u povodu svirepog ubistva dvojice sarajevskih policajaca : u ‘evropskoj građanskoj metropoli’ Sarajevo ne može se građanski umrijeti

 

Poginuli su zajedno, na zajedničkom zadatku vlasti, od strane sopstvene vlasti. Izrešetani su zvijerski od onih koji su vlastima godinama ‘odranije poznati’ a vlast k’o vlast, ne haje i baš je briga, od onakvih koji odlično znaju ‘s kim imaju posla’.

Riječ je o dvojici sarajevskih policajaca Davoru Vujinoviću i Adisu Šehoviću koje je bh auto-mafija brutalno ubila 26. oktobra ove godine i koji se sutra, 29. ovog mjeseca ispraćaju na vječni počinak. U policijskom autu su na zadatku sjedili zajedno, u istoj uniformi, zajedno su otišli u smrt, ali u zemlju odoše različito.
To je Bosna i Hercegovina.

Jednom će biti dženaza, drugom sahrana. Jednom se uče dove sa rukama prema nebu, drugima molitve sa križanjem na prsima. Jedan je heroj a drugi je gazija i šehid, porodici jednoga se upućuju ‘hatarname’, drugoj porodici saučešće. U zemlju jedan ide u sanduku, drugi na tabutu. Jedan će biti sahranjen u grobu, drugi ‘dženaziran’ u ‘kaburu’, ma šta god značila ova novobosanska jezična ujdurma. A smrt im zajednička. Kao država čije boje su branili, kao građani te iste države koji se ubiše od zajedništva, sekularnosti i građanštine.

Na dan ubistva, samo kojih stotinu metara dalje od smrtnih čaura automata, Sarajlije su uz muziku i piće ‘ulazili’ u Guinness-ovu knjigu rekorda, pekli palačinke, ispekli i pojeli 14.000 komada, kao najsretnija nacija na svijetu koja nema preča posla od Guinness-a. I ušli u Guinness, da se zna, inače bi se palačinke pokvarile. Dok su stranački i ‘državni’ fićfirići, glavati komesari i ubice načelnici slikali njihovu smrt, opjevavali njihovo herojstvo i obećavali ‘poduzimanje svih potrebnih mjera’ da se ubice pronađu. A  ‘zaboravili’ zatvoriti granicu kako bi ubice mogle nesmetano nestati.
To je Bosna i Hercegovina, to je Sarajevo. ‘Građanska država’. ‘Evropska metropola’.

Jad i čemer bosanski, još više evropski ali ništa novo, ‘u zemlji ničeg’ novoga, rekli bi popularni ‘Nadrealisti’, da ih još ima.
Na isti način je nakon zajednički prekinutog života djece u Mostaru u padu aviona, maja maja 2017, jednima bila sahrana (pilotu Ivanu Karačiću i putnicima aviona djeci Luki i Lani Lovrić), drugima dženaza (Armanu Hadžiomeroviću i Muhamedu Sipoviću). Iako je i po šerijatskim propisima i dženaza sahrana.
Dženaza je odavno bila ‘građanskoj i multikulturalnoj evropskoj državi Bosni i Hercegovini’, makar bila i sahranjena.

U ovakvoj (ne)prilici meni se vrti u glavi izraz saučešća kojeg koriste beogradski, posebno zemunski kriminalci, kad im u silnim svakodnevnim obračunima pogine neko od ‘drugova’, vođa klanova ili članova njihovih porodica. Kao odličan primjer za bh društvo, kad ga potrefi zločin ovog tipa. Oni svoje izraze sačešća, sućuti ili hatarname izgovaraju ovako ; ‘užas brate, užas’.

Jer mislim da za Bosnu i Hercegovinu, nema boljeg zajedničkog rješenja u smrtnim situacijama.
Kakva država takva i smrt.
photo screen : “Avaz” najavljuje sahranu sarajevskih policajaca, arhiv