Ambasador Austrije u BiH Martin Pammer je sve ‘skontao’
Poprilično ljuto i poprilično nediplomatski, austrijski ambasador u BiH komentarisao je na svom face profilu totalni izostanak bh političara na njegovom prijemu u Sarajevu, 26. oktobra ove godine, kojeg svake godine u ime svoje države organizuje austrijska ambasada u BiH krajem oktobra mjeseca a u povodu Nacionalnog praznika države Austrije.
“Niko od njih nije bio na prijemu, ali na prijeme Turske i Saudijske Arabije idu. Znači, moguće je da oni hoće da se BiH uključi tamo”.

Rezolutan je bio austrijski diplomata, pa iako nediplomatski – stopostotno tačan i precizan, nije mu ništa drugo preostalo već da svoje nezadovoljstvo podijeli na društvenim mrežama. Ali, za divno bh čudo, nije bilo nikakve reakcije prozvanih bh političara, osim što se javio istrošeni i dosadni Sadik Ahmetović, nekadašnji ‘žestoki’ SDAovac a odnedavno ‘lider’ efendije Šepić Senada i njegovog Nezavisnog Bloka, čak iako njegovo mišljenje nije uopšte bitno.
“Uloga ambasadora nije da dijeli lekcije, nego da poštuje zemlju domaćina i njene izabrane predstavnike. Da sam na njegovom mjestu ja bih tražio razloge zašto je to tako. Možda je ipak do njega”, mudro je zaključio Ahmetović, vječiti poslanik, nekadašnji ministar BH Policije, ma čak i nekadašnji osumnjičenik za silovanje jedne Romkinje koju je navodno stipendirao a koju je baba prema navodima osnova sumnje Tužilaštva ‘podvodila’ Ahmetoviću.

Tačno tako, mora da je do ambasadora, jer naši političari su bezgriješni i sveti, poslanici su to, ej.
Plus, bolesno osvetoljubivi i zaljubljeni u BiH do patoloških patriotskih visina samo njima poznatima i svojstvenima kada je u pitanju ‘ljubav prema Bosni’.
Što je austrijski diplomata očigledno ‘skontao’. Jer, mjesec ranije na sličnom prazniku u povodu 88. rođendana Kraljevine Saudi Arabia-e  tamo se slila sva ‘svita’ od bh politike, uključujući nezaobilazne bijele ahmedije i nezaobilaznog Ejupa Ganića bre. Isto je i uz proslavu praznika Turske ili bilo koje druge ‘bratske nam države’.

Naravno, austrijski ambasador ima više razloga za ljutnju i frustriranost jer je Austrija uvijek među prvima kada su u pitanju donacije državi BiH, voli ovu zemlju i pomaže njen ekonomski i demokratski razvoj, ali ‘ne razumiju’ ga naši vlastodršci. Donacije Austrije su u samom vrhu kada su u pitanju davanja i za bh pravoduđe, i za bh škole, vojsku i izbjeglice, ali nema austrijskih donacija u izgradnjama džamija, islamskih centara, islamskih kuhinja i štokakvih drugih ‘razvojnih programa’ braće muslimana, pa se njegova pomoć i pomoć njegove države nikako ‘ne vidi’. Kada se prelista pregled donacija u zadnjih nekoliko godina državi BiH, od nekoliko milijardi pomoći lako se to da uočiti, međutim to se u BiH ‘ne pika’ puno, čak iako je Austrija uz EU u samom vrhu, za razliku od Turske ili Kraljevine SA,  kojih tamo nema nikako ali ih ima na drugom mjestu i gdje treba. Uz Islamsku zajednicu BiH, uz donacije za džamije, islamske centre i spiskove za hadžž, uz kurbane i sergije svih vrsta gdje se na pravo mjesto slijevaju darovi koji se cijene mnogo više od donacija za pumpe za vodu ili software programe za sudije, recimo.

Osim toga, kao što je ambasador Norveške javno prozivao Mostar i njegove ‘vođe’ da objelodane kuda su nestali milioni eura pomoći od strane njegove države za gradnju infrastrukture vodovoda, ‘jer mora položiti račune svojim građanima a godinama se ništa ne gradi’ pa ga iskritikovali ‘kako nije ambasador tu BiH da dijeli lekcije’, kao što je naučio Ahmetović, kao što je to često znao tražiti i ambasador Japana za pare date Bužimu a nema ni vodovoda ni para, tako je i austrijski ambasador počesto kritičan prema bh političarima u medijima, što mu se kao ‘grijeh’ duplo računa. Zna se odlično koji ambasador ‘može u BiH dijeliti lekcije’ bh vlast, to su američka i britanska ambasada koje osim para kroz donacije donose i zakone, i podzakonska akta i održavaju ovakvu vlastelu na funkcijama ‘revanširajući’ se Bosni za svoje propuste prije i poslije rata, na njihov poziv na bilo kakvu veselicu nema toga ko se ne bi odazvao, čak i guzonje tipa Lagumdžije koji se vazda smuca po ambasadama, čak iako ne obnaša zvanično nikakvu funkciju u vlasti jer one se ‘pitaju’ u Bosni. I pitaju se ‘bratske države’ koje pomažu ‘braću muslimane’ u BiH, Turska se uvijek i za sve pita. Ostali su ovlašteni da daju sadaku bez koje Bosna ne može i na koju je navikla kao na drogu ili duhan i da šute, nema ‘dijeljenja lekcija’. To je rezervisano za jače ili bliskije.

‘Grijeh’ austrijskog ambasadora je i u tome što je prošle godine prijem organizovao na tri mjesta, pored Sarajeva i u Mostaru i Banja Luci a što je protumačeno kao ‘cijepanje’ Bosne koja je je li, neposcijepana i čitava od Marijinog Dvora do Sebilja a ima i tajnih primjedbi i u vezi protjerivanja na desetine hodža i zatvaranja na destine džamija u Austriji koja je povrh toga još, često u klinču sa Turskom i Erdoganom, kao što je grijeh i nagrađivanje nekakvih desničara po Austriji koji su u dobrim odnosima sa Miloradom Dodikom, svega toga ima pomalo.

‘Skontao’ je sasvim lucidno Austrijanac gdje će Bosna biti ili kuda će ući umjesto u EU, gdje deklaratorno tamo teži dok traži rutu prema Bliskom Istoku, stoga je praznik svoje države proslavio uz kolege ambasadore i uz nasmijano ‘zabrinutog’ austrijskog penzionera kojem ništa, ama baš ništa u BiH ne smeta.
Dok je njegova primjedba ostala u šutnji i ignoranciji. Nije vrijedan ni pohvale ni kritike.

Jedan bh novinar je sarkastično ovakav odnos bh vlasti prema donacijama državi BiH prokomentarisao odprilike ovako. Po Sarajevu i po Bosni sve je više reklama i natpisa na arapskom, vlast se pravda donacijama i pomoći ‘bratskih zemalja’ za takvo stanje. Ako bi to bilo tačno, onda bi trebalo sve da pršti od japanskih, njemačkih ili norveških slova, pa čak i od hrvatštine, jer među prvih deset donatora na tabelama donacija nema nigdje ‘braće’. Međutim to su preteški jezici za BiH, nama je arapsko i tursko pismo skoro pa službeni sekundarni zvanični jezik, dok naši političari uglavnom putuju u bratske zemlje. U Evropu, samo po diktatu i urijetko, osim ako se ne trkne malo na skijanje do Alpa, gdje vole odsjesti između ostalih najviše Bakir Izetbegović i Željko Komšić.
Tek da se uzme predaha od silnog posla.

photo : austrijski ambasador u BiH Martin Pammer, arhiv