Ako je Alija Izetbegović bio u koaliciji sa strankom SDS i Karadžićem, a jeste, zašto tu zajednicu onda ne bi održa(va)o i Sin Bakir?
Zbilja, zna li se, čuje li se, priča li se išta, da li je SDA i njena ‘snaga’ naroda bureka ili turskih leblebija osudila izjavu predsjednika SDSa Vukote Govedarice od prije neki dan na izbornom skupu na Palama?

Mislim, ono, odmah da se sastalo Predsjedništvo, koordinacioni odbor ili makar da je Bakir Izetbegović išta o tome zucnuo, kao što svaki put zucne a mi gutamo kad Milorad Dodik kihne ili prdne u Banja Luci. Ili kad Radončić odvali kakvu ‘masnu’ i ‘slasnu’ ili kad se po pitanju makar i meteorološke prognoze Jedinstvene Bosne oglasi bilo koja opoziciona stranka u BiH? Ili kad predsjednik Srbije super-heroj Aleksandar Vučić objavi da je za ručak imao išta što asocira na jelo iz kuhinje Bosne i Hercegovine?

Ništa i niko, čak ni Bakirova kućna pomoćnica u sjenci-Šefik Džaferović koji se sa svojim slikama iz mladosti ovih dana vuče po ‘svakom pedlju Bosne’ osvajajući stolicu u BH Predsjedništvu. Ma ni riječi o tome ni u džamiji u Banja Luci gdje su Šefik i Bakir ‘branili Bosnu’ iako im tamo izborna baza nije ni Ferhadija.

A morali smo to čuti, trebali smo, pa to je valjda ‘minumum minimuma’ u ovoj nenadjebivoj patriotskoj odbrani Bosne, da ponovim ‘svakog njenog pedlja’ koja se vodi ovih dana dok Bosna biva ‘iznapadana’ izvana i iznutra, sa svih strana, osim sa položaja Islamske Zajednice BiH i rovova SDA heroja.

Jer, nacijo, nije Govedarica lupio bilo šta, evo vidjet’ ćete šta mu se namjerno omaklo uz mikrofon, dok se kobajagi ‘obračunavao’ sa Dodikom.
Večeras kada se ovo naše saborovanje završi ja bih zamolio Sonju i Ljilju (Karadžić, kćerku i suprugu ratnog zločinca Radovana, op. Cross) kad se čuju sa svojim ocem i suprugom i našim prvim predsjednikom da mu prenesu pozdrave i da mu prenesu da je budući predsjednik Republike Srpske rekao da će ličiti na njega a da neće ličiti na onoga ko danas vodi Republiku Srpsku..”
Tako je baš Vukota odsvirao uz izborne gusle svoju poruku a jedini i isključivi branioci Bosne Cjelovite iza busija SDA rovova ni metka ni dimnog signala. Cvrc.

Iako svi, a naročito oni stanovnici ‘na svakom pedlju’ Bosne odlično znaju šta je Bosni Radovan Karadžić a slijedom toga i uz izjavu predsjednika SDS stranke Govedarice, šta znači ovolika sličnost Karadžića i Govedarice.
Jeste, Govedarica i njegova a nekadašnja stranka Radovana Karadžića i SDA partija su u koaliciji ili bratskom zagrljaju u bh vlasti, međutim očekivano se javnost pita zašto je to prešutao Bakir ‘najsposobniji borac’ za odbranu Bosne u miru, budući da tolika fizička sličnost Vukote i Radovana bi morala proizvesti bar trenutak medijske zbunjenosti i osude a što je sve izostalo.

Ima ipak u ovoj šutnji bosanske, da kažem nekakve bošnjačke logike, neka se na izjave ‘doktora Dabića Juniora’ osvrće Željko Komšić ili štaznam nekakav Predrag Kojović iz ‘Njegove a naše stranke’, budući da na izjavu nisu ‘plaho šćorlali’ ni silni borci, gazije, šehidska udruženja, nebrojene patriotske lige, mladomuslimani sa ljiljanima u rukama i još kojekava SDA mašinerija iz domena ‘nevladinih’ organizacija i utvrda, čime se dalo do znanja da ovakva izjava i nema ‘neku težinu’. Kao recimo opasne po državu izjave koliko skupe kišobrane i torbice nosa Sebija Izetbegović te još opasnije tvrdnje kako Mustafa Busuladžić nije nikakav ustaški činovnik ili antiantifašistički bojovnik već borac protiv fašizma u odori ‘handžar divizije’.

Gdje ima logike ima i dima, kaže stara poslovica, zbog koje vrijedi baciti pogled unatrag, što je moguće dalje, bar do 1991. godine kada je održana osnivačka skupština SDS stranke Radovana Karadžića. Tada je naime na ovoj ‘svečanosti’ govor održao lično Alija Izetbegović izražavajući žaljenje što se SDS nije ‘oformila znatno ranije’ dijeleći epitete ‘pravim’ Srbima Karadžiću i Momčilu Krajišniku, također još jednom koji poprilično ‘liči’ na Karadžića. Bar sudeći po presudi Haaškog Suda za ratne zločine.
Logika se nastavila i kod izbora Alije Izetbegovića za predsjednika BH Predsjedništva poslije prvih ‘demokratskih izbora’ koji je ‘glat prošao’ kroz pristanak Srba iako je imao skoro pola miliona manje glasova od Fikreta Abdića, kasnije se nastavila potpisivanjem nekoliko ‘Deklaracija’ sa Srbima sve do Dayton-a. U jednom intervjuu će čak Alija pohvaliti Krajišnika prvog predsjednika Skupštine ‘omrznute i genocidne’ Republike Srpske tvrdnjom ‘eh da je Bogdo da Bosna ima ovakvih Krajišnika’ dok će Krajišnik u svojim javnim nastupima otvoreno tvrditi po izlasku iz zatvora u Haagu da ‘Alija nije nizašto kriv’.

Uostalom, da promotrimo malo izbliza.
Kada je Milorad Dodik u Skupštini Republike Srpske prošlog mjeseca izdejstvovao Zaključak kojim se negira genocid u Srebrenici i najavio novu Komisiju koja će ‘pobijati’ Komisiju iz 2004. godne kojom je potvrđen genocid, SDA je ‘oštro osudila’ ovakav čin uperen na izjednačavanje krivice i na rušenje Bosne, međutim nije uopšte ‘osudila’ glasače iz redova njegove koalicije, iz SDS stranke, koji su listom podržali ovakav zaključak. Najljepši iz redova SDA Ramiz Salkić je nešto nesmisleno o tome promrvljavio ali Bakir nije ni slova ‘zucnuo’, osim što je sve pripisao Dodiku.
Logika sam govori po sebi i neumitna je : ono što kaže Dodik je upreno protiv države BiH, ono što kaže Vukota Govedarica baš i nije, jer je u pravcu rušenja Dodika. I jer, je zapravo stranka SDA u koaliciji ili biznis partnerstvu sa SDS strankom od 1991. godine, ljubav traje do današnjih dana.

Dok ima SDS stranke biće i Milorada Dodika, samim tim i Bosne, ‘svakog njenog pedlja’.

Retorika Oca Alije i Sina Bakira, čak i pored tolikog protoka vremena nije uopšte promijenjena, i ne treba i neće se ni mijenjati. Zato je potrebno da Govedarica što više liči na Karadžića, poželjno je da mu kćerka i supruga to prenesu, ako to već nije vidio i čuo u zatvoru. I da, dok je Bakira Izetbegovića i SDA braće, biće i Republike Srpske. Zato je nama ‘farz’ da kažem obaveza da što više ličimo na Bakira. Biće i Dodika u BH Predsjedništvu, pustimo hladne stadionske operacije tipa šta je ‘za nas bolje’ – ‘2 :1’ ili ‘3: 0’.

Nego, meni ovo nadjebavanje između Bakira i Milorada, ovo ‘al’ mu je Bakir uzvratio’ ili ‘uh, što ga Dodik zaledio’ dođe nešto kao mentalna relaksacija za mentalne, nema nikakvog smisla. Smisao je poodavno pojasnio Ljubo Kešelj na običnoj vinilskoj ploči davne a lijepe 1980. godine, u svom hitu ‘Sve se dičim što na baba ličim’. Samo što je umjesto ‘Babe’ Oca uzeo turski naziv, jer je slutio koliko će nadimak Abdića biti odvratan. Fino je to opjevao. ‘Svi pričaju da sam isti kao nekad babo moj, šta je ljudi šta vas čudi svoj ostaje svoj, idem tada tamo gde je klada’. Pa onda ‘Kako mi je tako mi je kad bi ako neću sad, što naumim to učinim hoću jer sam mlad, mladost jedna ali zlatna vrijedna’.

A tek refren, nacijo, to je za poluditi. ‘Na mlađima svjet ostaje kažu od davnina, sa koljena na koljeno od oca na sina, svud se dičim što na baba ličim.’
Refren je zapravo glavni programski orijentir za BiH kojeg je Bakir Izetbegović plagirao od Ljube Kešelja. Hoću reći od Ćaće Alije. Njegov put, samim tim i put BiH je put Alije Izetbegovića. Dakle, put ‘Islamske Deklaracije’, knjige koja kaže kako će se BiH uređivati i kako će izgledati.

“Najkraća definicija islamskog poretka definira ga kao jedinstvo vjere i zakona, odgoja i sile, ideala i interesa, duhovne zajednice i države, dobrovoljnosti i prisile. Kao sinteza ovih komponenanta, islamski poredak ima dvije temeljne pretpostavke : islamsko društvo i islamsku vlast. Prva je sadržina a druga forma islamskog poretka. Islamsko društvo bez islamske vlasti je nedovršeno i nemoćno, islamska vlast bez islamskog društva je utopija ili nasilje…”

Tako je govorio Babo Alija, tako i danas ‘vazi’ Sin Bakir. Tako mora biti, kaže eto i Ljubo Kešelj, narodnjak, da je tako, vidimo to i bez naočara, kao što vidimo bez očnih pomagala, to vidi i Vukota Govedarica, Milorad Dodik pogotovu. Koji, makar se ‘bore za istu stvar’, neće ‘daleko od klade’.
To je, balkanska nauka bi rekla, u našim genima.

A kad su geni u pitanju, tu je Bakir pravi stručnjak. Govedarica ima pravo da liči na ‘svog Baba’ kao Bakir na svoga, Dodik ni u snu sanjati. Sve dok ne postane ‘partner u vlasti’. Ili dok se međunarodna zajednica ne umori od ovih ludosti i ne otpočne ponovo crtati karte uz pojašnjenje ‘sve smo probali ne ide, svakom njegov pedalj’.
Nacijo, taj dan nije daleko. Još samo da se iznađe pjevač koji će u pjesmu ubaciti malo Sandžaka, već se vrše razna ‘prepjevavanja’. 1991. je blizu, bliže nego nam se to čini.
Sviće, samo što nije svanulo, kaže Govedarica sa plakata. A Bakir ne kaže ništa.

photo : SDS-Vukota Govedarica, predsjednik, izborni plakat, arhiv