američkh dolara iz kase države Amerike, dakle od sirotinje, završilo u džepovima velikih kompanija i njihovih direktora i mendžera. Bilo je, ‘vratiće oni to državi kad stanu na noge’ i ‘ako bankrotiraju pada čitava Amerika’, oni se jednostavno moraju spašavati.

Prava je istina, da su bankari i mnoge korporacije morale biti spašavane jer su ‘toliko velike da ne smiju pasti’. Jer su one zapravo država. I danas je u njima stanje kao i prije, troše nemilice na plate i bonuse, država je odradila svoje, a sirotinja isplatila. I dalje imamo plate direktora banaka, farmaceutskih i automobilskih korporacija i telekominikacijskih firmi preko 20 miliona godišnje, plus bonusi, plus dionice a radnik rinta za 500 dolara sedmično.
Dakle, pravo pitanje nije da li bogataši trebaju donirati i pomagati siromašne, to se valjda pretpostavlja, već je pravo pitanje dokle će oni izigravati propise, guliti državu i sirotinju a kobajagi velikim donacijama dijeliti samo mrvice a mi ih zbog toga kovati u zvijezde.

Jer, kao što već znamo, bogati imaju privilegije da ne plaćaju poreze ili ih plaćaju u smanjenom obliku, čime u startu njihova filantropija postaje sumnjiva i besprizorno bezobrazna. Kod povrata poreza svake godine, vraćaju im se milijarde dolara dok država trenira strogoću na radničkoj klasi, da nije slučajno koji dolar sakrila. Osim toga, sve države svijeta daju mnoge pogodnosti kod ‘humanitarnih organizacija’ i humanitarnih fondacija, to znaju čak i naš turbo-folk hadžija Bajro Smajić u gradu Utica NY ili brat mu po džamiji Sakib Duračak, kao predsjednici džematskog odbora, kamo li ostatak nacije, da i ne govorimo da su glavni bankovni računi ovih velikih merhamet fondacija ili humanitarnih organizacija ne u mjestu življenja osnivača već u nekim poreznim off shore oazama, daleko i od očiju i od zakona. Za razliku od medalja za zasluge od države zbog udijeljene milostinje koje se odlično vide i sijaju na grudima.
O njihovom ‘Zavjetu davanja’ i o njihovim ‘humanitarkama’ imam isti odnos kao i prema ‘merhametu’ i ‘pravilnoj raspodjeli sergija i donacija’ Reisa ef. Kavazovića u Islamskoj Zajednici BiH, recimo. Ili bilo kojoj drugoj sličnoj ‘humanitarnoj’ organizaciji ili fondaciji. Grohotom se smijem i zabavljam.
Jer znam iz iskustva, da siromašnima samo pomažu siromašni.
Bogati, iako se ‘boje da ne umru bogati’, ne boje se da žive bogataški. Pored toliko siromaha oko sebe.

photo : Melinda i Bill Gates, sa odlikovanjima države, arhiv