‘Bem ti izbornu šutnju : neću moći čuti kako Fahri ‘zadrhti glas’ dok ćaska sa nenama, propustiću koliko još godina i miliona vlasti treba Bakiru, nestaće ‘zvocanje’ hanume Sebije i vapaj Nermina Nikšića Bakiru ‘haj na megdan ako smiješ’, utihnuće evropski tekbiri Denisa Zvizdića, ugasiće se snažni motori autobusa što raju vozaju po ‘svakom pedlju’ naše zemlje kako bi nas bilo što više, Željko Komšić će načisto poluditi jer neće moći ni habnuti o Čoviću, Reis efendija Kavazović će morati odspavati jedan dan bez SDA braće, ma čak ni bivši Reis ‘Hižaslav Cerić neće moći vaziti o Bosancima sa kojima je načisto ugušio Bošnjake a Fikret Abdić svoje ‘epizode’od šeste pa nadalje odložće za dan poslije …
Nacijo, sutra će kijametski dan, sudnji Dan. Ne znam ko je izmislio ovu nazovi ‘izbornu šutnju’ ali ona će nas dokusuriti, ‘bem ti svaku šutnju a posebno izbornu.

To nije normalno da se tako vlast odnosi prema nama običnim smrtnicima, nije pa Bog!
Da te satima, danima, mjesecima navikne da živiš normalno svakodnevni život, a onda ti kažu danas nema ništa. Muk.
Niti možeš ‘rahat’ da navijaš i da pljuckaš i psuješ baš onako ‘kako je Bog rek’o, niti smiješ da gledaš kako se mlate novinari, kupuju birači, kako muslimani mlate pivu, kako se plaćaju penzioneri i uče da glasaju, kako lete auta u zrak, niti kako se otvaraju bolnice, dionice, ili da prebrojavaš skupove i slike po banderama.

Sramota! Je li to izmislio CIK ili je to po Izbornom zakonu, šta me briga, to je pogubno za ljudski organizam.
Sutra neću znati ko je i čime, te posebno kako, napao Bosnu i Hercegovinu, neći čuti ni vidjeti da li je više brani Džaferović Šefko bivši direktor AIDa ili ‘zlatni ljiljan’ Željko Komšić. Neću moći saznati dokle je sa borbom za Hrvate došao Dragan Čović, šta će kazati Reuf Bajrović, hoće li Sefer Halilović pustiti još koji ‘dokumentarac’ sa ličnim potpisom u režiji ‘kako se branila Bosna’. Ma neće biti sutra ničega, velim vam, život nema smisla.

Kako da otpočnem svoj redovni radni dan uz jutarnju kafu sutra, može li mi neko pojasniti, moj bioritam će otići u onu mušku dičnu stvar, jer sve će mi time biti pokvareno. Već sam čekirao tlakomjer za svaki slučaj.

A taman sam se bio ‘unormalio’. Saživio sa Miloradom Dodikom i njegovim kontraobavještajnim otkrićima (kad je već nestalo referenduma), sa Britancima koji su došli da ga sjebu i sa Rusima koji ga nedaju nikome čak ni sebi, kao moja stara košulja mi prirasla na srce ginekolog(inja) kršna Crnogorka Sebija Izetbegović a posebno ono njeno ‘mi iz Crne Gore nismo merhametli kao Bošnjaci, mi bogam i volimo ‘čvoknuti’ kad nam prebrojavaju skupe kišobrane i torbice’. I doktore, i milione sa sarajevske Klinike Schwarzwald. Bakir mi je došao kao moj kućni ljubimac mačak, prede li prede. Hoćeš ‘stoiljada’ zaposlenih – evo ti, može i milion, jer mi smo po rastu u privredi pretekli Njemce. Da sutra nije obavezne šutnje Bakir bi zaposlio čitavu Bosnu. Neće biti ni noga ‘Dajte mi 350.000 glasova’, ma dajte mi ljudi vlasti još osam godina, šta je potrošenih 27, imam programe a imao sam i ćaću Aliju, sad imam samo Tursku i Erdogana i vas, niko neće preći Drinu, Savu ili Unu, ma nijedan potočić, ‘svaki pedalj ove zemlje’ se računa. Samo dok još utvrdimo granice.

Pa onda to sa povratnicima. Mislim onima što dobiju bolesnu kravu ili zdrav motokultivator ili traktor pa sve preprodaju, to je za odličan početak dana. Neće biti sutra ministra Ramića iz bratije SDA da nam otvori još koji asfalt do funkcionerske kuće ili vile a da se poslije uslika sa ‘povratnicima’, zapravo iako nikad još niko nije pojasnio o kakvim ‘povratnicima’ se radi 27 godina poslije rata niti gdje se vraćaju, to je uvijek dobrodošla skazka za jutarnje sate uz kafu.
Majko mila, šta ću sutra, načisto sam već poludio. Neće biti u ‘Slobodnoj Bosni’ nezavisnoj ništa o Dodiku ili Fahrudinu Radončiću. Neću vidjeti ono poznato ‘vidi što je Bakir otresao Mileta’ ili ‘kako je Denis začepio usta Vučiću’ a ‘Čampara spustio Radončiću’. U ‘Avazu’ neću moći odslušati kao Radončiću ‘zadrhti glas’ dok razgovara sa nenom Zilhom, pardon Tetkom Zilhom ili nenom Fatom Orlović ili nenom ne znam kojom više sa Bistrika (Fahro se raznježio na nene) koje govore o njemu kao spasitelju Bosne, neće tamo biti koliko je autobusa dovezlo SDA raju u Zenicu ili Tuzlu jer raje nema ni u Zenici ni u Tuzli, kuku meni.

U ‘Faktoru’ ili ‘Stavu’ neće biti ništa o Bošnjacima, možda malo o džamijama iz trinaestog vijeka, a tako smo se toga lijepog načitali o Bakiru, o Šefiku i ružnog o Bećireviću i Radončiću. Znam, ‘Saff’ će opet o slatkim pričama o vehabijama, Pejgamberima i o braći sa Istoka, ali neće tamo biti Bakira, Šefika ili Denisa, kako da to moje naviklo srce podnese?

‘Bem ti šutnju’ i ko je izmisli. To nije uopšte normalno, kažem vam. Šta ću sutra moći pročitati, recite mi?
O Staniji Maci Diskreciji i sličnim starletama koje smo nekad nazivali prostitutkama, o Ceci, Zvezdama Granda, njih nekoliko stotina ili o saobraćajnim nezgodama? O izgradnji fabrika, škola ili o problemima mladih koji piče iz Bosne brzinom svjetlosti? Koga to zanima?

Naša svakodnevnica je ugrožena, nacijo. Kao kad pušaču oduzmete cigare ili ‘alkosu’ otmete flašu iz ruke, ili ‘drogosu’ joint, ne znam uopšte kako će sutra izgledati, poslije tako silne duševne i fizičke moje pripreme.
A  bez veze je, kad se već ubijamo i koljemo vremenski neograničen broj dana i mjeseci, i godina, zašto su nas ovako ovim ‘šutljivim danom’ odlučili kazniti? To uopšte nije fer.

Možda bi baš sutra saznao ko je sve maznuo, macnuo, drpio koji milion, a što me živo zanima, možda ću propustiti hapšenje Radončića jer je, vele, zakinuo državu porezom za 11 miliončića ili ću propustiti optužnicu protiv Bakira koji je konačno skrhan i u ćošak satjeran priznao gdje su donacije i ko je po Bosni Jedinstvenoj ubijao ‘svoje političke protivnike’. Kažem ‘baš’, jer sam bio tako blizu da sve saznam. Posebno sam uznemiren jer sutra neće na naci-fašizoidnom portalu Bošnjaci.net biti nijedne priče ‘Hižaslava’ Mustafe Cerića koji se toliko raspisao i ‘izkolumnisao’ da je svojim ‘dragim’ porukama ‘dragom narodu’ prešišao sve spisatelje ovog i onog Svijeta. Zaboravio Bošnjake načisto, svaka druga mu je ‘dragi moji Bosanci’, tipovi kojih uopšte nema ni u Ustavu ni u Bosni, poziva i muslimane a koliko do jučer u njegovj ahmediji nije bilo mjesta ni zakoga drugog osim za Bošnjake. Eto, jučer ga zadnji put odslušah, dobro je da se sjetio Bakira Izetbegovića, hodža i intelektualaca, ma svih nas.

Sutra neće biti ni onoga ‘vidi što nas je mashanlah inshanllah’, pa onda onoga ‘mi smo pobjednici’, pa onda ‘sve što vidite naša je zasluga’, i ove opljačkane fabrike i opustošene bolnice i škole, i ova Jedinstvena u tri pedlja BiH je naša zasluga, nacijo, sura je kijametski dan.
Samo najhrabriji sutra neće klonuti duhom, prekosutra dolazi ‘novi dan i nova nafaka’.

Što reče famozni i uvijek narogušeni i sprčeni Bakir – Sin Velikog Oca, ‘poslije 07. oktobra će mo u nove koalicije’.
Znači, ipak ima nade.

Ako preživimo, ima šanse da opet vidimo Milorada Dodika kako u Sarajevu brani Republiku Srpsku skupa sa Džaferovićem ili Radončićem ili Bećirevićem illi Čovićem ili Komšićem, svi su se već oglasili pobjednicima, ili Šefika dok se za Bosnu bori u banjalučkoj Ferhadiji. Koalicija, što bi rek’o Bakir, ili ‘izborni inžinjering’, kako bi to rekli drugovi iz CIKa. Možda im se pridruži i Ivanić Mladen, nikad se ništa ne zna, samo da je sutra ostati normalan.

photo :  ilustracija