Not yet, verry soon, ili što bi na našem rekli : ‘haman ha’.

Bitka za bosanski jezik je u Bosni Veseloj ‘farz’, jebiga, nama je sve farz, naredba, obaveza, prijetnja. I glasanje za SDA,  i odbrana ratnih zločinaca, ljubav prema Aliji, odlazak na hadžž, u mejtef, i plaćanje muslimanskog PDVa -zekjata.
Ko ne voli bosanski, ne voli državu BiH, nije patriota. Bosanski jezik je reklamiran u popisu 2013 kao treći stub naše prepoznatljivost, pored islama i bošnjačke nacije.

Svakom onom ko tvrdi da na nekadašnjim prostorima Ex Yugoslavije govorimo istim jezikom treba otkinuti jezik u ustima naš jezik je znak našeg identiteta. Od Alije Isakovića i Alije Izetbegovića pa do Dževada Jahića, Senahida Halilovića i njihovih bh Rječnika.
Islamska zajednica BiH je na braniku bh jezika ali arapski je zvanični jezik, sudeći po tekstovima, knjigama i medijskim izvještajima sa njihovim zvaničnih web stranica i knjiga.

” Ova vrsta hadždža podrazumijeva da se u mjesecima hadždža na mikatu obuku ihrami i zanijeti samo ‘umra. Kada se stigne u Mekku, obavi se tavaf i sa’j, zatim se obrije glava ili se skrati kosa i time se završava obred ‘umre. Nakon toga, dopušteno je skinuti ihrame, a hadžija ostaje u Mekki, gdje iste godine osmog dana mjeseca zul-hidždžeta ponovo oblači ihrame i zanijeti hadždž”.
Ovaj tekst je sa zvanične stranice Rijaseta i namijenjen je Bošnjacima, Bosancima, štaznam, nama svima, ali ja eto priznajem, slabo sam skontao, radi se o uputama za naše hadžije. Isto ti je i kad čitaš ‘Preporod’ islamske novine, ili kad čitaš tekstove na stotine web stranica ‘bošnjačke provijencije’.

Ili dalje ovako: “Stajanje na Arefatu podrazumijeva boravak na mjestu Arefat 9. dana zul-hidždžeta, bez obzira da li hadžija stajao, sjedio ili bio naslonjen na nešto.

Stajanje (boravak) na Arefatu je rukn bez kojeg hadždž ne vrijedi, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”
Tobe yarrabi, ništa ne znam o čemu se radi, a daju mi uputstva kako obaviti moj ‘farz’. Riječi pune zareza ispred slova, suglasnika ‘Y’ ima posvuda, pa onda crtica koja više razdvajaju nego spajaju slova. Nisam skontao skoro ništa, a bez lažne skromnosti završio sam ‘neke’ škole i smatrao sam da bar poznajem svoj jezik. Kojeg sada zovu bosanskim a evo šta od njega rade. Niti sam našao u zvaničnom bosanskom jeziku ovakve upute.

Ako slušam hodžu na minberi ili Reisa dok ‘vazi‘ (oni nikada ne pričaju, oni samo vaze) svaka druga mu je rečenica na arapskom, ili citira hadise ili Kur’an a onda mi pojašnjava. Ako pratim tekst na web stranici, svaki drugi podstavak je na arapskom. Imena djeci su sada obavezno sa dva lična imena ili sa po dva slova u imenu. Ni Muhamed nije više to, sada je Muhammed.

U medijima, van struktura Islamske zajednice, polagano ali sigurno arapski i turski osvajaju naša srca. Tako sve češće umjesto naroda, nama se podvlači ‘ulema‘, ako se dijele kakve nagrade ili zahvalnice to su ‘vakufname‘, ili kakve druge ‘ahdname’ (povelje, jamstva, valjda), jedva se da izgovoriti. Ako se osnivaju kakva poduzeća, firme ili vanvladina udruženja, opet se teško snalazim. ‘Gazija’ je odličan naziv za sportsku disciplinu ili kakav klub, ali brate nije bosanski. Ni poginuli borac nije više to, nego je ‘šehid’, čak je kao pojam i u zakon ušao i u klupe Parlamenta, a sve do rata u BiH niko nije ni znao o kome se radi.
Firma ‘Merhamet’ je humanitarna organizacija ali naziv nije nimalo ‘naški’. ‘Nur‘ je agencija za stare i bolesne, ‘Mulla Sadra’agencija navodno okuplja inteligenciju i prodaje knjige, malo ko prepoznaje šta znače te riječi na našem jeziku. Puna je BiH i nevladinih udruženja ili fondacija, u nazivu imema ništa od bosanskog, ovih nekoliko je uzeto onako ‘spika’ i bez posebnog razloga.

O arabizmu i turcizmu u bosanskom jeziku, pisali smo ranije i to nije tema ove priče, međutim mi se ‘ubismo’ od spašavanja autohtonosti sopstvenog jezika pretvarajući ga u tuđi, u arapski. Ili turski.
U popisu zanimanja, u zvaničnom dokumentu, još malo pa neće biti zanimanja na našem jeziku.

‘Učač Kur’ana’ je jedno od tih. ‘Mualima’ je ženska osoba koja završi Medresu i unjenoj diplomi se tako i zove. Diplomirana mualima. ‘Imami’ su dplomirani Medresanti a ‘hatibi‘ predvode džumma namaz. Vidite, sad se i džuma ispravno piše sa dva ‘m’. Jebiga, ‘farz’ nam je bosanski jezik.
Na ‘hafize’ smo već navikli, tako će mo i na ostalo, učimo arapski. To su vam oni koji Kur’an nauče napamet, valjda, a onda postaješ naučnik, citiraju te ga kao Konfučija, priređuju ti dočeke dok nam držiš govore, nama je čak i tumač ‘fetvi’ šerijatskih zakona dobio titulu : ‘fevtva-i emin’ (efendija Ljubijankić).
Imena džamija su nam se premetnula u imena arapskih kraljeva i njihovih princeza te begova, oznake na vratima WCa se dopunjavaju arapskim znakovima, čak je i vodič hadžija dobio finu novu titulu. Da te ‘ceo svet razume’ : reisu-l-hudžadž. Ovu funkciju je izmislio Rijaset i ona omogućava da se džamijski uhljebi pojave ispred Kabe nekoliko puta o trošku svoje firme, Islamske Zajednice. I Reis ef. Kavazović, koji je od preuzimanja funkcije od svog prethodnika uhljebio preko 200 novouposlenih, tako dobismo još jednog ‘reisa’. Ove godine, tamo se pored bivšeg Reisa Cerića i njegove hanume, koji je, ‘Hižaslav’,  tamo bio ihahha puta, našao po novoj funkciji bihaćki muftija ef. Hasan Makić, poznatiji kao nezvanični ‘fetvaš’ jer je u bh ratu uveo poznatu fetvu po nalogu Cerića da se svi poginuli ili umrli ‘autonomaši’ imaju smatrati ‘murtedima‘ i da se kao otpadnici od vjere neće po propisima ni sahranjivati. Ova ‘funkcija’ se postavlja svake godine, jasno, da bi ih što više moglo obaviti svoj ‘farz’ za džabicu. O tuđem trošku.

A mi svi bez veze nadigli larmu na Arape po Bosni i na jadnog načelnika Senaida Memića bivšeg logističara i humanitarca ARBiH i nade SDA partije. I na Ilidžu i njene fasade ukrašene lahvama na našem domaćem. Na arapskom.

photo : nova funkcija bihaćkog muftije ef. Hasana Makića ‘fetvaša’, arhiv