Bošnjačkih kandidata najviše a Bošnjaka tamo skoro nema : otkud tolika pomama za ‘genocidnom tvorevinom’?
Kako se bliže oktobarski izbori, sve je više bošnjačkih kandidata za ‘upražnjeno’ mjesto predsjednika Republike Srpske.
Pored kandidovanih ‘iz reda Srba’ (Željka Cvijanović SNSD, Vukota Govedarica SDS, Marko Pavić DNS), jednog ‘iz reda Hrvata’ (Jozo Barišić HS), opšta je navala i ‘iz reda Bošnjaka’ za ovu prestižnu funkciju. Tamo će se takmičiti Ćamil Duraković u ime i ispred svoga udruženja ‘Odgovor’, ispred SDA-vječiti podpredsjednik Ramiz Salkić, ispred stranke Senada Šepića ‘Nezavisni Blok’ kandidat je Sadik Ahmetović a ispred Radončićeve stranke SBB-Admir Čavka. Na ovu stolicu juriša i poduzetnik Jusuf Arifagić ispred nekakve ‘Nezavisne BH liste’.

Iako po zadnjem popisu Bošnjaka u Republici Srpskoj ima manje od 12%, Bošnjaci su načisto ‘poludili’ za ovom funkcijom predsjednika (podpredsjednika) Republike Srpske.

Otkud tolika pomama za političkom funkcijom u ‘genocidnoj tvorevini’ nije uopšte teško pojasniti, pokušat će mo biti što kraći.
Osim što je funkcija politička vrlo je ‘parajli’ a ništa, ama baš ništa ne košta.
Imaš stolicu i sigurnu platu, programe ne moraš izmišljati, dovoljno je samo da pratiš Ramiza Salkića, SDA ahbaba koji se u stolici podpredsjednika načisto ‘okamenio’ a ničim nije ni u kakvom segmentu ni za milimetar popravio status Bošnjaka u Republici Srpskoj. Čak više, Salkić i ne živi u Banja Luci ili u Republici Srpskoj već u Federaciji, ‘na posao’ dođe kad mu ponestane šta vremena od obilaska džamija i džemata ili dijaspore.

A i kad obilazi, sve se svodi na kritike i ‘odgovore’ (replike) na izjave Milorada Dodika, na izjave tipa kako ‘je život Bošnjaka nemoguć i nepodnošljiv u genocidnoj tvorevini’ u čijoj hladovini uživa godinama. I planira još. Od svega što je uspio Salkić, najviše treba istaknuti da je ‘naprndacao’ roditelje djece Bošnjaka u Konjević Polju svojim permanentnim pričama o bošnjačkom jeziku i njegovoj ugroženosti usljed čega već dvije godine preko 150 djece školu pohađa u mejtefu umjesto  školskim klupama. On će, kao i zvaničnici iz Sarajeva što čine, reći da je u pitanju ‘nastava u edukativnom centru’, međutim jasno je i svima već poznato da se radi o džamijskim prostorijama, makar on taj prostor nazivao i ‘kulturnim centrom’.
A Federacija plaća učitelje za ovu djecu dok im svjedodžbe printa u sasvim drugoj školi koju uopšte ne pohađaju.
I da iz dana u dan, sa reverom cvijetića Srebrenice na kaputu, čovjek putuje po džematima, hair česmama ili mejtefima i prosipa uvijek istu ‘šuplju’ učeći dove. ‘U RSu je sve teži život Bošnjaka’, ‘Bošnjaci su u ovom entitetu ugroženi’, ‘borićemo se za ukidanje ove genocidne tvorevine svim sredstvima’ i sve u tom stilu.

Nedaj Bože da se to desi, šta bi bilo sa Salkićem, ni on sam ne zna. Sa svojim političkim ili intelektualnim dosegnućima, u tom slučaju ne bi bio niko i ništa. Dobro da mu Dodik nije ukinuo čitavu platu, još je i dobro prošao kako brani interese vlasti koja ga plaća.

Vjerovatno, čak je i sigurno, da će na istoj matrici svoje programe plasirati i ostali kandidati, počev od nekadašnjeg SDA jastreba Sadika Ahmetovića pa do najvećeg uzgajivača junica i krava Arifagića, jer isplati se, a ništa ne košta.
Niti kome polažeš račune niti si šta uradio a vazda u novinama i na televiziji.

Znam, ljubitelji lika i djela SDA oligarhije će reći kako nije fino ovako vaziti o ‘našem’ kanidatu Salkiću koji na posao iz Tuzle dođe kad ima slobodnog vremena, međutim o vikend podpredsjedniku i ne možeš drugačije. Jednostavno jer nema se šta drugo kazati, drugo ništa ovaj blijedi političar nije ni pokazao.
Niti je u bilo čemu doprinio da se status Bošnjaka u Republici Srpskoj popravi.

Kada je prošle godine direktno u tv ekran Fata Orlović na ‘Face TV’ izbacila tešku istinu prema kojoj je Salkić dolazio njenoj kući da je ubijedi da proda zemljište gdje je izgrađena crkva, uz profit naravno, te da ga je bukvalno otjerala ‘ispred kuće’, mediji u Federaciji su to olako odšutali. Jer nije ‘na fonu’ SDA programa za Bošnjake u Republici Srpskoj.
Mediji nisu nikad postavili ni pitanje kako neko može tako strasno da pljucka po vlasti Republike Srpske i da joj radi ‘o glavi’ kad ga ta ista vlast plaća debelo, kao što svaki dan računaju koliko para iz Federacije ide za plaće Srba koji ‘ne vole Bosnu’, počev od Dodika pa do sveijednog Srbina u Sarajevu, u vlasti.
Zato, valjda, jer se to podrazumijeva i  jer ‘ako voliš Bosnu’ sve ti je dopušteno.

Patriotizam je odavno u Bosni utočište za lopove i hulje, tako da će mo se o Salkićevim ‘borbama’ još naslušati, ako pobijedi, a posebno će mo se naslušati priča o ukidanju Republike Srspke.
I ostali kandidati će biti po svojim obećanjima ‘tu negdje’, posebno Ćamil Duraković, koji se poslije kraha za mjesto načelnika Srebrenice po treći put odlučio potražiti posao u ‘genocidnoj tvorevini’ sa svojim udruženjem ‘odgovor’.
Ćamil ima odgovore na sve što vas zanima.
Svi ovi kandidati koji jurišaju na funkciju predsjednika Republike Srpske znaju odlično da od toga nema ništa, ali zbrajaju glasove i dramče glasače jer dobro će doći za funkciji podpredsjednika, čemu se ispotiha nadaju.
Zato je danas važno biti Bošnjak, ali biti predsjednik ili podpredsjednik Republike Srpske je daleko važnije.

Znaju to i Salkić i ostali izborni puleni. A zna to i Milorad Dodik. Jer, iako Bosni ‘radi o glavi’, vrlo rado bi da se okiti titulom člana BH Predsjedništva. Dakle, samo prati Dodika i nećeš pogriješiti.
photo : Ramiz Salkić, podpredsjednik Republike Srpske, arhiv