Nacijo, do oktobra, do nacionalnog referenduma se mora znati kako izgledamo : ili smo kao Bakir ili kao Fahro

 

Ljeto polako nestaje, vidi se to po danu što postaje kraći, po travi koja se uporno oporavlja od vreline sunca i po kišama koje nas svako malo vremena iznenade.

Vlasnik Lokacije to objašnjava starim izrekama tipa ‘alđun za leđa, kaput na leđa’, a hoće reći čim prođe Ilindan, vrijeme je za osvježenje uz Alđun. Jebiga, eto i Iliju smo zamijenili Alijom u ovim klimatskim promjenama i spojili korisno i zajedničko. Hoću reći prepisali od pravoslavaca Iliju Gromovnika i njegove ‘nebeske kočije’ i taj praznik Ilindan kojeg oni slave 02. augusta, premetnuli u Alijindan te kao teferič udarili praznovati istog dana pod imenom Alđun. Nema ništa draže od spoja različitosti, od toga kako bi ‘Ameri’ rekli ‘diversity’ ugođaja. Ha ilija ha Alija. Em poslanik Ibrahim, em Abraham, em Hava em Eva.

Dok čekam druga Muradifa da svrati sa šikte u našu omiljenu Lokaciju, slušam vlasnika kako se pokušava sjetiti da li je potrefio ovu narodnu poslovicu i kako kuka što se čitava Utica NY preselila u zavičaj, sve pusto u njegovoj birtiji, pa mi naprosto krivo kako ‘mi’ pored ovolikih sličnosti sa ‘njima’, možemo biti tako različiti i drugačiji.

Nisam ni primjetio da je moj drug Muradif ušetao u kafanu, prvo je otišao u WC iza mojih leđa, saznao sam tek kad je viknuo iz zahoda da mu vlasnik doda rolnu papira a ovaj je kao štafetu doturio meni u ruke, da ne napušta šank.

Na moj pogled čemu ova fora sa ‘tariguzom’ koji bi trebao po svim pravilima biti pored šolje za WC, vlasnik samo prevrnu očima.

‘Sve pokradoše zemljaci, pička im materina, poslije meni stižu primjedbe kako nema opreme u zahodu, kradu čak i papir za guzu, mirise i sav sanitarni pribor a sve veliki muslimani’.

Dok sam dodavao Muradifu rolnu kroz malo odškrinuta vrata vidio sam njegovu namrgođenu facu ali me više udario miomiris, umalo me onesvijestilo. Taman kad sam htio pitati vlanika Muradifa šta je jeo tako kiselo i neprimjereno smrdljivo, vlasnik Lokacije se ponovo oglasio.

‘To kradu najčešće oni što ovdje dođu samo da se onerede’ izbacio je u dahu, kao da WC i ne služi za to.

Ja sam već naručio naše omiljene dvije zelene pive  marke ‘hajniken vella hamdiken’ koje onaj Mađar iz fotelje premijera Orban hoće da ukine i zabrani u svojoj zemlji, navodno zbog petokrake i komunista, a u stvari jer mu jaran ima slično mađarsko pivo, načisto su u kapima suze išle niz crvenu zvijezdu a nervi u rukama trnili dok sam prihvatao boce od gazde. I sa uzdahom i srcem sjetio se komunizma i Orbana, odprilike ovako : Jebi se Orban i ti i svi drugi kojima petokraka smeta, meni je to najdraže geometrijsko tijelo.
Muradif je bio sav crven u licu, da li od teške stolice ili zbog huje što je čekao na ‘delivery’ papira ne znam, vlasnik Lokacije je još podgrijao atmosferu.

‘Ukinuću ja i ovo dodavanje papira zbog lopova muslimana, u zahodu će biti samo stari đugum pun vode pa nek je umjesto brisanja zalivaju, mamu im kradljivu’.
Odlično, kažem vlasniku lokacije, onda ćeš ući u istoriju kao prvi hahal kafedžija u našem gradu i dobićeš certifikat ‘za pet zvijezdica’ jer si u potpunosti ispunio sve halal uslove, nije dovoljno samo imati halal pivu ili sobu za klanjanje, zna se kako muslimani obavljaju nuždu.

Nije me čuo jer je virio iza naših glava, neki ‘čokoladni’ sa biciklom i kesom u ruci je provirio i ponudio nešto za prodaju ‘na crno’ a to se ne propušta.

Kažem Muradifu, da sad kad je olakšan može cugnuti i odahnuti, imamo važan i neodložan razgovor, kako da do oktobra što više ličimo na Bošnjaka i na bošnjački narod, što je pitanje svih pitanja.

I idem odmah ‘u sridu’ pitanjem na koga bi da više liči : na Bakira ili Na Fahru?
– Ako ne moram, ni na jednoga, bio je rezolutan.

“Moraš, vidiš li Muradife da je to najvažnije čim čitava nacija o tome raspravlja. Niko ne spominje bolnice, puteve, tvornice i škole, plate pogotovu, svi samo razmišljaju kako izgleda pravi Bošnjak a kako bošnjačka nacija.

– Ali kako ću kad je Bakir nedavno citirao Oca Aliju tvrdeći da svi moramo biti više Bosanci..?

” Hej Muradife, to se njemu omaklo kao što se vazda omicalo Babi Aliji pa jedno izvali do podne a drugo poslijepodne, jedno na sabaHu a drugo oko akšama, poslije toga je kao što i priliči rekao kako Fahrudin Radončić ne može biti u BH Predsjedništvu jer ne liči na Bošnjaka. Nije bio u Potočarima, ne nosa cvijetić Srebrenice i nema ga u džamiji nikako, ono da Fahro nije rođen u Bosni je ispustio čim je hanumu Sebiju stavio na izbornu listu, i ona rodom kao i Fahro, iz Crne Gore”.

– Pa šta onda?- Muradif je brisao sline i ostatke pjene od pive

“Pa onda, Fahrudin njemu odgovorio kako niko ne treba da liči na Bakira i ‘njegove’ Bošnjake zato što Bakir slaže čim zine, da ga ‘veslaju’ dodik i Čović, da se uvukao u dupe Erdoganu u Turskoj da je u Bosni uveo politički islam, da je rat proveo sakrivajući se u podrumima a on Fahro ratovao i zbog ratovanja izginuli njegovi najbliži, Fahro srećom preživio, pa kako nije znao sa Hrvatima a da jeste sad bi Hrvati umjesto Pelješkog mosta pravili tunel i svašta još ponešto, ne zaboravljajući mu spomenuti da je kriv za silna neriješena i naručena politička ubistva …”

– Pa znam Memo, ali šta ja imam sa tim, ja ?…

“Ček, ček malo… a onda su Bakirovi pioniri iz reda muslimanske omladine naveli ravna 22 razloga zašto Bošnjaci neće da liče na Fahru, Bog te malov’o optužujući ga da je švercovao u ratu, da je blizak sa Srbima posebno sa Dodikom i jatacima, sa Hrvatima, da je optužio Bošnjake da prave šerijatsku državu da je ‘avaz’ pretvorio u tabloid, ma čak i da ga ima više na srpskoj nego na bh televiziji”..

– Pa znam Memo ali opet, šta ..?

“Stop Muradife, please, mi moramo ovdje zaključiti na koga ličimo i za koga smo. Ovi izbori u oktobru su ti zapravo referendum. Ili si za Bakira ili si za Fahru, koga briga Evropska Unija, penzije, plate, bolnice i sva ostala budalaština. Vidiš li da dva mjeseca pred izbore niko ne priča o tome već samo kako i na koga ličimo. Otvori bilo koje novine sve isto, ili se teferiči ili te pitaju za tvoj nacionalni izgled .. Ne moraš ni čitati sve.. pročitaš nekadašnju ‘Slobodnu Bosnu’ i kao da čitaš i ‘Faktor’ ili ‘Saff’, ‘Stav’ ili ‘Takvim’, ili ‘Avaz’ ili ‘Oslobođenje’.. Ili kao da čitaš novine iz Srbije ako čitaš one iz Republike Srpske …”

– Znam Memo ali ja znam kako izgledam. Plaćam vazifu ovim lopovima u džamijama, plaćam porez državi gdje radim, kad odem u Bosnu platim i tamo hodžu tek da me niko ne zajebava, šta ja znam sad kako ličiti na Bošnjaka, hoću li puštati bradicu, kratiti pantalone, započinjati svaku rečenicu sa ‘akobogda’ ili ‘alllahami’.. jebe mi se sa tim sranjem… Ionako kad su stvarali Bosnu bez Bosanaca i utvrđivali da smo svi Bošnjaci, niko me nije pitao bi li ja to bio …
“Ne može Muradife, ti se moraš izjasniti, raztabiri sve što je naveo Fahro ili Bakir i obratno i ocijeni”..

– Pa dobro, evo ocijenio sam, ja bih da budem Bosanac …

“Ja Bože budale, svašta s tobom Muradife, nema te nacije, koliko puta ću ti ponavljati da u Ustavu BiH nema te sorte, nema je na izbornim listama, nema je kod zapošljavanja, ne postoji. Zaboravi to što ti piše u američkom pasošu ili u starom rodnom listu, mi smo država Bosna bez Bosanaca, bez njenih stanovnika gdje je najvažnije ko su i koliko ima Bošnjaka. Tako vijesti iz domovine govore i na tome se vodi ovaj predizborni rat. Kojeg moramo dobiti inače odosmo u pičku materinu”

– Pa dobro onda, ako baš moram Memo da ti kažem reći ću ti : meni su Memo oni i previše slični jedan na drugoga. Kad gledam Fahru, imam osjećaj da me posmatra Bakir. Fahro je malo više ‘evropski’ samo po boji kravate, sve ostalo je u sličnim koloritima sa Bakirom. Nijedan ni drugi ne pričaju o mojim problemima i problemima naroda, stvarno imam čvrst osjećaj da će i poslije oktobra biti u Bosni Veseloj sve isto, čemu da se zamaram sa tim njihovim izjašnjavanjima. Kad bih se ja pitao a ne pitam se, ja bih njih obojicu u zatvor, pa im oduzeo imovinu i podijelio drugim bogatašima..

“Valjda sirotinji, narodu ?”

– A ne ne, Memo, kakvoj sirotinji, ko jebe sirotinju, pa sve se svodi i vrti oko te kako kažeš sirotinje. Ta ista sirotinja će se u oktobru izjasniti kao i svih ovih dvadeset i kusur godina : jedni za Fahru a drugi za Bakira, i živjet će sretno i veselo dok ne umru, što i zaslužuju. Dok im Fahro i Bakir utvrđuju još i kako će izgledati i na koga će ličiti. Pusti te priče, matere ti ..

“A dijaspora?”

– Ama isto, sirotinja koja se iz Bosne preselila u inostranstvo, gdje si vidio da je iko od bogataša zgladio u dijasporu, osim ako nije našao dobar posao ili mjesto u ambasadi. Pa sad u boljoj odjeći i punih stomaka ali prazne glave, nego daj da mi još koju zveknemo….

“Ma šta znam Muradife, ali ja ću za svaki slučaj ovako, a ti kako hoćeš. Nabaviću sebi bijelu majicu i sa prednje strane isprintati Bakirovu namrštenu sliku sa zelenim natpisom ‘U jedinstvu je snaga’, sa zadnje strane će se smiješiti Fahrudin Radončić sa tekstom ‘Evropa IN’. Tako neći izaći iz hatora ni jednom ni drugom ..”

– Jebo te hator, Memo, eto ti si svjesno ili nesvjesno uletio u njihovu mašinu, postao si Bošnjak po mjeri. Snalažljiv, pametan, mudar i razborit do one muške stvari. Pa tako se već skoro tri decenije i ponašaju a svijet mimo njih prolazi. Sikter od mene. I pazi kako hodaš i koliko se saginješ te da li ti ja Bakir na bubrezima ili Fahro, nikad se ne zna kad Bošnjaku može proraditi nacionalna savjest.

Moj drug Muradif me malo zasramio. Oćutao sam njegove uvrede jer su zaboljele kao istina koja je ostala u meni. Uostalom, šta me briga za njega, ja ću koliko sutra u štampariju, paziću kad oblačim majicu i u kakvom sam društvu kad odem u zavičaj. Jebiga, šta mogu, ja sam Bošnjak u duši još i prije i Fahre i Bakira.
Samo to moj drug Muradif ne smije saznati.

photo : izborni plakat uz bh popis 2013 godine, ilustracija