Dok se izborni glasovi još kradu ali sada uz pomoć međunarodne zajednice i Centralne izborne Komisije, dok se javno prave matematičke i ostale zakonske kombinacije vlastodržaca, naciji u BiH se serviraju drugačije, ljepše i zabavnije vijesti ….

U Velikoj Kladuši ‘Boro i Ramiz’ spašavali Opštinu od blokade i propasti dok se načelnik Abdić spremao u dijasporu u Inđiju, kako bi tamo prodao četke i metleproizvode Komunalnog poduzeća.

U Sarajevu ‘spašavaju’ SDA i Sarajevo od ‘četnika’ Peđe Kojovića i ‘Naše Stranke’ te vojnike ‘zajedničkih’ oružanih snaga BiH od svinjetine, dok najpoznatiji ‘sunetlija’ načelnik fašista Sarajeva Abdulah Skaka sa otvora aerodroma u Istambulu najavljuje dolazak u ‘metropolu’ dagistanskog UFC borca UFC Khabib-a Nurmanagomedov-a zvaničnim pozdravom kojeg ‘ceo svet razume’ : selam alejkum Sarajevo.

U dijaspori se prepričavaju pornografski uspjesi ‘Krajiškog Kazanove’ SDAovog tajkuna iz Visokog sa firmom u Bihaću, dok muževi oprezno ali vrlo detaljno razgledaju porno stranice ne bi li slučajno tamo ugledali poznate ‘trebe’ iz svog dnevnog boravka ili komšiluka.

Neki se smiju mladi i mladoženii u Gradačcu koji su se medeni mjesec završili na svadbi uz svađu oko para zaboravljajući da su ovdje na sjeveroistoku Amerike, u gradu Utica NY, ovakve performanse sa parama i svadbama normalna stvar.

 

Velikokladuški ‘Boro i Ramiz’, Boris Horvat i Ibrahim Đedović
Svi smo dakako čuli i zapamtili onu našu bajkovitu ali istinitu priču o bratstvu i jedinstvu dvojice konstitutivnih naroda nekadašnje nam najbolje države Yugoslavije, istoriju o Bori Vukmiroviću ‘iz reda srpskog naroda’ i Ramizu Sadiku ‘iz reda albanskog naroda’.

Onda nije bilo ovih ‘konstitutivaca’, pa recimo da je jedan bio Srbin a drug Albanac (Srbi bi i onda i sada rekli Šiptar), ali oba su bili partizani i obojica su na radnom zadatku strijeljani na putu Đakovica-Prizren aprila 1943. i zajedno zagrljeni otišli u smrt. Po njima je nastala i pjesma ‘Leši Kapetan’, naziv sportske dvorane, pravim komunistima su dugo godina, sve do raspada Yugoslavije dodijeljivane plakete sa njihovim imenima, u znak časti, jedinstva i zajedništva. To je bilo onda, kasnije je sve pretumbano, mnogim kasnijim ‘prosvijećenim’ generacijama je sintagma ‘Boro i Ramiz’ možda i vickasta i nostalgična, ali ona je tu i još se prepričava.

U Velikoj Kladuši koja se uvijek mogla pohvaliti i sa bratstvom i jedinstvom, ovog oktobra 2018. su ‘Boro i Ramiz’ načas ponovo ‘oživjeli’. Ali pod drugim imenom, kao Boris Horvat i Ibrahim Đedović. Prvi je vlasnik i direktor uspješne kompanije ‘Miral’ PVC d.o.o. Velika Kladuša, drugi također uspješan biznismen u stanogradnji i vlasnik firme ‘Ben-Mal Group’ d.o.o.

Ne, nisu oni ‘zajedno umrli’ kao pravi Boro i Ramiz ali jesu zajedno ‘oživjeli’ i stali ispred ‘Udruženja privrednika’ Velike Kladuše i digli i svoj i glas naroda Velike Kladuše protestom u centru grada a potom i šetnjom do graničnog prijelaza Maljevac gdje su velikokladuški migranti danima držali granicu blokiranom a čitav grad u izolaciji, čime su s pravom zaslužili pažnju javnosti i moju pažnju također.

Preko šest dana grad je bio u blokadi, opustjele su njegove ulice, kafići i trovački centri, vlast u Velikoj Kladuši je sve nijemo i sa nezainteresovanošću posmatrala, međutim Boris i Ibrahim su krenuli u akciju. Nakon sedmicu dana borbe i mitingovanja, njihov trud se isplatio. Izbjeglice su privremeno smještene u hale Borisove firme, čak su privrednici izvršili i čišćenje smeća, šatora i ostataka uličnog logorovanja, što je trebala da uradi Opština, ne čekajući jer se nije moglo više čekati.

Opština, Komunalno poduzeće u vlasništvu Opštine je za to vrijeme pripremalo odlazak načelnika Fikreta Abidća u Vojvodinu, u inostranstvo, jedno od njegovih rijetkih putovanja u dijasporu, gdje su našli buduće kupce za četke i metle koje ova firma proizvodi. Obično Komunalne firme u svojoj djelatnosti koriste metle i četke, ovdje u Velikoj Kladuši je slučaj obrnut. Firma je prvo zatražila lovu od međunarodnih organizacija, u protivnom nema čišćenja, Boris i Ibrahim su to odradili ne čekajući birokrate domaće ili strane i granica je deblokirana.

Zna se od ranije stav opštinskih vlasti prema migrantima, smjestili su ih u Trnove u poplavljenu ledinu i ne žele ih u svom gradu, takav stav zastupaju i centralne vlasti u Sarajevu, međutim Opština i njena vlast bi trebale biti senzibilnije prema građanima a ne voditi ‘bitku’ sa Sarajevom preko migranata ili svojih građana, koji zbog migranata u ovom mjesecu oktobru postadoše izolirani i ostavljeni kao i migranti.

Zbog beskompromisne akcije, stoga i Boris i Ibrahim zaslužuju ovu manju crticu u znak zahvalnosti. Političke partije, vijećnici, silna pisma zvaničnika i ‘ograde’ su naspram ovakvog čina čista nula. Čak i ispod nule. Jer, imamo živi dokaz da ‘Boro i Ramiz’ nisu samo ‘komunistička propaganda’ i fikcija.
Boris Horvat i Ibrahim Đedović su to javno dokazali.

Zajednička svinjetina Zajedničkih Oružanih snaga BiH
Iz Sarajeva, kojeg je Bakir Izetbegović proglasio ‘metropolom’ i svojim plijenom, plašeći se da bi ‘najvrijedniji Kanton, vrijedniji od drugih deset’ u preraspodjeli vlasti mogao pripasti bilo kome drugom osim SDA mafiji, stižu ogovaranja, prijetnje i zastrašivanja. Sarajevo ‘noćaš nesmije pasti’ prijete pored Bakira i ministri SDA vrhuške, posebno ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara, dok ‘probošnjački’ listovi i mediji udaraju nemilice. Pored već poznate fraze kako bi formiranje vlasti bez SDA koja je ‘pobjednik’ jer je osvojila najviše glasova, oko 25% te kako bi ulaskom u vlast onih drugih ‘gubitnika’ koji u zbiru imaju oko 80%, a bez SDA, Sarajevo ‘izgubilo Bošnjački identitet’, najviše se udara na ‘Našu Stranku’ i njenog predsjednika Peđu Kojovića. On je zvaničnoj garnituri postao veći problem i od Radončić Fahrudina ili Konakovića, prebjega SDA, iako je u odnosu na ostale ‘gubitnike’ osvojio je najviše glasova upravo u tom Sarajevu.

Kojović i njegova stranka su poznati po svojim demokratskim i modernim stavovima od ranije usljed čega je Kojović trpio mnoge udarce i kritike, nazivali su ga ‘četnikom’ u poslaničkim klupama, najviše mu zamjeraju jer se protivio ‘reformama’ obrazovanja i Univerziteta gdje je SDA unijela ‘bošnjački identitet’ po svojim aršinima i vjeri koja je uvijek ispred države i naroda, te davanju imena Osnovnoj Školi po imenu ustaškog sluge i islamiste Mustafe Busuladžića.
Pa se SDA strašno zabrinula da bi mogla ostati bez vjeronauke u školama, bez Mustafe Busuladžića, i to još pod planovima ‘četnika’ Kojovića koji je glavni krivac za gubitak ‘bošnjačkog identiteta’ Sarajeva.

Ništa čudno iz ‘metropole’ koju je SDA ‘učinila’ ovakvom metropolom. U kojoj se zna šta je ‘bošnjački identitet’.

Evo, dok se malo pera ohlade od Kojovića, na redu je još jedna ‘afera’ iz domena ‘bošnjačkog identiteta’. ‘Zajedničke oružane snage’ BiH su, piše provehabijski SDA portal ‘Saff’ pred ‘aferom’ neviđenih razmjera, jer je ‘neko’ za potrebe vojnika ‘zajedničkih oružanih snaga’ umjesto halal mesnog nareska, naručio juneći, sa primjesama svinjetine. Čovjek bi pomislio da je prioritet ‘zajedničke bh vojske’ njeno osposobljavanje i naoružavanje te zaštita države, kad li, ovamo, ‘ispade’ da je mesni narezak ogledalo budućnosti ‘zajedničke armije’.

Mesni narezak je, kažu pronosioci afere naručen iz Srbije, vojnici i ostalo osoblje su dugo odbijali to jesti tvrdeći da tu ima svinjetine, dok su naručioci tendera i robe tvrdili da nema, da bi na kraju popustili i dozvolili ‘vještačenje’ koje je utvrdilo da su ‘naše gazije’ bile u pravu. Tamo ima svinjetine, hej, tako je potvrdio Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.
Vojnici su umjesto da jedu, pažljivo ‘sakupljali slike i dokumentaciju’ i sad se traži odgovornost.
Nego šta!

Jer, zaključuje ovaj portal, ‘čime su to dva mjeseca bili zaokupljeni bošnjački rukovodeći kadrovi u Ministarstvu odbrane i Oružanim snagama ako dozvoljavaju ovakve apsurde i ostaju gluhi i nijemi na pritužbe vojnika, ako se zna da je većina njih obavila hadž o trošku Vojnog muftijstva. Sram ih bilo. I sram bilo i firme ‘Zamjevac’ iz Srbije što je ovako podmuklo poturila bh vojnicima svinjetinu čime je narušen onaj ‘čisti’ dio ove komponente a zove se ‘higijenski razlozi’, kako se pravda ova ‘podvala’ sa junećim nareskom. Naravno, sad će se vrh ‘zajedničke armije’ baviti ‘higijenskim razlozima’ prljave svinje umjesto recimo sa činjenicom da nam Vojno Muftijstvo državnim parama plaća hadž oficirima i vojnicima, od kojih je ‘većina’ taj svoj farz ili dužnost na taj način i obavila.

Iako je ovdje u pitanju borba za tender a preko svinje ili juneta, jer BiH je puna kompanija sa halal koncepcijom kojima je umakla ‘kašika’ iz meda u prazno a upala u srbijansku firmu, ‘afera’ će se ispeglati dobavkom halal mesnih narezaka, međutim ostaje gorka činjenica da je ovim ‘atakom’ svinja narušen ‘bošnjački identitet’ čiste zajedničke oružane bh sile, što je poražavajuće za jednu takvi i silu i metropolu. Ne vrijedi ludim vjerskim glavama u ludom Vojnom muftijstvu naglašavati da se još nije rodio takav stručnjak koji bi napravio mesnu prerađevinu bez svinjskih sastojaka (to su davno, odmah iza rata nagovještavali Mirsad Veladžić i Šefik Štulanović iz Agrokomerca sa proizvodnjom narezaka na bazi goveđeg loja po licenci Turske, ali sve su to pojeli i Mirsad i Šefik i glupost zaborava). Kao što ne vrijedi pisati, ako je to tako, a jeste, prestanite se glupirati sa nazivima ‘zajednička armija’ ili ‘zajedničke oružane snage BiH’. Kad razlika postoji bar u kantini ili u vojnim kuhinjama, u konzervama posebno, ako je već nema na papiru.

Za još bolji image ‘bošnjačkog identiteta’, pobrinuo se vječiti ‘sunetlija’ Abdulah Skaka, na otvorenju aerodroma u Istambolu, gdje se obreo sa Denisom Zvizdićem, nekakvim premijerom, koji Zvizdić se obrukao izjavom kako se javlja iz Istamabola, glavnog grada Turske. Elem, ovaj fašista načelnik Sarajeva, osim što je poznat po sunetarnici-brijačnici svoga oca, prijatelja Alije Izetbegovića koji je i šišao i sunetio Bošnjake a sve to bilježio u teku koju je naslijedio mladomusliman Skaka (iako tada Bošnjaci nisu ni postojali, ali eto) i po žičari ‘koju je obećao i izgradio’ a u stvari koju su platili strani donatori, sa otvora aerodroma u Istambolu pohvalio se slikom UFC šampiona Khabib-a Nurmanagomedov-a na svom ‘fejsu’ gdje jedino sjedi i nešto radi, najavljujući njegov ‘skori posjet Sarajevu’, uz poznati bh zvanični pozdrav ‘selam alejkum Sarajevo’.
Kao, toliko ima obožavalac u BiH da samo čeka doći kod nas ‘u zijaret’.

Ovog ‘tučaroša’ Dagestanca čeka još odluka zvaničnih organa oko priznavanja titule budući da je nakon što je pobijedio Irca McGregora, skočio iz ringa i napao njegovu pratnju uslijed čega je nastala opšta tuča, a sve zato ‘jer mu je neko dobacio i vrijeđao islam i roditelje’. Eto, samo zbog takvog junaštva koje je uslijedilo nakon ‘uvrede vjere’, Kahabib je postao slavan, čak mu se zahvalio porukom i slavni bh košarkaš Nurkić, i to mu je glavna preporuka da posjeti Sarajevo.

Da se zna, tako se brani vjera i islam. Iako se čisto sumnja da u Sarajevu ima ‘toliko’ obožavalaca, ako se izuzmu Salko Zildžić, vehabija i savjetnik ministra Aljoše Čampare i njemu slični, koji ‘u ime vjere’ kao i Khabib skoče kad im se ćefne. I na koga hoće.

Kad mlada sipa kafu, snimaj kamerom!
Kažu vijesti, poslije skandala iz Bihaća, u dijaspori i kod kuće raja ništa ne radi, samo gleda porno stranice.

Odkako je ‘Krajiški Kazanova’, navodno uspješni biznismen iz Visokog sa poslovanjem u Bihaću, prema vijestima pornografskim stranicama prodao snimke seksa sa svojim ljubavnicama, raja se načisto prepala. Mahom se listaju stranice seksa u potragama za ‘poznatim’ trebama. Neko traži suprugu, neko prijateljicu ili rodicu, ljudi su pod čistim stresom jer nikad ne znaš koga ćeš ugledati u scenama sa vodoinstaltareima ili poštarima.

Ovaj ‘Kazanova’ Sabahudin Blažević je navodno ljubovao na sve ‘četiri strane’ a svoje ljube je filmovao. U hotelu, u kolima, gdje god ih je sustigao. Za sada, njih osam je na ‘filmskom platnu’, ali broj nije konačan. Slučajnim uživanjem internet seksa jedan čovjek je prepoznao i sopstvenu ženu i prijateljicu koja je podnijela tužbu-prijavu pa se sad javnost hrani i naslađuje ovim ‘mehkim’ štivom.

Prijaviteljica gospođa kaže kako je bila sa njim u vezi i da nije smio to uraditi, pustiti na internet, dok advokat prijavljenog tvrdi da je sve to namješteno da se njegovom klijentu naškodi u biznisu.
Jebiga, više čovjek ni u seksu ne može na miru i ‘rahat’ uživati, eto što ti je besposlen i sjeban narod.
I sve nam je pokvareno ovom pričom.

Novinari su ‘iskopali’ i bliskost ovog seksi biznismena sa SDA vlašću i bh ambasadorima na Bliskom Istoku, valjda će mo kad nas prođe ljutnja nešto pročitati i o ‘uspješnom biznisu’. Ne mislim samo na donacije iz vrha vlasti, tako manje više svi postaju ‘uspješni’, mislim na djelatnost sa kojom se bavi. Do tada oprez. Bolje ti je uživati gledajući ‘Nacionalnu Geografiju’ nego se mučiti, nervirati i patiti gledajući svoju, sopstvenu ženku iz dnevnog boravka kako sa drugim uživa.

Jedna druga priča, malo slična ovoj, opet danima ne silazi sa novinskih stupaca. Mladi se odlučili uzeti, organizovali svadbu, pozvali preko 300 zvanica a onda se zbog para posvađali isto veče. I umjesto ‘medenog mjeseca’, mlada otišla svojima pa sad oboje ‘fejsbuče’ i optužuju. On, mladoženja sa pozivom na Allaha (‘Allah daje snagu izdržljivima’) okrivljuje svoju nesuđenu ženu da je odnijela pare nakon što je podijelila kafu i kolače, ona tvrdi da je to laž, da pare nije uzela već da ih je oteo pijani otac mladoženje uz tvrdnju ‘da njemu pripadaju’ jer je on organizovao svadbu. Oboje sada očekuju Sud, pet hiljada KMa je u ‘igri’, mlada još i dijete pride, što znači da joj ‘medeni mjesec’ nije ni bio potreban, oboje su ušli u Knjigu Rekorda po dužini braka.

I ‘ajde što se ovim pričama naslađuje dokona raja u Bosni, u Gradačcu, Odžacima i šire i duže, ali o ovome se i u Americi, u dijaspori naglaba naširoko i na sve strane. A nema nikakve potrebe, jer i u dijaspori toga ima koliko hoćeš, nešto od toga kane u javnost, većina ostane ‘zatrpana’. Iako ima logike, dijaspora u svemu slijedi ‘maticu’. Prave se bespotrebno silne džamije, kafane, navija se za ‘avaz’ ili protiv njega, za Bakira ili Fahru. Sve je u bobu prepisano. Jer, i ovdje se ‘zbog silne ljubavi’ kao i u pomenutom slučaju organizuju ‘ogromne’ svadbe, iako se radi o čistom biznisu, i ovdje ‘padaju’ svađe zbog para.

Prije nekoliko godina, umalo održana svadba se završila ‘brakolomstvom’ u gradu Utica NY. Zbog love. Otac je tražio pare sebi ‘jer je on organizovao svadbu’, njegova kćerka i zet su tvrdili suprotno. Nađen je kompromis u bratskoj podjeli a mladenci su se promptno odselili iz grada.

Postupak je čist i kao iz Odžaka. Ovdje se svadba pripremi ‘na veresiju’. Izrenta se sala uz dogovor da će se platiti po vjenčanju, ako je vlasnik sale Bosanac, ako je Amerikanac plati se unaprijed. Hrana se naruči uz dogovor da će se platiti po svadbi, ako je dobavljač Bosanac, u protivnom se plati. Pozove se na stotine gostiju, zove se koga znaš i neznaš (samo da bude što više, jedan zemljak je tako pozivnice pisao prema telefonskom imeniku), muzika se dogovori ‘plaćanje poslije svadbe’.

A onda se protokolarno postavi red i gosti, zapravo žrtvice, prilaze mladencima i kumovima i daju koverte. Zna se da niko neće staviti manje od 50 dolara. U to ti se računa i slikanje sa mladencima i kumovima koji se razmeću na sve strane, na muzici najviše. Poslije mlada dijeli kolačiće i kafu, gosti ubacuju lovu u korpicu ili kanticu. Prije ulaska u salu ili kod roditelja mladenaca, dijele se plastične ruže, i opet se ubacuje u korpicu.

Kad se sve obavi, onda je brojanje i prebrojavanje. I plaćanje sale, muzike i hrane. Što ostane, čista je zarada, a zaradi se ihaha.

Jedan šeret iz Canade na jednoj takvoj svadbi kod rođaka je uporno vukao video-kameru i snimao. I vikao ‘zumiraj’. Kad sam ga upitao sutradan zašto snimanje i zumiranje, odgovorio je. Zbog lopova, ubaci pet a uzme natrag 20 dolara.

Ima nas svakakvih, nas dijaspora nije promijenila iako redom tvrdimo ‘kako nismo svi isti’.
Aaa. Ostali smo uvijek isti.

photo : u sredini, Boris Horvat (crna jakna) i Ibrahim Đedović (plava jakna) u protestnoj šetnji u Vel. Kladuši, arhiv