Zašto se u obilnoj biografiji dr. Mirsada Hadžikadića, ovogodišnjeg kandidata za BH Predsjedništvo krije da je u Americi predsjedavao Saborom Islamske zajednice Bošnjaka?

 

Kada bi neko pitao Mirsada Hadžikadića, ovogodišnjeg kandidata za BH Predsjedništvo da li je po nacionalnosti Bošnjak ili Bosanac, vjerovatno bi kao u vicu o Željku Komšiću kada su ga pitali je li Hrvat ili bošnjak, odgovor bio : ‘jesam’.

Naime, u jednom od rijetkih intervjua u predizbornom vremenu, odgovarajući na pitanja novinara o nacionalnosti rekao je da je prvo ‘Bosanac’ a onda ‘građanin svijeta’, što začuđuje da čovjek njegove naobrazbe i njegovog kova ne razumije naš ustavni i zakonski sistem. Koji kaže, nažalost, da ne postoji nacionalnost ‘Bosanac’ ni po slovu Dayton-a ni Ustava BiH već se zna, ponovili smo to hiljadu puta : postoje samo tri konstitutivna naroda Srbi, Bošnjaci i Hrvati, tri nacionalistička tipa naroda po kojem se sve u BiH ravna od vrtića do Predsjedništva.

Ne vjerujem da je posrijedi nepoznavanje sistema i zakona, riječ je o čisto političkoj, pa ako hoćete i vjerskoj manipulaciji kojoj nije podlegao ni ovaj ‘novopečeni’ političar, a koju sada koriste i političari i vjerski službenici. Izjednačujući ‘Bosance’ i Bošnjake i koristeći ih onda kad im ustreba. Tim prije jer se Hadžikadić kandidovao za funkciju člana BH Predsjedništva ‘iz reda Bošnjaka’.

Međutim, iz još jednog razloga koji se očigledno iz političkih pravila i igara bukvalno sakriva u ambicioznoj i za svaku pohvalu obilnoj biografiji Mirsada Hadžikadića, a to je da je čovjek po nacionalnosti Bošnjak. I to ne običan Bošnjak, već vjernik Bošnjak koji je u Americi predsjedavao Saborom Islamske Zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike i Canade, jednim od najvećih vjerskih organa u Americi koje polako prerasta u Rijaset Amerike (ICNAB). Na ovoj funkciji Hadžikadić je bio u periodu od 2014 i čitavu 2015 godinu, i ovaj organ je vrhovno tijelo džemata i ostalih islamskih objekata Bošnjak u Americi. Svi propisi vezani uz Islamsku Zajednicu BiH i džemate Amerike i Canade donose se pod okriljem i preporukama ovih organa. Hodže u Americi i Canadi ne mogu obavljati dužnost imama dok ne dobiju certifikat Reisa u Sarajevu a mišljenje daje upravo ICNAB.

Na internetu i u arhivama ove organizacije može se naći i vidjeti Hadžikadić ‘na proklanjavanju’ džemata i džamija a njegov najvažniji zadatak pred odlazak sa funkcije ovog organ je bio donošenje Pravilnika i propisa o ‘uvakufljenju’ silne imovine džemata Amerike i Canade, nakon čega sva imovina koja je ogromna i bogata postaje vlasništvo Rijaseta u Sarajevu.
To što se prije isticanja svoje kandidature, maja mjeseca ove godine ‘sastao sa Reisom ef. Kavazovićem u Sarajevu’ gdje ga je obavijestio da ulazi u kandidaturu za BH Predsjedništvo i nije neka novost, sa Reisom ćaskaju i Komšić i Nikšić, Bećirević i Bakir obavezno i sve češće, međutim, ne ide uz sve te tragove nikako njegova izborna priča kako je ‘prvenstveno Bosanac pa onda građanin svijeta’ jer je trebao u fotelju Predsjedništva zasjesti kao Bošnjak a ne kao ‘građanin svijeta ili Bosanac’.
U silnoj biografiji Hadžikadića će te naći kako je Osnivač i predsjednik Savjetodavnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu u Washington DCu i Bosanskohercegovačko-američke akademije nauka i umjetnosti (a to su opet lobisti Rijaseta i države BiH), da je obnašao funkciju izvršnog direktora analitičkih programa iz oblasti Analitike na svim koledžima Univerziteta North Caroline u gradu Charlotte, da je dobitnik nagrade za životno djelo udruženja informacionih tehnologija na nivou savezne države North Caroline grada Charlotte, da ima  više od 30 godina radnog iskustva u informacionim tehnologijama, uključujući akademska i industrijska zaduženja, doktorat iz oblasti računarske tehnike na Southern Methodist Univerzitetu u SAD, gdje je boravio kao Fullbright stipendista, da je autor preko pedeset naučnih radova u međunarodnim i američkim časopisima, konferencijama i simpozijima, objavio tri knjige, organizirao mnoge međunarodne konferencije, da je bio direktor Medicinske informatike i Ortopedske informatike u Carolinas Healthcare System organizaciji od 1991. do 1997, menadžer u Deloitte and Touche Consulting organizaciji u 1998. godini, dekan Fakulteta za računarsku tehniku 1998. godine i osnivački dekan fakulteta za Informacione tehnologije 2000. godine na Univerzitetu North Caroline u Charlotte i još mnogo toga, ali nigdje pa čak ni na njegovoj zvaničnoj web stranici koju je koristio uz ove oktobarske izbore nećete naći da je bio predsjednik ICNABe. I da voli da ‘proklanjava’ i  ‘naklanjava’.
U vrijeme predsjednikovanja u ovoj vjerskoj organizaciji isticao je potrebu što većeg angažovanja omladine u vjeri i džamijama, što je pomalo zbunjujuće jer on je jurio i postigao naučne a ne vjerske rezulate, isticao se svojim bošnjačkim ponosom i nacionalnošću koju zvanično ova institucija traži da se prizna u Americi umjesto nacionalnosti Bosanac, a sad ‘odjednom’ kad su mu zatrebali glasovi, kao i Reis Cerić (dobro, ‘Hižaslav sada priznaje i ‘muslimane’), sjetio se da je prvo Bosanac a onda građanin Svijeta, pa tek onda ‘iz reda Bošnjaka’. Da nije ovog zadnjeg, ne bi se Hadžikadić ni mogao pojaviti na biračkim listićima gdje je osvojio zavidnih preko 50.000 glasova sa slabom ili nikakvom marketinškom organizacijom  za ovako kratko vrijeme, malo manje od Radončić Fahrudina ali mnogo više od recfimo Senada Šepića.

Vjerovatno se u ovom glasačkom zbiru i krije ova ‘zaboravnost’ iz njegove biografije po kojoj ‘malo više liči na nas’. Na Bakira, Fahru, Bećirevića ili Džaferovića a što se u bošnjačkoj misli ‘mota’ kao građanski koncept i građanska orijentacija što je sve neophodno da bi uopšte ušao u bošnjačku politiku.

Moliću fino, ne pišem ovo da odvraćam simpatizere dr. Hadžikadića od njega, zbog čega tekst nije ni nastao prije izbora, ali hoću da se zna. Jer, da je stajalo u ovakvoj biografiji o kojoj mogu samo sanjati naši domaći ublehaši političari da je ‘proklanjavao’ džamije i džemate, ne bi mogao onda ko u izbornim nastupima pričati o nauci, građanskoj državi, o propisima Zapada i zapadnoj demokratiji, o ‘potrebama mijenjanja obrazovnog sistema BiH (da neće možda ukinuti vjeronauku u školama?) a što je posebno isticao u svojim malobrojnim izbornim obraćanjima.

Kaže dr. Hadžikadić da ostavlja Ameriku i vraća se u Bosnu, osniva stranku sa kojom će jurišati na vlast u slijedećim izborima, svoje simpatizere naziva ‘iskrama’, no meni se bez obzira na njegov uspjeh, sadašnji ili budući, čini da je više ‘iskra’ Rijaseta nego građanske, multietničke i demokratske države. I da će mo pored stotinu političkih partija dobiti još jednu. Prema kojoj će u vlast ući samo oni koji su ‘građani Svijeta ili Bosanci’ a koji će ‘proklanjavti’ i u Predsjedništvu. Na istoj matrici je u Predsjedništvo ušao i Bakir Izetbegović, sada Džaferović a tako je htio i bivši mufljuz Reis Cerić koji, kako vrijeme odmiče, sve više priziva Bosance, pa čak i muslimane. Koliko do jučer, nije bilo nikog i nigdje osim Bošnjaka, Bosance su nazivali ‘marsovcima’, ‘teletabisima’ i ‘ostalom’ boranijjom od nacije. Koliko do jučer a i danas, samo sudskim putem i sudovanjem upis djeteta u MKR pod šifrom Bosanac je moguć, bojim se da je i politika dr. Mirsada Hadžikadića na istom fonu.

Bez obzira na impozantne preferense njegove biografije i vjerskog opredjeljenja kojeg uvažavam, koju ovom prilikom eto, bez dopuštenja dopunjavam, da bude kompletna.

photo : dr. Mirsad Hadžikadić, drugi slijeva na slici, arhiv