Preko 3.000 kurbanskih koža ubijenih životinja na ulasku u Sarajevo dobar završetak turističke sezone!
Moj ovan nije prošao na obaveznom ljekarskom pregledu, dobro i meni i njemu.

 

Svake godine Islamska zajednica BiH samo na kurbanskim kožicama ostvari prihod od blizu 1 milion KMa, prihod od kurbana koji se uplaćuje u novcu je slatka poslovna tajna, u finansijskim izvještajima i u silnim web stranicama o islamu nema tih podataka.

Ali, ima podatak koliko košta kurban u domovini a koliko u dijaspori, Islamska zajednica se potrudila da ‘nareže’ ovu Božju žrtvu ovako : 350 KMa kod kuće, 180 eura za izbjeglice. ‘Ima se, more se’.
Ove godine, kurbani su tretirani i fetvom, šerijatskim propisom, gdje je sve fino pojašnjeno.
Prvo, životinju namijenjenu žrtvovanju treba pregledati veterinar (cool and funny, sad bih žmureći na stotine zaklanih mogao nabrojati a da nisu doktora ni omirisali), neće se prihvatiti kurban ako je životinja bolesna, šepava, mršava ili ima kakve druge maHane, što je sasvim razumljivo ako ne valja tebi ne valja ni Bogu. A onda je natenane pojašnjeno kako treba životinju priklati. Kako vući poteze nožem, kako presijecati arterije, kako je okrenuti prema Kibli, naprosto je to teško i svarljivo za želudac. Poslije dolazi crtica fetve o humanitarluku : ako životinja čeka u redu za klanje, treba je okrenuti da ne gleda, dok ne dođe na red. I začudo, fetva govori o ovnovima, kravama ali spominje i devu iliti kamilu, a ja još nisam čuo da je iko u Bosni priklao kamilu za kurban. PolaHko, uskoro će i to doći na red. Dok mi je ovo okretanje glave janjeta da ne gleda kad će doći na red baš super, ali fetva je humana, tako kaže i nema se kud.

Morbidno i žalosno, ali to nije ništa u usporedbi sa potezom Poslanika Ibrahima (Abraham), koji je, kao što znamo po predanju u nemogućnosti da nabavi kurban, poveo sina na brdo da ga zakolje, o čemu se i ovog praznika najviše priča i pripovijeda. Pa kad je zamahnuo nožem Allah mu se smilovao i pored njega se pojavio ovan kojeg je dokusurio umjesto rođenog djeteta.

Predanje slavi ovaj Poslanikov potez do neslućenih nebesa jer je žrtva Bogu jača od svega, na osnovu čega se i daje značaj ovom žrtvovanju životinja uz Kurban-Bajram, ali meni je to, uz svo uvažavanje i religije i njenih legendi morbidno i nepojmljivo.

Nema te sile niti Boga kojem bih ili u ime žrtve ili u bilo koje drugo ime mogao preklati nožem vlastito dijete ili čak pomisliti da to uradim. Pa valjda su mogli to sa kurbanima na drugačiji način smisliti, još su mi u sjećanju crteži i noža i malog kuždravog djeteta iz mejtefskih dana kako gleda u oca dok on zamahuje nožem da ga ubije, ali priča o ovom tužnom događaju ima svoj smisao : kurbana nikad dosta, to se mora ispuniti po svaku cijenu. To je “farz”, kod nas je mnogo i previše tih ‘farzova’.
Inače, kad je religija u pitanju, žrtvovanje nije izuzetak, ima tih ludosti koliko hoćeš, svaka religija se potrudila da žrtve Bogu budu što ‘žešće’ i što jače, kod islama vrijedi istaknuti nekoliko stvari pride.

Najviše se potencira na miroljubivosti islama, čistoći i pravednosti, ali nema nijedne religije svijeta kao ove da u praksi ove ‘postulate’ obezvređuje. Svuda po Svijetu, najviše ratuju muslimani, po bogomoljama i tu su u prednosti, svako malo vremena saznamo da se potukli u džamiji, pobili ili aktivirali eksploziv. Ni blizu miroljubivosti ili svetosti. Po džamijama u Bosni a i u dijaspori, stalno su neke svađe, tuče ili sudska tužakanja, uz Bajram mi to proglasimo miroljubivim pomirenjem. Na koricama Kur’ana, čestu će te vidjeti sliku sablje što nikako ne asocira na miroljubovost, dok je sablja na zastavi kolijevke islama Saudi Arabia-e. Šta je sve uradio i još radi ISIS/ISIL u ime ove vjere, ne treba ni prepričavati, dok je u praksi dokazano da ne možeš sastaviti dvije tri grupe muslimana a da ne nađu neku razliku između sebe.

Pravednost je opet među prvima obezvrijedila Saudi Arabia i njeni šeici i kraljevi, nisu jedini, prate ih u stopu kraljevi ili prinčevi islamskih zemalja. Jahte, avioni, kompanije, hoteli, zlatne šolje za WC a ruke su uvijek prema nebu i priča o pravdi : nemojte sticati i žuditi za materijalnim dobrima.  Nijedna religija osim islama se ne bavi kamatama, zlatnim unzama i sličnim finansijskim aranžmanima, valjda da se bogatstvo što bolje očuva i oprihoduje. Nema kamata u halal bankarstvu ali ima kreditnih kartica. Nema prisile ali toliki ti je zekjat preračunat u zlatnu i srebru, ako ne uplatiš članarinu, neće te ni zakopati. I tako redom. U Bosni isto, vozaju se u audi limuzinama ili mercedesima, kuće, benzinske pumpe, jacuzzi kade, firme, po desetak puta na hadžž, a sirotinji prodaju priču o pravednosti. Od Reisa pa naniže. Kurbani se naručuju u Australiji ili Bugarskoj jer su jeftiniji, sirotinja koja se bavi stočarstvom ne može prodati svoje jer nije konkurentna. Da je priča istinita, ne bi bilo nijednog gladnog muslimana, ovako, dobro je za narodne mase, dobro i za njih.

Čistoća je pola zdravlja, davno je neko rekao i ova higijena je u islamu istaknuta na pijedestal političkog i vjerskog postulata ali praksa opet pokazuje drugačije. Proizilazi da su svi drugi ‘prljavi’ a samo muslimani ‘čisti’. Ne budimo cinični ali pogledajmo samo slike iz realnog života i sve će biti jasnije.

Evo, samo primjer čistoće ovogodišnjeg kurbana i obreda kurbana 2018. Prošle godine vijesti su prenijele slike sa vrela Bosne gdje je neko odbacio drob i iznutrice od zaklanog kurbana u neposrednoj blizini rezervoara za vodu. Ove godine, na samom  ulasku u Sarajevo preko 3.000 kurbanskih kožica je skoro na ulici, slike su obišle svijet. Raskrvavljene i u muhama, a nekoliko siromaha trpa u crne vreće. Odmah je, po saznanju da je ovu deponiju odobrila vlast po zahtjevu Islamske Zajednice BiH, objavljena druga vijest kako je inspektor kaznio nesavjesne sakupljače i da je sve po propisu : kožice se tu sakupljaju pa će se poslije sve očistiti i deratizirati. Koliko je takvih prizora širom BiH, nikad se neće utvrditi, samo zakolji, oderi a ostatke u tačke pa u rupu pored puta. Ovamo, za javnost fetve, doktorski pregled kurbana, čistoća i higijena na nivou.

Majke mi, nismo mi Teheran, Pakistan je nama bliži po ovim ilustracijama. A i godina je 1439, tek smo zakoračili u petnaesti vijek.

Mora da se Naser Orić malo više ‘opustio’ za Bajram pa nije stigao pokupiti kože na vrijeme. Kao što se zna, njegova firma je po ovlaštenju Islamske Zajednice BiH jedino ovlaštena za distribuciju kurbanskih kožica ili kožetina. Dobar završetak turističke sezone, imaće šta turisti prepričavati o čistoći glavnog grada.

Što se tiče moga ovna kojeg sam ‘nanijetio’ žrtvovati ove godine, ‘prošao je desetkom’. Nije zadovoljio doktora i ‘pao’ je na veterinarskom pregledu, džaba sam ga slijedeći fetvu vodio doktoru i platio pregled. A ništa mu ne fali, majke mi, ja ga odveo kod jarana Bajre, ima on na selu kuću i stado, trči, ždere, ne šepa, ima u njemu pedeset kila žive vage i nema ovce kojoj se nije približio. Sretniji nego pametniji. A samo što nije znao poslagati kockice od soli na testu psihologije. Kod veterinara.

photo nije za one sa slabim želudcem : na ulazu u Sarajevo oko 3.000 kurbanskih koža, august 2018, foto-kliks.ba