Sve vrste hadžža : ‘tajni’, ‘pretplatnički’, ‘donatorski’, ‘promotvini, ‘inat’ i ‘tumor’ hadžž

Zvanično postoji nekoliko vrsta hadžža, samim tim i hadžija. To su umra, ‘mali hadžž’ i hadžž kao ‘pravi hadžž’, potpuni hadžž. Ovaj prvi se neformalno provodi i kao ‘skraćeni’ obred i može se učiniti skoro tokom cijele godine, drugi samo za Kurban-Bajram, ‘daklem’ jednom godišnje. Dva ”ž’ koristim jer se tako sada na bosanskom piše, čita se isto, šta mogu tako je kako je.

Da bi ti hadžž uspio moraš ispuniti stroge šerijatske propise koji to obrađuju počev od zdravstvenog stanja do ponašanja na obredu i materijalnog stanja koje mora biti upotpunjeno. Posebno se u propisima naglašava kako sredstva za hadžž moraš steći poštenim putem, ali kad uplaćuješ niko ne traži porijeklo novca, dovoljan je ‘peti primjerak’ uplate, ‘Allah sve vidi i zna ako si šta spetljao’.
Inače, propisi se baš i ne prate tako strogo kako tamo piše, ko ne vjeruje neka ih pročita, preopširno bi bilo da ih citiram, i neka ih uporedi sa prvim hadžijom do sebe. Najviše je važno, da kažem najvažnije, da je uplata stigla na vrijeme, da si ‘nanijetio’, hoću reći odlučio i da si proveo potrebno vrijeme u Saudu Arabia-i i tamo uplatio kurbane koji se od tebe traže, uzdržavao se od seksa koliko možeš (ili odplatio svoje grijehe : jedan grijeh jedna ovca ili deva ili kamila, ako je grijeh veći uplatiš kao za kravu) te posebno, da nas ima što više. Kako nas iz godine u godinu ima sve više, postoje velike mogućnosti da nam ‘kolijevka islama’ ograniči broj prijava ili da nas pušta bez limita kao ‘hadžijsku naciju’.
Za BiH je karakteristično da je ići na hadžž iz Bosne najskuplja investicija u poređenju sa putovanjima iz drugih mjesta u regiji, ali mi imamo direkciju za hadžž i uposlene profesionalne ljude koji nam obrađuju dokumenta i vize pa to košta ‘ispod noktiju’, da ta direkcija ima i svoje posebne medije čije vijesti su ‘najvjerodostojnije’ i da imamo već pojavu vođenja djece na hadžž (od nekoliko mjeseci do nekoliko godina a prije punoljetstva), iako im se ta titula neće priznati osim ako ne odu ponovo kad budu punoljetni, međutim o tome se piše samo tako jer je ‘cool’, hoću reći moderno i pohvalno. O, da, iako nije nigdje zabranjeno ili naređeno, kod nas kažu da je jedino grupno putovanje ispravno, tako da nema putovanja na hadžž ‘u svojoj režiji’ već na način kako ti propišu.
Dakle, putovanje na hadžž je obaveza za svakog i kao što smo rekli postoje dvije zvanične vrste koje ti ako ih obaviš daju titulu ‘mali hadžija’ i ‘veliki hadžija’, u zavisnosti od toga da li si obavio ‘umru hadžž’ ili kompletan hadžž. Međutim, postoje nezvanično još nekoliko vrsta za koje se zna u narodu ili se saznalo, ali zvanična šerijatska vlast to baš i ne prizna. Evidentirali smo ih i sabrali.
Tajni hadž (hiding hajj)
To ti je kao ono kad odeš a ne objaviš svoju sliku u bijelom, na ‘fejs’ ili u novinama, a iskoristiš priliku koja ti je ponuđena. Kao što je recimo to uradio Zlatko Lagumdžija, koji je dok je bio bh ministar vanjskih poslova (2012/2013) u ime nekadašnjih komunista SDP, iskoristio državnu posjetu Kraljevini i obavio svoj ‘farz’. Put mu je plaćen o trošku države BiH, ostalo su platili domaćini i Zlatko nije mogao odoliti. A ko bi odolio? No, nije o tome pričao sve do ove godine (1439), kad je listao svoje albume u nadi da će biti kandidat za bh Predsjedništvo, pa odlučio da fotke pusti na internet. Kao Severina svoje filmove. Jeste, on je obavio ‘mali hadžž’ ali obzirom na volju (nijet) ima da mu se prizna kao ‘veliki’, ako ni zbog čega drugog a ono zbog njegove skromnosti i ćutanja. Ima takvih još, samo treba sačekati pravo vrijeme i saznaćemo.
Neki ovaj vid hadžža zovu još i ‘surprissing hajj’, hadžž iznenađenja, ali rjeđe je ovaj termin u upotrebi.
Pretplatnički hadžž (subscribing hajj)
To ti je kad ideš na hadžž više puta iako je jednom da prostiš dovoljno. Čak i kad ti se ne ide, ali može se, hoće se. Ti to hoćeš, ti to možeš i zašto onda ne bi išao stotinu puta. Nacijo, tamo samo jedna dova ili molitva u haremu ili Poslanikovoj džamiji vrijedi stohiljada puta više nego ‘obična’ molitva u tvojoj džamijici. Tako kažu propisi i njih treba pratiti a osim toga, na taj način ti je džennet zagarantovan. Ideš u raj bez ikakvih kontrola i pitanja.
Ovakav hadžž obave uglavnom oni najbliži vlasti Rijaseta ali ima i ‘običnih insana’ koji vole ići tamo po nekoliko puta, ne znaju šta bi sa parama, ne znaju im porijeklo pa ih onda pretaču u sevape (na bosanskom : dobra djela) i stalno ih sakupljaju. Iz Rijaseta, kao direktor ureda za hadžž nekakav Muderris (nije greška, idu dva ‘r’, kao u riječ hadžž što idu dva ‘dž’, tako se sada kod nas piše) je klasičniji primjer pretplatnika hadžije. On, Muderris je išao ni sam ne zna koliko puta, ‘ebiga, svake godine se ide tamo, a ko bi te bolje vodio od direktora za hadžž, koji je uz to školarac sa Bliskog Istoka i poznaje Kabu, svaki njen ćošak. Cerić efendija ‘Hižaslav’ je odmah tu negdje, čitajte njegove dnevnike sa hadžža, to je da vrištiš od suza. Manje važna konstatacija je da ne mora za ovo putovanje izcaltati blizu 9.000 KMa, sve mu je plaćeno, aranžman je tu i samo ‘zanijetti’. Tj, nabosanskom izrazi želju. Hadžž se zove pretplatnički jer kad ideš više puta, ‘ispada’ kao da si pretplaćen na to. Kužiš!
Donatorski, merhamet hadžž (donation hajj, merhamet hajj)
Ovdje se ubrajaju oni koji na hadžž idu o nečijem trošku bez potrebe sakrivanja i bez ispitivanja porijekla love. Recimo, svake godine Kraljevina napravi spisak para a Rijaset spisak svojih i dobrih ljudi i oni lete. Arabia time čini dobro djelo, Rijaset još bolje, jer bira samo (sebi) odabrane. Kao recimo Muhameda Mahmutovića, novinara i nekakvog publicistu, uskoro i političara Šepić Senada, kao Fatmira Alispahića ‘nezvaničnog vođu vehabija’, ili recimo još nekoliko načelnika Sarajeva da im ne pokvarimo avdest neću ih nabrajati, ili nekoliko ‘značajnih i dobrih Bošnjaka’ koje također neću navoditi iz sličnih razloga.

Firme, državni organi, razne ‘nevladine organizacije’ također imaju svoje spiskove merhamet hadžija, u tu svrhu se ne žali para i niko ti ne smije prigovoriti, samo neka se ‘leti’, kao prošle godine recimo što su na hadžž po ovim pravilima ‘letili’ policijski službenici i oficiri, vojni službenici i oficiri i takodaljeitakodalje i mnoge druge face, ‘letio’ je i general Dudaković, pa sletio, nema ga nigdje, ‘letio’ je i ministar Dino Konaković pa također sletio, ne čuje se, ali se zna : oni su regularne hadžije. Ne priča se puno oko toga je li to zakonski ispravno, vjerski je sve ok samo se gleda ‘peti primjerak’ uplate, zato jer šerif Mektić Dragan odmah hoće da to preispita, kaže nije tačno …ako se ustanovi da su moji … ja ću .. I ništa. Zato o ovome šutati, ćutati. Znamo mi Mektića.
Ovdje ‘spadaju’ i hadžije koje idu na hadžž umjesto nekoga drugog, na čistom bosanskom se to kaže ‘bedel’. Kao, onaj ko je trebao nije mogao a onaj ko ne treba može, i eto ti, Rijaset kaže da je to sevap. Mada, ova titula je pomalo ‘nevidljiva’ jer hadžija zapravo postaje neko drugi, a onaj ko nije imao love ili nije stigao za života a želio ići se samo vodi u papirima. Tu se na taj propis uvaljuju mnogi i dosta je popularna ova vrsta.
Inat hadžž (spite hajj)
Ovdje spadaju oni koji hoće na hadžž, ama baš onako, iz inata, iako po propisima ne bi tamo mogli biti nikako. Imaju lovu, sve što požele ali ih raja ne prihvata nikako. Onda oni uplate, dostave pasoš, odu, ošišaju se, uslikaju se u bijelom, izudaraju šejtane kamenjem, uslikaju se i vrate sa žutom kapicom na glavi i sa svakom rečenicom započetom ovako. Allah da te nagradi. Inshanlah, akoBogda. Onda da vidiš brale. ‘Sjedi hadžija’. ‘Izvoli hadžija’. ‘Šta kaže hadžija’. Čak iako su neki poprilično i genetski slabi sa memorijom i naukom, kad se vrate, dobiju veće samopouzdanje. Bar tako misle.

Promotivni hadžž (Selfie hajj)
Ovu vrstu hadžija je teško prepoznati jer svi vole da se slikaju, to nije normalno. Valjda po šerijatu je to tako, to sa slikanjem. I u svakoj od pobrojanih kategorija od ranije, ima elemenata ovih tipova jer svi vole uslikati se u haremu Poslanika ili na Brdu iznad. Ima i onih koji se slikaju i u kupatilu, gluho bilo, neuzubillahi. Ovakvi, čim avion sleti, opale pisati o tome a novine prenositi. Kao kad je jedan Zećo krenuo u Mexico sa ženom pa puštao na ‘fejs’ slike i komentare. Evo me sa ženom čekamo avion, evo nas jedemo pizzu, evo nas ulazimo, evo nass… sve dok se nije jedan inkognito javio i začepio komentare, napisao mu : ebem ti ženu.

Mnogi su na ‘dnevniku sa hadžža’ odbranili i doktorske disertacije i postali pored hadžije još i doktori a jedan od najkarakterističnijih selfie hadžija je ‘Hižaslav’ Mustafa Cerić. Njegove slike i komentari su za suzu spustiti. Ja ih čitam nekoliko puta i svaki put ‘oddrečim’. Hoću reći isplačem se do ganuća.
Tumor hadžž (Cancer hajj)
Ovo je najnovija vrsta hadžža, uvodi se u praksu od ove 1439. godine a uveo ju je hadžija koji još nije došao kući ali je obavio sve potrebne testove i vježbe, i koji je svoje opservacije razastr’o po medijima i već se da naslutiti da će ova kategorija u buduće imati više hadžija.
Riječ je o hadžiji Emilu Ćatiću iz Krajine koji je ove godine na hadžž otišao četvrti put ali nije ni merhamet ni pretplatnički hadžija kaže on. Jednostavno, onako, voli ići ahadžž i to ti je..

Elem, ovaj hadžija je čisto ekonomski  i ljudski opisao sve negativnosti sa kojima se susretao i svu korupciju koju je doživio pa ga je vođa hadžija u Kraljevini ispred Rijaseta nazvao ‘tumorom’, po čemu smo i dobili novu vrstu hadžža i hadžija. Te nema vode, te bio sam gladan, te ne radi lift, te na avionu pukla guma pa let odgođen kad smo polazili, te naši studenti od nas naplaćuju po 20 dolara za WIFI signal, te ovi iz Sarajeva posebno smješteni i sve imaju a mi ostali …. svašta je naveo. Nismo jednaki a trebali bi bar ovdje mislio je hadžija i napisao. U anketni listić (kao u avionu ili bolnici kad vam daju da ih pohvalite za ono što su vam radili) ovaj hadžija je sve grđe i gore naveo. I izružio i Rijaset i vođe puta. ‘Haram vam bilo’, poručio je, jer nisam to zaslužio. Platio skoro 9.000 KMa a nemam ni interneta ni lifta i dobio samo par komadića sira a treba pješačiti brdom Arefatom i udarati šejtane. Ne ide se na to gladan. Plus, kaže ‘tumor hadžija’ kako je ‘fetvaš’ efendija Hasan Makić (reisu-l-hudžadž, ili ti vođa puta) tamo poveo i sina sa sobom, vjerovatno je u pitanju ‘pretplatnički’ ili ‘merhamet hadžž’, a onda sina vraća prvim avionom a Ćatić hadžija mora čekati 7. septembar.

Niko ne voli da se o njemu piše ružno, moj hadžija, zato su ti dali nadimak dosadan kao cancer, trebao si u rubrikama ocjena dati sve petice pa bi vidio.
Iz ove ankete koja je planula internetom vidi se kako to radi ‘Ured za hadžž’, i ‘kako kad brod tone, komandir bježi prvi, mislim na sina Makića. I kako se švercuje sa Mekkom i sevapima. I kako se Krajina zapostavlja. Zna se iz pouzdanih razloga, da će najviše kritika ovom hadžiji biti zbog toga što nije saburlija (na bosanskom : ne more da trpi ništa) a morao bi biti jer i to nam je farz, tj. obaveza, i sve će se svesti na to da mu je od svega najviše žao što nije imao besplatan internet kao vođe puta i privilegovani. Kao kad je onomad Bakir Izetbegović kriminal na kojeg je ukazao hadžži Dino Konaković, razvodnio do one stvari. ‘Mi smo ozbiljan država a Konaković se bavi jednim teletom’. Konaković je tvrdio da se mimo propisa švercuje mesom ali Bakir mu je ‘spustio’, tako će vjeruje se i Muderris ‘spustiit’ ovom ‘tumor hadžiji’ sa selfie slikama, i sve će ostati po starom. A možda i neće.

Jer, čak, iako nam nije otkrio bog zna šta novoga ovaj ‘tumor hadžija’, više nikad hadžž neće biti kao prije. Za pretpostaviti je da bi ove vrste ‘tumor hadžija’ mogle da se šire i rastu.
Kao metastaze, gluho bilo, neuzubillahi.
P.S. Jedan hadžija iz Iraqa se nažalost ubio ove godine bacivši se sa platoa krova Kabe. Ako se to nedaj Bože još koji put ponovi, dobijamo još jednu vrstu hadžža i hadžija : samoubilački hadžž (suicide hajj). Za sada, ova sistematizacija se izostavlja, registruje se kao pojavni oblik neuspjelog ‘farza’.

photo : udaranje šejtana kamenjem, jedna od vježbi, ilustracija